Ja sam davno jednom, prije 5 god. isto tako pomogla jednoj majci tada dvogodišnje djevojčice. Otišla, kupila joj svega, sjela je na kavu, ispričale se,...Rekla mi da joj je grozno što sam joj tako pomogla, da nema riječi zahvale,....bla bla
I došlo vrijeme da se rastanemo iz kafića,....ja na jednu stranu, ona na drugu....Usput, sjetim se da sam trebala nešto kupiti i krenem u istom pravcu u kojem je otišla i ona ...kad paf...ona u šesnaest priča ne tel.kako je opet dobro prošla,....onako stajala sam iza njenih leđa i čula šta govori, samo sam prošla i rekla joj svaka čast.
A šta sam joj mogla drugo reći pred djevojčicom???? Da je bila sama i rekla bih joj, ali....