Ivca, hvala za info za Pulu, Čakovec i Karlovac .

Iskreno, meni je žao te tete u centru jer mislim da je izgubila ljubav prema poslu koji radi. Znam da i oni dožive puno ružnih i bolnih situacija, ali upravo zato mislim bi za posvajanja trebali osjetiti radost. Šta može biti veselije od toga, ostvarenje sna jednog bračnog para i saznanje da jedno djetešce neće ostatak života provesti u Domu.
Ne-posvajanje djeteta iz bliže okolice je uobičajena praksa, i to je bolje za biološke roditelje, a i za dijete. Zamisli kako bi bolno bilo da majka koja je dijete dala na posvajanje (ili su joj oduzeta roditeljska prava) sretne dijete u parku ili na ulici. Zato se slažem s njima da je bolje da mi posvojimo dijete iz Osijeka ili Dubrovnika, a ne iz Samobora ili Zagreba (iako sam svjesna da nam to umanjuje vjerojatnost bržeg posvajanja).
Pomoć pri posvajanju (traženju djeteta) od strane matičnog centra, priznajem, nisam niti očekivala. Zahvaljujući Čokoladinim postovima bilo mi je jasno da je sve na nama. A i kad sve zbrojiš, ova "teta" u Samoboru radi sama, i ne bavi se samo posvajanjima. Ovo mi je više problem koji bi trebalo riješiti na razini cijele države, a oni pričaju o smanjenju broja Centara .
Ja se nadam da će vas konačno pozvati na razgovor i testiranje, i da će TM dobiti hrvatsko državljanstvo, i da ćete za slijedeći Božić držati malog anđela u rukama .