Ja čekam i čekam jer vam se hoću javiti sa lijepim vijestima, ali za sada ništa od toga.
Famoznu "molbu" za utvrđivanje podobnosti za posvojenje smo osobno odnijeli u CZSS.
Mala napomena svim potencijalnim posvojiteljima: pokušajte gore navedenu rečenicu uklopiti u vašu molbu za posvojenje ili je samo napišite na odvojenom listu papira (to smo mi napravili). Tek toliko, da nemaju razloga odugovlačiti kao što to nama rade.
"Teta" u CZSS-u je ovaj puta bila iznimno neljubazna.
Moja najmlađa seka je bila s nama, a ova se počela derati na nas da tko je ta gospođa (seka ima 14 godina! i odmah je pobjegla van) i da tko smo mi, šta mi hoćemo, šta smo došli, ... !
Pokušali smo joj objasniti da su oni nas zvali da donesemo molbu za procjenu, a ona opet po svom. "Šta mi mislimo, potrebno je prvo predati zahtjev za procjenu podobnosti, a tek onda, ako nas oni pozitivno ocijene, smijemo (!) predati molbu za posvojenje" . I naravno, "zakonski rok od dva mjeseca" - "šta mi pada na pamet". ONA (joj, Bože sačuvaj nas) će s nama napraviti razgovore i doći vidjeti gdje i kako mi to živimo.
A sada imaju i psihologa iz nekog drugog centra koji dva dana tjedno dolazi u popodnevnim satima.
Sav moj optimizam je odjednom ispario. Izašli smo van, totalno u šoku, ali i strahu šta će biti kada nas "teta" pozove na razgovor.
I još uvijek sam i ljuta i jadna jer sve ovisi o njoj, a dosadašnje iskustvo mi ne daje nade .