Citiraj zasad skulirana prvotno napisa Vidi poruku
malo mi naziv zvuci pretjerano,sugerira da to osoba radi (zlo)namjerno...

ja sam prije 5god prekinula prijateljstvo sa curom koja me emocionalno iscrpljivala,dosta je pesimisticna i nesigurna kao osoba a ja sam dobar slusac pa sam uvijek bila dezurna za nabildavanje samopouzdanja,uvjeravanja da nije ruzna/glupa,da ce kad tad naici "onaj pravi" itd itd...imala je prevelika ocekivanja od mene a kad ih nisam ispunila mjesecima iza toga se vracala na staro i nabijala mi krivnju za nesto sto je kao bilo rijesena stvar...i kad to vise nisam mogla podnijet imali smo jedan zesci okrsaj i to je bilo to...
u samom pocetku sam se osjecala kao preporodjena,tu i tamo mi bude krivo ali ne mislim da sam pogrijesila...
Slična situacija s jednom frendicom s kojom sam bila jako prorijedila druženja nakon što sam shvatila da izbjegavam njene pozive... Stalno, ali stalno se tužila, na sve... I kad god bih joj pokušala pomoći nekim savjetom, uvijek bi nalazila opravdanja zašto je to nemoguće, teško i unaprijed osuđeno na neuspjeh (tipa, čak i slanje prijava na natječaje za novi posao, a sve nas je davila s njenim poslom, mjesecima, godinama). I ako bih ja krenula pričati o sebi, nikad to nije bilo dovoljno teško kao što je njoj...ma ono, nakon kave s njom, ja bih hodala pognuto, kao da me netko premlatio... Kad smo se prestale družiti, bilo mi je super. I danas mi dođe malo žao jer je dobra i pametna osoba, ali jednostavno u nekom trenutku (koji je trajao) to više nije bilo na obostrano zadovoljstvo.
Nije mi problem biti s nekim u nevolji i potezati...ali ako je netko stalno negativan, to me umori i odbija.