sad mi je već dosta

[kristina_zg]

M.a.r.t.a., točno kužim kako se osjećaš, kao da mene opisuješ. Identično se osjećam, zapravo kad promislim još i gore..Doma sam s jednogodišnjim djetetom a za 3 mjeseca imat ću ih dvoje. I sve je to divno, bajno, krasno..no otupljujem! abnormalno otupljujem! I već sad strepim kako će mi biti kad ću krenuti na posao!- s time da ga nemam, nemam dana radnog staža, diplomirala sam mjesec dana nakon rođenja prvog djeteta, lijena sam čitati nešto korisno da barem budem u toku, osjećam se totalno nepismeno pa i priglupo a to mi nikako ne ide u prilog mojoj struci...I onda nakon takvih osjećaja koji kolaju u meni dođe MM sa idejom kako bismo mogli i na treće, do 30-e sam doma s njima i onda radim do penzije!! Dođe mi da ga odvalim tavom po glavi!! Vjerujem da će to sve proći kad se vratimo u neku kolotečinu i da će nam onda itekako faliti ovakvi trenuci..To si nebrojeno puta govorim

[pikula]

Ja ti želim reći da ti najbolje znaš što je dobro za tvoje dijete, koliko djece je u vašoj jasličkoj grupi, kakvi su uvjeti.. Možda da ostaje do ručka, recimo tri-četiri dana u tjednu. Mi smo to prakticirali, jer je grupa prenatrpana pa spavaju praktički kao sardinice i kašljucaju tako u krug , a ručak je rano u jaslicama, znači dva-tri sata. Omjer dan 3:4, vrtić : doma je ipak lakši za malo dijete. Di je znala ići pon,uto, pa u sri napunimo baterije, pa čet, pet. Znači, poigrat će se, ti stigneš nešto obaviti, smanjit će se ritam dojenja , a stvarno ne moraš prestati dojiti - to je bitno ako je maleni osjetljiviji. Umjesto probiotika poslije anitbiotika, proljeva... jeftinije je i povezano s .
U centru npr ima dosta vrtića s jako malo djece u grupama, a vrtići su ostali istih diemnzija i frendica kaže da njezina od prve godine bila par puta šmrkava - nije to svejedno

[pikula]

Ma cure radite nešto predragocjeno za svoje klince i evo vam veliki da izdržite. Druženje, odmor, to nam najviše fali u tim mjesecima - godinama , kako kome. Ubacite to kad god možete jer ne možeš davati ako ne napuniš baterije. Budite "sebične " jednom tjedno - jednom kava s frendicom, drugi put učite pola sata španjolski u knjižnici, hodajte - znam zvuči, apsurdno, ali hoću reći budite kreativne s tim svojim mrvicama vremena jer su tako dragocjene. A ja sam najviše grješila i još grješim- kad zapadnem u tu tuljan fazu i niti odem spavati, niti u šetnju niti se primim vježbati, nego to malo vremena projuri zujeći u tv ili sl. glupost - niti se odmorim, niti napunim bat. A da se teško pokrenut i pomirit s tim mini varijantama normalnih aktivnosti je, ali isplati se Tako brzo rastu i onda imaju svoj đir - lakše se tome vesliti ako ste bili puno skupa dok im je to odgovaralo

[Svimbalo]

na tuljan fazu

[pikula]

Je, smanjila sam sa nasukanog kita da se više ljudi može idnetificrati I još jedna stvar je meni jako pomogla - užasno me mučio osjećaj da sve to nema ni početka ni kraja, kad te netko pita koji je dan, a ti :? Počela sam upisivati u planer sve ono za što sam mislila da je bezveze i "to ja usput", a navečer osjećaj da si smlavljen, a što si radio, gdje si bio :/ . Kad zapišem na kraju dana vidim koliko toga sam obavila, a i tjedan mi je počeo imati smisla. Jes da je debilno kad ti netko virne u tekicu, a unutra pon- veš,vježbanje, uto-plac, španjolski, 16- 16.20 kava & telefon ili igranje s lutkama. koliko god bilo fleksibilno i provizorno (zna se ko nam diktira ritam), meni jako pomaže da si zadam neke highlighte u danu/ tjednu, tak da se veselim nekim stvarima, a neke da odvalim i prekrižim s guštom

[Cookie]

Ima nešto u ovome što kaže krumpiric... Često mislim da bih trebala biti sretna i zahvalna što imam mogućnost biti s djetetom umjesto da radim negdje u nekom uredu, da me nema deset sati dnevno i da s djetetom provodim 2-3 sata na dan - a ja se umjesto toga žalim i kukam. Onda si povrh svega još nabijem grižnju savjesti što sam nezahvalna

Jedna od mojih metoda da si osiguram vrijeme u kojem ću imati malo mira i tišine je da se dignem ujutro u 5, pa imam neka dva i pol - tri sata fore dok se mali ne probudi da se u miru otuširam, operem kosu, pročitam si malo nešto po netu, obavim nešto od kućanskih poslova... Ja sam uvijek bila samotnjački tip i užasno mi fali to samotno vrijeme, pa žrtvujem malo sna i tako si ga osiguram. Isplati se, al ne možeš nažalost stalno tako, jer krepaš od umora Najbolje bi bilo kad se ne bi uopće moralo spavat, e onda bi bila na konju!

[clumsy mom]

Ja uvek ustajem pre dece bio vikend ili ne. Recimo, u vrtić krećemo u 7:30 a ja sam već u 6h budna bez obzira što njih budim tek u 7h. U tih svojih sat vremena pijem kafu, čitam forume i vesti, mažem nokte, perem kosu ili jednostavno buljim u prazno i ispijam si kafu u miru i tišini..

Mm je pak večernji tip, on si svoje vreme organizuje uveče kad svi legnemo. Ja se uveče jedva nateram otuširati koliko nemam energije. Ali zato jutra...naročito lepa crvkutava letnja jutra obožavam. Mogla bih svet pomeriti nakon dva gutljaja kafe

[M.a.r.t.a]

Izdržat ću do kraja mjeseca kad već toliko nije bio u jaslicama, a sljedeći mjesec ga odmah vraćam. Taman se lijepo uhodao u jelo i spavanje kad smo stopirali jaslice. Valjda neće opet biti onakve adaptacije :shock:
A šta se tiće mene same pod hitno moram naći neki hobi/tečaj van kuće.

[M.a.r.t.a]

Ja uvek ustajem pre dece bio vikend ili ne. Recimo, u vrtić krećemo u 7:30 a ja sam već u 6h budna bez obzira što njih budim tek u 7h. U tih svojih sat vremena pijem kafu, čitam forume i vesti, mažem nokte, perem kosu ili jednostavno buljim u prazno i ispijam si kafu u miru i tišini..

Kod mene je ovo nemoguće jer se karlo počne rasanjavati oko 5.30, 6h i onda navali na ciku i lagano ciki i budi se do nekih 7h! I onda ono poznato:"Mama, budi se,molim te" i diže deku s mene!To me izluđuje!

[Bipsić]

evo i mene u klubu...

doduše, ja se tak osjećam u ova zadnja 3 mjeseca i znam da se uopće nebi trebala tak osjećati jer je moja bebica ipak još totalno ovisna o meni, ali eto...

probat ću i ja usvojiti koji od ovih savjeta

[Mima]

Uh, ne bi mi palo na pamet dati dijete u jaslice a da sam ja doma.

[M.a.r.t.a]

Uh, ne bi mi palo na pamet dati dijete u jaslice a da sam ja doma.

Moja prvotna ideja je bila da ću se zaposliti kad se mali adaptira u jaslice! A s obzirom da se ništa ne dešava po tom pitanju, a vidjela sam da mu je u jaslicama lijepo, naučio je jesti i spavati, nikad nije bilo nikakvih problema glede njegova zadovoljstva, (samo što češće oboljeva), nemam nikakvu grižnju savjesti vratiti ga u jaslice u 3.mj.
Onaj ko nije u situaciji da bude sa dvogodišnjim djetetom od 0-24 (doslovno, spavamo zajedno), taj misli da je predivno biti doma sa klincom. Ali to je totalno iscrpljujuće i zatupljujuće. Meni.

[MIJA 32]

evo i mene u klub
kad sam ostala trudna (nakon teške borbe) bila sam presretna
cijelu trudnoću nisam radila (dobro nešto sitno jesam,ali to se ne računa nakon tempa koji sam imala prije)
uživala sam,mazila trbuh i maštala kako će sve biti divno,krasno,ružičasto
unaprijed sam se veselila trogodišnjem porodiljnom i bila sklona proglasiti nemajkom svaku mamu koja pomisli početi ranije raditi
stigle su ptičice i uživam u svakom trenutku s njima
volim ih najviše
i počela sam pucati po svim šavovima
ubila me ova zima i sivilo
ubilo me svaki dan jedno te isto
nismo zatvoreni u kuću,landramo mi,ali kad je kiša i ružno vrijeme teško ih je oboje donijeti do auta....
i dešava mi se

pa sam primjetila da slazem recenice ko da pricam s L.
pa sam primjetila da x puta znam sloziti recenicu bez glave i repa.
pa sam pocela primjecivati da dozivljavam sve cesce blokade- u razgovoru sa drugima meni je rez- ko da sam upala u vremensku rupu i ne mogu naci odgovarajucu rijec.

Čitam ja ali pola zaboravim, Tv gledam ali mi pola stvari ni ne prođe u mozak a kamoli da ih isti prežvaće...

i sad sam odlučila početi raditi u 9 mj. kad njih upišem u jaslice
sad me peče savjest jer znam da ću žaliti za ovim danima i trenucima koje neću provesti s njima
već sada mi je grč u želucu i osjećam se ko zadnja nemajka

ponekada stvarno mislim da nisam sva svoja

[Mima]

Mislim da je ovo najteži dio godine za roditelje

Zima već dugo traje, djeca su nervozna jer su puno u kući.

I nama koji radimo su popodneva duga i jednolična, a vikendom smo često isto zatvoreni u kuću.

I mene je pukla depresija baš u ovo doba godine kad sam bila na porodiljnom. Mi smo još bili posebni slučajevi, živjeli smo u pravoj karanteni, onda je Lea još dobila kozice .. dogodilo mi se da deset dana uopće nisam izašla iz kuće. Bila sam dakle doma sa djetetom dvije godine, naravno od 0-24. Vrlo rado bih i sada bila sa djetetom jer dva-tri sata koliko ju vidim kroz tjedan mi nikako nije dovoljno vremena,
Samo, drugačije bih se organizirala, natjerala bih se na svakodnevne izlaske na nekakve organizirane aktivnosti.

[Matilda]

nemojte me krivo svatit, al ja sam uvjerena da je do stava,
nekako su neke žene jedostavno SRETNE s djecom doma, ispunjene?
valjda si moramo naučit rasporedit dan i uživat, al to je baš pravi problem..

Meni odgovara da sam doma, s djecom, tj. s djetetom.
Starija ide u vrtić, uglavnom sam sama s malim, cijeli dan. Ima i teških dana, ali kad svi zaspu, više se i ne sjetim što je bilo.
Moje prvo pravilo je: svaki dan van. Kiša ili magla nisu prepreka.
I svaki dan neka aktivnost pa makar to bilo gledanje izloga u gradu.
Ako je baš jako ružno, prošećemo se do prabake ili do naše male sestrične na igru.
Ne osjećam da zatupljujem, komuniciram i s ljudima (ne mislim na forum), ne samo s djetetom.

Počela sam upisivati u planer sve ono za što sam mislila da je bezveze i "to ja usput", a navečer osjećaj da si smlavljen, a što si radio, gdje si bio . Kad zapišem na kraju dana vidim koliko toga sam obavila, a i tjedan mi je počeo imati smisla. Jes da je debilno kad ti netko virne u tekicu, a unutra pon- veš,vježbanje, uto-plac, španjolski, 16- 16.20 kava & telefon ili igranje s lutkama. koliko god bilo fleksibilno i provizorno (zna se ko nam diktira ritam), meni jako pomaže da si zadam neke highlighte u danu/ tjednu, tak da se veselim nekim stvarima, a neke da odvalim i prekrižim s guštom

Nešto slično i ja radim (zapisujem obaveze u svoj iCal) i nastojim da uvijek bude jedna obaveza, da ne jurim.

Dok su klinci mali, stvarno nemreš niš drugo s njima osim otići u šetnju i malo se igrati, čitati, gledati kroz prozor aute i sl.
Ako su malo veći, treba im dati neku dnevnu aktivnost pa bilo to i bacanje kamenčića u vodu.

Mi smo danas išli u fašničku povorku, u subotu nas čeka fašnik u Samoboru pa će nam sutrašnja aktivnost dana biti traženje konfeta i boja za lice po dućanima. Zatupljujuće? Nimalo!

[makita]

Ja sam sigurno malo luda
Jeeeerrrrrr, pronalazim se u postu od Matilde, ali i u onima po kojima sam otupila. Malo sam ovako, malo onako. Kad spavaju, milina, kad su budni, dobro je dok držimo ritam-makar gledali aute il votever. Al ispalim kad se ponavlja da stariji neće u vrtić, mlađeg gura, trči x puta gledat crtiće kod bake kat niže, mulja me i iiiiii
gotovo pisanje evo su budni

[Matilda]

Al ispalim kad se ponavlja da stariji neće u vrtić, mlađeg gura, trči x puta gledat crtiće kod bake kat niže,

Doma sam i ona zna da sam doma te da bi mogla ostati sa mnom. No, nema šanse. Voli ići u vrtić, ali dogodi se barem jednom-dvaput mjesečno da joj se ne da.
Tvoja obaveza je vrtić, izvoli ići. Prilično sam stroga oko toga. Ako stvarno vidim da joj je poreban mali odmor od vrtića, ima nekakav stvaran razlog, ili dođem ranije po nju ili ostane doma.
Tako bi mi jednog dana rekla i da neće u školu, ili kad odraste da neće na posao.

[KORNY]

M.a.r.t.a.-točno znam kako se osijećaš.Ja sam doma već više od 5godina i doslovce sam glupa,nenam više komunicirat s ljudima,a bogme više ni s klincima.
A ide u vrtić,radila sam 3mj kad je krenula u jaslice,a od tada je prošlo 3g. Ta 3mj su mi bila super.Nemogu reći da nisam bila umorna al sam bila sretna,poslije osla sam trčala doma kuhat,pa po nju u vrtić,pa doma,pa van....
A sad nemogu naći posao,ja sam nkv,dvoje djece,otvoreno mi kažu da škola nije problem al da bi oni nekog bez djece....Mm radi do jutra do sutra, nikakve pomoći ni od koga da mi pričuva malog na 1h dok je A u vrtiću pa da odem s frendicom na kavu.
Volim ih i bila bi najsretnija da mogu naći posao (netko je napisao da je onda tih 4h dnevno kvalitetno provedeno),a ovako jedni drugima idemo na živce,uz sve to nas je zahvtila ova fin kriza a ja se osijećam kao loša mama jer nemam posao i nemogu im kupit čokoladicu jer kupim kruh,to je primjer.
Mislili smo A ispisa iz vrtića radi financija al bi to nju duševno ubilo.
To kaj sam doma me ne veseli jer sam isfrustrirana i živčana pa oni nemaju mamu kakvu zaslužuju,jer masu puta nemam ni volje ni živaca za masu toga.
A knjigeeh,ne dopre mi do mozga ni ovo kaj sad pišem,a kad me mm pita kaj je bilo u seriji prije reklama nemam pojma-nema mozga samo propuh

[babyboys]

a kod mene je bilo slično kao kod krumpirić, kad je T bio beba od dva mjeseca, počela su predavanja na faksu i nikad s njim nisam ni doživjela porodiljni u pravom smislu. zato sam se, kad sam bila trudna s J , strašno veselila što ću biti doma sa svojim djetetom.

T je bio s nama doma mjesec dana iza poroda, i onda je poželio opet ići u vrtić jer su mu falili frendovi.

ja sam ostala sama s bebom skoro čitav dan, sve su mi frendice radile, mm radi po čitave dane... od silnig šetanja s kolicima, gugutanja i razgovora s bebačem sam poglupila, zaboravila sastavit prosto proširenu rečenicu i brojala dane do povratka na posao.

ja svoju djecu obožavam i oni su smisao mog života, ali ja nikad ne bi mogla biti doma stalno i divim se ženama koje to mogu, iskreno.

[sasa]

ja sam rodila na 5. godini medicine i polozila sve ispite u roku, sa odličnim, i diplomirala, sve bez baka i čuvalica, uz divnog supruga i njegovo jos divnije fleksibilno radno vrijeme i uz jako malo spavanja i uzasno puno ucenja i dojenja. bilo mi je tesko i naporno, ali super sam se osjecala citavo vrijeme. i kad sam ovo ljeto diplomirala i cekala da pocnem radit 6 mjeseci osjecala sam se lose, depresivno i bezvoljno. nije sve za svakoga. ja nikada ne bih voljela biti na porodiljnom u pravom smislu te rijeci, i ako cu ikada imati jos jedno dijete opet cu se organizirati tako da u toku porodiljnog nesto radim,od kuce, uz dojenje, ali da radim nesto sto nema veze s djetetom i obitelji nego sa mnom. ti najbolje poznajes i sebe i svoje dijete. sigurna sam da postoji rjesenje koje je zadovoljavajuce za vas oboje. ako su to jaslice,super.uradi tako, pokreni sebe i to je to. ne mjeri se majcinstvo po tome koliko se majka zrtvuje.

[M.a.r.t.a]

ne mjeri se majcinstvo po tome koliko se majka zrtvuje.

[Nataša,Sarajevo]

ne mjeri se majcinstvo po tome koliko se majka zrtvuje.

Izgleda da smo skoro sve u jednom periodu prolazile kroz isti osjećaj zatupljivanja zbog nedostatka odraslih osoba i odraslih tema u svakodnevnom životu.
Ja sam sa G. bila do njegove druge godine kad je on krenuo u vrtić a ja na posao i to prvi pravi posao sa radnim mjestom i radnim vremenom.

Jedan period je mom djetetu u vrtiću bilo solidno i sve je bilo ok, kasnije , kad su počeli problemi osjećala sam se kao najgora majka na svijetu - gdje ostavljam dijete i kome... dok ja tamo nešto radim...i taj posao mi se činio totalno besmislen, a ipak je plaćao i to obdanište i režije i klopu i pelene.
Stvar se naglo poboljšala promjenom vrtića, sad moje dijete ide u vrtić u koji se dijete ne ostavlja zato što moraš na posao ili šta već , nego zato što je preprepredivno, što su odgajateljice sama ljubavi strpljenje i toliko su angažovane oko djece da ja ne mogu čudom da se načudim

I od tad ja nemam više nikakvih sumnji ni u šta - kad znam da mi je dijete u sigrnim i nježnim rukama, punim ljubavi i razumijevanja i da se njim i svima njima tamo istinski iskreno i kvalitetno bave, ja sam free da izoštrim ostala čula i naučim se ponovo "odraslom" komuniciranju, bez kreveljenja, tepanja i kolutanja očima. Preko DVIJE godine radim i to mi još uvijek ne polazi za rukom

KORNY, ima li šanse da radiš nešto od kuće???

Ja sam se hvatala za najtanje slamke, dolazilo mi je da vezem i prodajem vezove, bilo šta, znam isuviše dobro kako izgleda ne moći djetetu kupiti čokoladu jer MORAŠ kupiti kruha. Srce puca

[Angie75]

Ja se vraćam na posao s drugog porodiljnog za manje od tjedan dana... Koliko god mi je teško i nezamislivo što neću biti s P. cijele dane, toliko se veselim što ću napokon biti među ljudima i razgovarati i o drugim temama osim sadržaja tanjura ili pelene.

Ali pomalo i strahujem... Totalno sam poglupavila i nazadovala, imam osjećaj, i ne znam kako ću se snaći na poslu...

[Zorana]

Ja se stvarno pitam neke stvari kad vidim koliko vas je, navodno, otupilo i oglupilo na porodiljnom. A eno, na onoj drugoj temi ispalo da je prava pjesmica biti doma s djecom po citave dane. Ispada da ni moj prijedlog o financiranju kucanica ne bi vecinu zadrzao doma.

[argenta]

Ja se stvarno pitam neke stvari kad vidim koliko vas je, navodno, otupilo i oglupilo na porodiljnom. A eno, na onoj drugoj temi ispalo da je prava pjesmica biti doma s djecom po citave dane. Ispada da ni moj prijedlog o financiranju kucanica ne bi vecinu zadrzao doma.

Ma ja bih ostala doma da imam prijateljice, familiju, (bar povremene) baka-servise i mogućnost odlaska iz svog sela od dvije ulice. Uvijek si nađem nekog posla s prevođenjem, čitanjem... Ali ovako sama k'o prst

[Zorana]

Prokletstvo danasnjih majki. :/

[argenta]

Prokletstvo danasnjih majki. :/

Slažem se. Evo, otkad sam stigla u novu kuću gledam malo svoje susjede od kojih su mnoge SAHM, i ne djeluju frust, a onda skužim da su sve jedna drugoj rodice ili kume, da si šalju djecu kako kojoj zatreba, svaki čas neka na kavici kod druge, sve sličnog zaleđa i životnih priča. I onda skužim koliko je neophodna ta potpora zajednice da bi majka mogla zadržati živce i volju. Ovdje baš vidiš na djelu onu da je za odgojiti dijete potrebno cijelo selo i kako to stvarno dobro funkcionira kad imaš "svoje selo". A puno (većina?) nas u današnje vrijeme toga nema.

[majoslava]

lijepo je s klincima ali i frustrirajuce....

kao i uvijek, najbolje rijesenje je podjela zadataka, ali tu drzava ima puno za napraviti...

muskarci malo vise prisutni kod kuce i kucanstva, zene malo manje kod kuce i kucanstva, i poboljsani uvjeti za zbrinjavanje djece (manje grupe, veca kvaliteta), mogucnost skracenog radnog vremena za roditelje, stimulacija oceva da koriste roditeljski dopust...

[mmmama]

Ovisi i o tome koji je to porodiljni.

S prvoga porodiljnoga bilo mi se teško vratiti i bila bih presretna da sam mogla ostati kod kuće dulje od godinu dana.

Drugi porodiljni (isto godinu dana) bio mi je dovoljno dugačak i rado sam se vratila na posao (tomu je, doduše, doprinijelo i to što sam dijete ostavila u dobro poznatim rukama, teti čuvalici koja je čuvala i nastariju M.).

Treći porodiljni izgleda zasad ovako - nedugo nakon rođenja bebe M., razboljela se naša srednja M. Malo nakon toga najstarija M. dobila je kozice pa smo sve 4 bile kod kuće po cijele dane. Ozdravila ona, dobila kozice srednja M. Onda i beba M. Sad se bojimo gripe pa najstarija M. ne ide u vrtić. Budući da mi je izići sa sve tri zasad nemoguća misija, uglavnom smo doma i idemo u šetnju kratko tek kad MM dođe s posla. I tako cijelu zimu. A kad se najstarija M. vrati u vrtić, bit ću opet uglavnom kući s dvije male M. Moram priznati da mi ovaj porodiljni uopće ne sliči na idilu prethodnih dvaju, ali nema veze, meni je najvažnije da izbjegnemo bolesti, zato srednja M. neće krenuti u jaslice dok sam ja na porodiljnom. Kad mi je dosta stana i zaželim se posla i izlazaka, ja se tješim ovako - prebrzo će doći vrijeme kad će me djeca otkantavati u korist druženja s vršnjacima, a tad ću se sigurno našetati, naizlaziti i naraditi. I pitat ću se kamo mi se žurilo s porodiljnoga.

[Nataša,Sarajevo]

Ja se vraćam na posao s drugog porodiljnog za manje od tjedan dana... Koliko god mi je teško i nezamislivo što neću biti s P. cijele dane, toliko se veselim što ću napokon biti među ljudima i razgovarati i o drugim temama osim sadržaja tanjura ili pelene.

Ali pomalo i strahujem... Totalno sam poglupavila i nazadovala, imam osjećaj, i ne znam kako ću se snaći na poslu...

Zar već nazad na posao???
Ko da je jučer bilo kad si rodila!

Kako vrijeme leti!

[vissnja]

Uh..... ja nemam osecaj da otupljujem, ali mi svakako fali neke akcije. Moram pod hitno da naucim da vozim.
U stvari nama samo fali lepse vreme jer onda ja izlazim iz kuce u 9.00 a vracamo se u 18.00.
Tako da dok je zima kuca mi je koliko toliko odrzavana i ima rucka, a kad sine sunce..... ne stizem nista.
Kad sad ovako procitam, bas nam je lepo ovako, uzivam u detetu maksimalno, ukljucujem je u kucne poslove tako da sve stignem da napravim, jedino mi fali citanje. I ja sam prelezala trudnocu i nacitala se knjiga a sad mi to bas nedostaje.
Volim svoj posao i jedva cekam da se vratim, ali kad pomislim u kakvu cu masinu tada da upadnem (vrtic-voznja sa jednog kraja grada na drugi-dolazak kuci u 18.00-ja ne mogu da izostajem sa posla ako se dete razboli-kuvanje nocu-prekratki vikendi) dodje mi zlo...

[Zorana]

Mmmama, zasto ti je nemoguca misija izaci sa svo troje djece? Meni je u pocetku bilo malo nezgodno, ali kasnije se nekako ispraksiras i ne bude toliko naporno. Meni je u pocetku dosta pomagalo nosenje u marami; najmladju u maramu, starijima svakoj po ruku i sve ok. U ruksak natrpas sve sto ti je potrebno i izadjes s curama u setnju. Ako najmladja hoce u kolica, i to je super opcija. Ne zelim te ubijati u pojam s onim izjavama da je sve u glavi, ali kad kazes sebi da nesto mozes i da nije frka, kad isplaniras sebi svakodnevicu bez da te zbunjuju eventualne prepreke (usputno cendranje, plac zbog ovoga ili onoga, moranje na wc usred setnje, glad, zedj, netko se smokrio, neposlusnost, lose vrijeme .......)sve nekako ide lakse. Barem je kod mene tako. Bez obzira koliko je nekad nezgodno, uz muzevo radno vrijeme bi i ja i djeca bili osudjeni na izlaske vikendom. Ne pada mi napamet tako zivjeti.
Sto se zatupljivanja tice, ja sam uvijek za isprobavanje kojekakvih opcija prije odluke o slanju djeteta u vrtic. Ne zelim biti bezobrazna kad kazem to, ali mi se takva odluka cini kretanje linijom manjeg otpora. Izmedju pucanja po savovima i dosadne svakodnevice u stanu i davanja djeteta u jaslice postoji jos puno, puno toga. Valjda je najteze napraviti prvi korak.

[Pepita]

Početak je uvijek težak. Bez daljnjeg. I sada mi je ponekad čudno kako neke stvari više ne stignem
Moja cura ima dva i pol mjeseca i mislim da smo se za sada zaista super snašle, a same smo kući baš cijeli dan i nemamo baš puno pomoći drugih...

Kad se sjetim da nas poslije ove zime čeka lijepo proljeće presretna sam :D

[Zorana]

Jos malo...Sto se moje situacije tice, najteze mi je u ovom periodu organizirati neka druzenja. Koliko god to nevjerovatno zvucalo. covjek bi pomislio kao zima je, svi su doma, ovo ono.....medjutim, nikome se nigdje ne ide, nikome se nista neda.....ja uglavnom zavrsim na kraju s djecom po igraonici, odemo u park ako nema kise, u najgorem slucaju setamo okolo i sl.

[Angie75]

Ja se vraćam na posao s drugog porodiljnog za manje od tjedan dana... Koliko god mi je teško i nezamislivo što neću biti s P. cijele dane, toliko se veselim što ću napokon biti među ljudima i razgovarati i o drugim temama osim sadržaja tanjura ili pelene.

Ali pomalo i strahujem... Totalno sam poglupavila i nazadovala, imam osjećaj, i ne znam kako ću se snaći na poslu...

Zar već nazad na posao???
Ko da je jučer bilo kad si rodila!

Kako vrijeme leti!

Da, zamisli!

A i vama stiže pojačanje, vidim :D
Jupiiiiiiiiii :D

Sorry na offtopičarenju, nisam izdržala!

[mmmama]

Ne mogu zasad zamisliti da iziđem sa sve tri curke jer beba ima dva mjeseca, srednja 21 mjesec i nezaustavljiva je, a najstarija ima 4 godine - kako ću trčati za starijima (tj. za srednjom) dok vani dojim bebu? Danas smo bili vani svi (MM, ja i 3M) i dojila sam bebu 3-4 puta, a za srednjom kćeri trčao je MM. Ne znam, Zorana, kakva je dobna razlika među tvojom djecom, je li isto tako mala kao među mojom? Ako je, imam puno pitanja

I meni je draže potrpjeti 4 zida nego dati dijete u jaslice prije nego mora ići. Nije stvar u prilagodbi na jaslice, nego u bolestima. Čak i kad su to "samo" viroze, draže mi je da ni njih nema.

[Zorana]

Moja najstarija ima sest i po godina, srednja ce uskoro 4, a najmladja ce uskoro napuniti 18 mjeseci.
Mene je stvarno marama spasavala dok je najmladja bila skroz mala. U marami moze dojiti kad god hoce, a ruke su relativno slobodne za lovljenje ovih mladjih. Mozda mozes pronaci neki parkic koji nije problematican za manju djecu, npr. da mozes nesmetano podojiti bebu bez straha da ce netko otrcati na cestu i sl.
Sto se tice setnji, tu mi je bilo malo gadno jer je valjalo starije cure nauciti da se po cesti ne trci, da mi moraju u odredjenim situacijama dati ruke, kad kazem da se krece kuci, da se krece bez pola sata uvjeravanja i kreveljenja itd. (pisala sam ja vec o mojoj J. i njezinim biserima u ponasanju) Nije uvijek bilo jednostavno, ali meni osobno puno draze nego citavi dan biti u stanu.

[Poli]

Natasa, molim te mozes li mi reci koji je to vrtic u SA kojim si tako zadovoljna? Hvala i pozdrav svima

[Ivana B-G]

evo i ja bi se prijavila: ...da mi je dosta!
inace sve mucenicki podnosim, pa mi se MM vjecito "divi" (bolje da se ne divi, nego malo pomogne bez psovanja i deranja ), ali ima dana, kao ovaj danasnji, da bi mogla puknut od bijesa i dosade i umora! veliki je naporan skroz, ali ga razumijem, jer je dosla mala seka koja nonstop ciki (i nocu, pa sam ja totalno neispavana) i trazi moju paznju, a za njega ne ostane puno vremena niti volje ni zivaca. pa pocne tuci seku, pa opet ne valja....ma znate i same.
a ja mama - gdje je ostala/nestala ja "zena"?- se samo izugib u svemu tome i na kraju dana ostane prljava i iscjedena krpa.

i uz to sve imam griznju savjesti jer sam, naravno sama sebi, grozna mama!!!

[Freyja]

Ivana, normalno da se osjećaš kao iscijeđena krpa, imaš bebicu staru mjesec dana koja stalno papa i jednog dvogodišnjaka. Teško je, znam. Između mojih je razlika malo više od tri godine, a isto je u početku bilo zeznuto. Cura sada ima 5 i pol mjeseci i puuuuno je lakše. Puno je zainteresiranija za okolinu, nađem vremena za igru s malenim, ona se stalno smije, guguće,..., uhvatili smo neki ritam i svi smo nekako došli na svoje. A na samome početku sam imala 1001 pitanje - kako ću ovo, kako ono... Poanta je u tome da će s vremenom biti lakše. A fizički umor...će potrajati još koju godinicu, najmanje . Kad ti je teško, izbaci to iz sebe, izjadaj se, odi u kratku, žustru šetnju (meni UVIJEK pomogne), ma radi sve ono što te, makar nakratko, može opustiti, pa bilo to i 15 minuta. Drži se

[pikula]

Prokletstvo danasnjih majki. :/

Slažem se. Evo, otkad sam stigla u novu kuću gledam malo svoje susjede od kojih su mnoge SAHM, i ne djeluju frust, a onda skužim da su sve jedna drugoj rodice ili kume, da si šalju djecu kako kojoj zatreba, svaki čas neka na kavici kod druge, sve sličnog zaleđa i životnih priča. I onda skužim koliko je neophodna ta potpora zajednice da bi majka mogla zadržati živce i volju. Ovdje baš vidiš na djelu onu da je za odgojiti dijete potrebno cijelo selo i kako to stvarno dobro funkcionira kad imaš "svoje selo". A puno (većina?) nas u današnje vrijeme toga nema.

X

[pikula]

Sto se zatupljivanja tice, ja sam uvijek za isprobavanje kojekakvih opcija prije odluke o slanju djeteta u vrtic. Ne zelim biti bezobrazna kad kazem to, ali mi se takva odluka cini kretanje linijom manjeg otpora. Izmedju pucanja po savovima i dosadne svakodnevice u stanu i davanja djeteta u jaslice postoji jos puno, puno toga. Valjda je najteze napraviti prvi korak.

Nije lako, ali se isplati. Meni je počela dolaziti cura na tri sata, tri puta tjedno, 25kn/h dok se moji ne oporave - odradili smo mega seriju viroza, gripa i sl. tako da mi je vrtić barem još tjedan dva . Nakon toga će nam uskakati tu i tamo, da mm i ja konačne nekud mrvu klisnemo na kratko i sl. Meni jeto nakon tri mejseca bolovanja u stanu spas. Vidim svijetlo na kraju tunela

[Zorana]

[daisy may]

Ja se stvarno pitam neke stvari kad vidim koliko vas je, navodno, otupilo i oglupilo na porodiljnom. A eno, na onoj drugoj temi ispalo da je prava pjesmica biti doma s djecom po citave dane. Ispada da ni moj prijedlog o financiranju kucanica ne bi vecinu zadrzao doma.

X

sve divno krasno, ne odvajam se od djeteta nikad, uživam u njemu 100%.....
da baš...


i onda oglupavim zato jer se družm i prićam samo s djetetom/djecom?!

[argenta]

sve divno krasno, ne odvajam se od djeteta nikad, uživam u njemu 100%.....
da baš...

i onda oglupavim zato jer se družm i prićam samo s djetetom/djecom?!

Pa to ne pišu jedne te iste osobe... Samo se tako čini zbog vrste komunikacije.

[daisy may]

nađe se tu i tamo i ista..... :/
al nema veze,

najvažnije od svega jest ne se zatvarat u kuću, i samo biti doma,
treba ići van, prošetati, popiti kavu, popričati s nekim, pročitati novine,
ma bilo kaj, s djetetom ili bez njega...
svakome bi dojadilo da je samo među četiri zida zatvoren....

[argenta]

nađe se tu i tamo i ista..... :/
al nema veze,

A, da, ali treba uzeti u obzir da se perspektiva pojedinca mijenja ovisno o meteorološkim prilikama, pms-u, boleštinama u djece i tome slično

najvažnije od svega jest ne se zatvarat u kuću, i samo biti doma,
treba ići van, prošetati, popiti kavu, popričati s nekim, pročitati novine,
ma bilo kaj, s djetetom ili bez njega...

Potpuno se slažem, ali ako pročitaš neke od postova o životu u gradu i(li) u selu, vidjet ćeš da nemamo svi takvih mogućnosti, ili barem ne bilo kad.

[daisy may]

e pa ja živim na selu, i to malom,
pa daj mi reci dal imam ja veće mogućnosti od nakoga tko živi u gradu?!
Pa sam ipak doma sa svojom djecom, ne radim, oni nejdu u vrtić...
a ipak imam ispunjen dan raznim aktivnostima u kući i van nje (pod to nemislim na neke poslove...) već sve vezano uz djecu a nije mi svega dosta, i lijepo mi je, zadovoljna sam...

treba se samo snaći malo,
pa neće ti nitko doći doma i tebi organizirati dan da tebi nebi sličajno bilo dosadno....

[Ivana B-G]

ali opet nije svako dijete i nije svaka majka ista - ono sto je kod tebe dobro rjesenje, kod mene uopce ne mora funkcionirati. zato smo ovdje da se 1. izjadamo, kad nam zatreba (nismo uvijek nesretni s nasom djecom biti kod kuce) 2. razmjenjujemo iskustva 3. pomognemo 4. utjesimo i 5. ubijemo monotoniju u virtualnom drustvu!

meni eto danas vec lakse nego jucer, samo zato sto sam imala posjete!

[argenta]

treba se samo snaći malo,
pa neće ti nitko doći doma i tebi organizirati dan da tebi nebi sličajno bilo dosadno....

Ispravite me ako griješim, ali mislim da većina nas nije pisala o dosadi kao takvoj, nego o tome da se, iz kojega god razloga, ne osjećamo dobro u trenutnoj situaciji. A uz to postoje žene koje ostajanje kod kuće s djecom jednostavno ne ispunjava, ma koliko si zabave pronašle.

Ivana je uostalom sve lijepo rekla.

Inače, moram priznati da je i meni malo "krenulo", ali možda zato što se spremam za ogroman ispit, a i dobila sam zanimljiv prijevod za napraviti, pa sam barem intelektualno malo živnula.