Citiraj tinaka prvotno napisa
Neki dan bila ujutro na SD. Sjedim u čekaonici, onako sva smotana jer me čekao postupak i čitam novine, kad vidim da netko stoji ravno ispred mene, a nije mm. Dignem pogled, a ono cura kojih 25 godina i drži u ruci neku cedulju, iskreno nisam sigurna kaj je pisalo, al mislim da je gluhonijema i prosi. Prvo sam bila šokirana kaj se to dopušta po bolnicama, a drugo nisam joj ništa dala, jer ne dajem nikome. Smatram da se do novca može doći i drugim putem, zakonitim, naravno. Gledala sam neki dokumentarac kako žive ljudi koji prosjače, neki imaju love kolko ja mogu samo sanjati. Ne velim da su svi takvi, ali eto... skeptik sam, ne mogu si pomoći.
Isto tako i meni samo u Novoj bolnici. Nisam dala ništa, jer ne dajem iz principa nikome. Ako dam, dam u crkvi u Petrovoj, u škrabicu, jer znam da oni pomažu siromašnima.