Jednom mi je jedan malac od kojih 7 godina tražio 2 dinara. Pitala sam ga za šta mu treba i odgovorio je da mu fali još 5 za pljeskavicu. Okrenula sma s ei pošla a onda sam ga pozvala i dala mu 5 dinara - jadničak je odmah otrčao na kiosk sav srećan. Toliko sam bila bez veze što sma oklevala tih par metara

Inače, živim u malom gradu i generalno nema prosjaka sem onih po groblju ali ima dvoje dečice, dečak i devojčica, opet uzrasta prvačića, koji po celi dan lutaju po gradu i žicaju neki dinar. Letos tako svratili kod mene u prodavnicu i zatražili da im dam nešto jer su gladni. Ja im dala po jednu krušku. Posle sam te kruške našla bačene na desetak metara od prodavnice. Žicali su mi još stotinu puta od tad, što na ulici što u prodavnici, i nikad više ništa nisu dobili.

Jedan devojčurak od kojih 13-14 večito dolazi kod mene da kupuje prazne diskove (nemam pojma za koji će joj, lutalica je, nema ni poštene cipele i sva je vazda šmrkava i musava). Diskovi koje ona bira koštaju recimo 15 dinara a ona večito ima samo 10 i večito se kune da će doneti ostatak i nikad ne donese. Jedno 10 puta sam je pustila ali sam je juče otperjala iz principa :/