Žao mi je što nisam malo više informatički pismena ali ako ukucate na google-www.tearsandhope.com, vidjet ćete filmić koji je nešto najljepše što sam u svojoj muci vidjela.Pretpostavljam da su članice Bete to vidjele ali zbog nas novih.
 |
|||
|
|
|||
Filmić suosjećanja
Žao mi je što nisam malo više informatički pismena ali ako ukucate na google-www.tearsandhope.com, vidjet ćete filmić koji je nešto najljepše što sam u svojoj muci vidjela.Pretpostavljam da su članice Bete to vidjele ali zbog nas novih.
Da....vidjela sam i uvijek mi namami suze opet, ponovno i ispocetka
tikice ako znaš ti taj filmić prebaciti da se klikom otvori bilo bi zgodno.Sorry,ja sam prosvjetar po struci a o informatiki nemam pojma.
Plačem gotovo svaki dan jer me boli ova istina prekrasno napisana u ovom filmiću....
Plačem gotovo svaki dan jer me boli ova istina prekrasno napisana u ovom filmiću....
Tako tuzno i tako istinito....kao neke djelove da sam ja sama pisala
Ja sam mislila da neću zaplakati....al jesam..
Kada sam gledala filmić odmah mi je pao na pamet članak u Glasu Koncila o mpo gdje neki teolog piše o narušenoj instituciji braka zbog mpo.Sada bi mu najradije poslala mailom taj filmić da vidi kako se zbog mpo brak ojačao i kako svaka rečenica počinje sa "we".I u dobru i u zlu.
Ma pusti njih. Sjećam se svojeg zaručničkog tečaja prije vjenčanja kada su nam tamo pričali o braku. Teoriju i ja znam i to jako dobro, al teorija je nešto sasvim drugo od života... Tu sam si već dala mira od njih!Originally Posted by pčelica2009
vidim da nisam jedina jecala na taj filmic....imam osjecaj da su svi oko mene trudni jedino da ja nisam...
Evo, ima jos jedan, meni osobno jako drag.....
http://www.youtube.com/watch?v=aRYJdAEkBC8
Meni se ponekad čini da sam jedina ostala..praznih ruku.
Sve prijateljice koje znam i s kojima sam se družila su se porodile ili su trudne..
Kako je vrijeme prolazilo ja sam se udaljila od njih..pitam se da li je to zbog toga jel sam sama kriva, zato jer nam je ponestalo zajednički tema ili zato što su mi stalno govorile: opusti se, mladi ste, biće..pa uvijek možeš posvojiti..i tave stvari, najviše mi zaboljelo kad mi je jedna rekla na pitanje Ima li što nova? kad sam rekla da čekam IVF, njen odgovor je bio: Ti se opsjednuta! I to takvim tonom da mi se želudac stisnuo..
Tek tada po prvi put sam osjetila da se ja njoj ne moram opravdavati nikome i govoriti da je to jedina mogućnost, dosada jesam svima, na naki način opravdavala jel one ne razumiju....one su te koje su zatrudnile onda kada su htjele.
I tako s vremenom smo se udaljile..
Ja sam svoju tugu liječila osmjesima njihove djece i uživala igrajući se s njima, jedne prilike, u parku, bila sam sa jednom od njih, dijete je palo i počelo plakati, ja instiktivno potrčim i uzmem ga, ona mi ga istrgne i kaže: Rodi sebi pa ga tješi!
Vjerujem da je to bio potez uplašene majke, ali mene je to zaboljelo samo tako..
mmaslačakmožda se tvoja prijateljica malo zaletila s riječima, ali ne vjerujem da je mislila ništa loše. instinkti i majčinski osjećaji, kod nas koji se liječimo od neplodnosti, su vjerojatno još izraženiji nego kod osoba koje nemaju naše tegobe. mi želimo, a ne možemo zatrudniti, a znamo da bi bile odlične majke! u to nema sumnje.... i bit ćemo stvarno najbolje majke! ja u to vjerujem!
i ja sam pogledala film, i naravno plakala, ali poanta filma je jasna: dajte nam podršku. možda naši prijatelji nekad to ne znaju, ali zato im mi trebamo pomoći da nas razumiju. a ako su pravi prijatelji toga se ne smijemo sramiti.
Meni je ovo preruzno za reci, pa koliko i da je mama uplasena bila!Da meni nekoja prijateljica ovo kaze odavno bi vec bila izbrisana i iz zive i iz mrtve...jednostavno ne bi postojala za mene!
A mi smo preosjetljive, one na nas problem neosjetljive i to je to
a, vidiš meni je ta njihova neosjetljivost strašna-jer ako je bila osjetljiva na moje tinejđerske, ljubavne probleme, ako je tada imala razumjevanja za suze, i ostale bedastoće, e onda mi nije jasno zašto je bila tako hladna i rezervirana kada sam ja prolazila ove probleme.
Kad smo već kod groznih priča-na poslu sam bila dosljedna što se tiče pedagoških metoda kod jednog djeteta da bi babac-kolegica rekla toj mami-"ma pustite je ona je živčana jer ne može imati svoje djece".
Taj babac je narednih par mjeseci osjetio šta znači laprdati gluposti jer više mlađa kolegica nije htjela iz samilosti raditi za nju.Još je imala Parkinsonovu.Brzo je otišla u mirovinu.
Jeste Val, u pravu si!
Nije ni meni jasno.
Al kako se kaže ne znaš kako je dok ne osjetiš na vlastitoj koži.
Bude mi žao kad mi se tako obraćaju i nemaju ni trunke suosjećanja..Umjesto da pitaju kako to sve ide..barem da glume da ih zanima i meni bi bilo lakše, ja sam probala dočarati kako je sve to ide i dobila da sam opsjednuta
Al nema veze, zato imamo forum
Najjači su mi oni što kažu: opusti se!
A MM ima oligoasteno i 15% PP a ja osjetim O, al znam da pucamo u prazno, opuštena sam ja, znam da neće prirodno, barem nije u ove dvije godine.
Na te koji kažu opustite se uopće ne obraćam pažnju-jadni neuki neinformirani ljudi. Da je do opuštanja išle bi na masažu i u welness centre, a ne u MPO centre.
I cure, vjerujte mi kada dođete do svojih mrva vidjet ćete koliko smo mi DRUGAČIJE mame od onih koje do djeteta dođu bez problema. Ne mogu reći da smo bolje mame ali da više uživamo u svemu i da smo posvećenije majčinstvu to sigurno (i naši muževi također). Mi smo npr. odlučili da ću ja ostati sa L. kući do njene 2 i pol godine-toliko smo je čekali i nedam je u jaslice
Sretno svima!
nemoj je ni dati u jaslice ako možeš biti s njom.Jaslice su nužno zlo.Možda i jesmo malo osjetljivije.Ja se ponekad razbjesnim na poslu kad vidim postupke roditelja,ali se brzo priberem i shvatim da nisu oni krivi jer nisu prošli patnje kao mi.To mi je slično onoj izreki:"ne znaš cijeniti nešto dok to ne izgubiš".
Već par noći Laura je budna. Ne plače, nego joj se jednostavno ne spava. Jutros smo zaspale u sedam sati. Ja sam luda od želje za snom.
Moram li vam pisati koliko puta sam, kad više nisam znala što ću od umora, promislila "Bože ovo se čini teško, a koliko je bilo teško čekati te" i zbog toga to sve savršeno podnosim i ne "pucaju" mi živci od umora.
Kad se ona meni nasmije, jednostavno prođe sve, nema toga što me više smiri i da mi snage...jednostavno nema...
Nismo ni mi IVF-ovke sve iste mame. Nemojte zamjeriti, ali evo mene - ne razbješnjavam se na postupke drugih, ne mislim da sam drugačija (samo) po kriteriju IVF-a
Ne znam više što bih rekla na neke komentare!! Danas me je nazvala kolegica s kojom se nisam neko vrijeme čula, rodila je prije 5 mjeseci. Nakon poroda sam ju nazvala, čestitala..., ali poslije toga nisam je imala više snage nazvati, jer prvo pitanje je , a što ima novoga kod vas? ma samo se opustite, biti će skoro! Ma ludim više od istih priča i objašnjavanja onima koji o tome ne žele znati ništa, a ostaju trudni kada im se svidi. 5 godina smo u braku, a ni vlastita mama me se ne usudi pitati događa li se išta kod nas, niti zna išta o našim problemima, već ima stav "pa valjda ćeš mi reći kad nešto bude"!
:?
Da li je to vama normalno?
Najnormalnije
Drage cure,
nisam u vašoj koži i ne znam kroz što prolazite... Pomalo stječem uvid kroz ovaj pdf. Više puta sam htjela izraziti podršku i nadu za sve vas, jer vjerujem da svaka od vas zaslužuje upoznati sreću i na taj način.
Neke moje prijateljice su u braku već par godina i nemaju djece. MM i ja smo bili sretniji i zatrudnili par tjedana prije braka. Ponekad se jedva zaustavim kad mi nesvjesno dođe da tim prijateljicama kažem "Šta vi čekate?". Al zaustavim se svaki put.
Čitam vas, radujem se s vama i tugujem s vama. Kroz vaše puteve ja više cijenim ono što imam. Želim vam svima da uspijete u svojim željama
Betty blue-hvala na prekrasnim riječima
modesty-s vremenom ih već preduhitriš kad hoće nešto izvaliti-pogotovo su mi najjače novogodišnje želje.Kad mi netko zine...odmah preduhitrim sa:Dovoljno ce biti-sve najbolje.Jedna doktorica mi je rekla da možda ne koristimo pravu pozu.Ja sam joj rekla da mi opiše onda onu pravu.Ah,šta reći...s vremenom se počneš smijati a ozbiljno razgovarati s ljudima sa istim problemom.
Slažem se pčelice, ali teške su faze plača, osjećaja bespomoćnosti i samosažaljevanja. Kod mene obično traju po mjesec dana kada je bolje da mi se nitko ne obraća. Nakon toga skužim da samo štetim mom MM i sebi i onda sam opet u fazi normale i nade slijedećih 2 -3 mjeseca.
Postoji neka teorija da ženama sa zavaljenom maternicom (mislim da je to ono kad u papirima piše "uterus in RVF", a "uterus in AVF" je kao normalno) više koristi doggy poza, ali pitanje je je li na to mislila ili je samo mislila da bi trebalo izjavit nešto sućutno po njenom osjećaju. I doktori su ljudi, a pogotovo ne treba uzimati jako k srcu i umu ono što izjave nespecijalisti za MPO.
Ma ne Ina-to je bilo nakon color dopllera-privatno u jednoj poliklinici u Slavoniji.Kad je vidjela da je sve ok. onda je to bio komentar-onaj uobičajeni-kao npr jedan od Top 10-"trebali bi se našišati pa sex"
Posting Permissions
Reply With Quote