Draga corina jako mi je žao zbog tvog anđela.Ima nas koji također imamo svoje male anđele i tu smo za tebe jer znamo kroz što prolaziš.
Drži se!![]()
![]()
![]()
Žao mi je i želim ti da budeš jaka
Jako mi je žao draga, imaj snage za sve dalje u životu
Bože koliko mi je žao.![]()
Corina strahovito mi je žao, nemam riječi kojima bih te sada utješila. Drži se!![]()
Beskrajno mi je žao.
Šaljem ti puno virtualnih zagrljaja.
Jako mi je žao da je tako završilo. Pusa za malogkoji te čuva.
corina![]()
![]()
:
![]()
Corina, jako mi je žao! Iz iskustva zanam da je bol golema, ali vjeruj mi lakše je kad pronađeš utjehu na ovom forumu.
dragi moji velika vam hvala na tolikim potporama, znam da nisam jedina i znam da nisam sama....
pusa svima![]()
Draga Corina, beskrajno mi je žao. Puse tješiliceI
Postovana Corina, zao mi je sto ti se to desilo, pogotovo jer sam imala takav problem prije dvije godine. U stvari kod mene je bila dijagnoza focomelia, anomalija na donjim ekstremitetima. Jos uvijek nemam hrabrosti da pokusam, mada bih trebala. Porodjaj u mom slucaju isprovociran u 26-toj nedelji.corina prvotno napisa
Uradila sam testove na CMV virus i toxoplasmosu i nalaz je pokazao da imam CMV IGG pozitivan. Najvjerovatnije da je to uzrokovalo focomeliu ali posto nije uradjen patogeni nalaz nista se ne zna.
Zelim ti kao i sebi da sto prije zaboravis i krenes naprijed.
uzas. zao mi je. zelim vam puno snage.
ček ak sam dobro shvatila dijete ti je imalo samo manje ekstrmitete nožica... ja mislim da što se takve dijagnoze tiče postoje razne hormonalne terapije kojima se to uspješno liječi (tako su mene upoznali s tom problematikom)...
kod nas je osim ekstremiteta bilo na kraju i drugih problema...i naravno ja sam do kraja gurala trudnoću u nadi da će ipak sve biti u najboljem redu, jedan dan mi je bio pun optimizma i nade, a već drugi sav pun crnih misli.... prema statistikama bolesne bebice imaju kritične dana nakon rođenja a to su 7,14 i 21 dan, a moja je Petra živjela punih 6 dana i taman su mislili kako će ju u ponedjeljak prebaciti na odjel, i eto nesreeće...
ti se drži, najbitnija ti je podrška supruga....moj je predivan pa tako lakše to i podnosim....
jel ti nisu radili genetiku da se vidi jel barem s genima sve u redu?!
sad ti preostaje samo da se naoružaš strpljenjem, informacijama, pregledima i u akciju čim ti to vrijeme dozvoli....
sretno i tebi i velika pusa![]()
draga corina, ne znam koja je bila dijagnoza kod tebe, ali ovo je bila moja, koja je potvrdjena i u mom gradu i u beogradu. ovdje su mi predlagali i cordo ili cortocentezu ali je tamo doktor rekao da nema potrebe da je sve jasno. provociranje porodjaja itd.. nazalost nije uradjen patohistoloski nalaz ploda tako da se ne zna koji je razlog, a s obzirom da sam prije mjesec dana radila test na CMV koji je pokazao Igg vrijednost pozitivnu mislim da je to uzrok.corina prvotno napisa
uradila sam poslije kariotip i muz i ja, nije bilo nikakvih problema sto se gena tice. da li si ti to radila?
na srecu i ja imam divnog muza koji mi je podrska svo ovo tesko vrijeme, a sebe sam opteretila maksimalno drugim obavezama kako ne bih bila ni sekund slobodna da razmisljam o tome.
divim ti se kako si izdrzala svo to vrijeme. ja ne znam kako bih. jos uvijek sam prestravljena tako da ni ne zudim toliko da ostanem u drugom stanju, mada vrijeme prolazi i kasnije ce biti sve teze.
tebi zelim da se odmoris, ojacas organizam i ponovo u akciju.
da li su tebi rekli koji je uzrok? da li si imala porodjaj ranije ili je ovo prvi put? izvini sto pitam, ali prije neki dan sam prvi put vidjela ovaj sajt i procitala tvoj slucaj i logovala se. sve ti najbolje zelim. glavu gore.
radila sam imuno-enzimni test i igg kod citomegalovirusa i toxoplasme gondii su negativni, genetiku sam ti napisala da smo radili i to je u redu... biti ce da se priroda poigrala s nama na najgori moguci nacin....
pozdrav
ma da zaboravih ti napisati to mi je trebala biti prva beba... sto se tice uzroka nitko mi nije mogao reci sto je uzrok, sad cekam nalazee obdukcije (treba im sto godina da to posalju) i svoje otpusno pismo pa da vidimo sto i kako i kamo dalje, al idemo svakako kod primarijusa za genetiku na Rebro jer je on vidio nasu Petru...
samo se drzite i ne mora biti nista strasno... i pazi na vas dvoje da se ne preforsirate...
mislim da nam je naoruzati se jakim zivcima i samo naprijed. malo mi je nezgodno da ti pisem rijeci utjeha kad i sama znam kroz sta sam prolazila i cega sam se sve vec naslusala.
dobro je da nisi pozitivna na te viruse u svakom slucaju. ja svoju bebu nisam vidjela, nisam zeljela da mi ostaje ta slika pred ocima.
javi kad saznas za dijagnozu.
ne znam postoji li sansa da ostavim svoju adresu ili na neki drugi nacin kontaktiramo.
hvala ti puno na podrsci i tebi svako dobro zelim. budi jaka i istraj!
Proslo je dosta vremena od ove teme... ali moram izraziti svoju zalost svima koji su dozivjeli ovakva iskustva sad nakon sto sam procitala. Naprosto ne mogu vjerovati sto sve ljudi prozivljavaju u zivotu.
Svaka cast svima vama na snazi da ostanete jake i dalje!![]()
Anita, na zalost ruzne stvari se dogadjaju....treba samo smoci snage i ici dalje... to je ono malo teze ali ide nekako i to...
pusica vama i drzite mi se
SAd sam ponovno sve procitala i sad mi je sve to jos tuznije kako sam sad jos "trudnija".... i ne znam... u ovom momentu mi se cini da bi toliko toga umrlo u meni da se to dogodi i da se ne bi tako lako mogla oporaviti. Pa ja jos uvijek kad se sjetim svog spontanog, koji nije nista u usporedbi sa ovim, znam se dobro isplakati...
Ne znam... valjda covjek stvarno od nekud dobije snagu za velike stvari (bile one dobre ili one bolne)....
Corina. Stvarno ti zelim sve najbolje i puno srece i da to iskustvo ne ostavi trag na tebi koji bi umanjio tvoju zivotnu srecu nakon oporavka.
Ma ne.... ne, nesto sam stvarno osjetljiva i emocije su mi necenzurirane. Opet mi je dosla slika tog iskustva i placem opet.![]()
Ja sam obamrla nakon ovoga, zurim u ekran i boli me dusa.
Corina, Eszter,![]()
.
e curke moje, znate kako je....teško...ne prođe minuta a da ne pomislim na svog![]()
nitko tko to nije doživio ne zna kako je, i bolje da ne zna.... samo me ponekad iznenade ljudi....kao recimo moja kolegica sa posla kaže -moraš na to zaboraviti i ići dalje, ne biti tužna...- lako reč...
no to ni ne želim zaboraviti, dijete se ne zaboravlja...drugi opet joj kak si se udebljala... mislim kao da nisam nosila dijete, i kao da mi sav taj šok nije dovoljan... al pređe se i preko takvih gluposti, sto ljudi sto čudi....
da mi nema supruga možda bih to još teže doživila i tko zna....
sad sam nestrpljiva jer sam napokon nakon 5 mjeseci dočekala našu brzu administraciju i sad mogu u ponedjeljak put pod noge i u zg na genetičko savjetovanje i onda ako dragi Bog da i drugo dijete....valjda ima nade i za nas...
pusa vam
Ovakvi savjet su doslovno katastrofalni. Uopce ne razumijem njihovu svrhu. Svaka inteligentna osoba zna da oni nisu od nikakve pomoci.corina prvotno napisa
Ljudi stvarno ne znaju kad treba sutiti. Kod ovakvih stvari ne postoji ispravna rijec ili recenica. Mozes nekome biti podrska, razveseljavat ga i pustiti da svojim tempom preboli svoje iskustvo.... i to je sve.
Ja otvoreno priznajem sad nakon par godina nakon mog spontanog ...
(za kojeg ponavljam da nije NISTA prema ovom iskustvu, ali mi je ipak bilo strasno tesko, a jedino sa cime mogu donekle usporediti)
... da NISAM DOVOLJNO PLAKALA, nisam dovoljno patila. Prebrzo sam to naizgled preboljela, "isla dalje" kako su mi savjetovali, bacila se na posao itd. Ono sto se dogodilo je da sam se izuzetno promjenila radi toga. Izgubila sam vjeru u to da mi se dobre stvari dogadaju. Uvjerena sam da se moja osobnost ne bi tako izmijenila da sam si dopustila jos neko vrijeme tugovati i isprati tu bol suzama iz sebe.
Sada kad rodim zdravu bebu i sve bude ok, doista ce se puno mojih strahova otopiti.Nadam se tom svom rastu. I ubuduce zaista obecajem sebi plakati koliko mi treba i kad mi treba i pustiti druge neka se lazno smijese kao da je zivot ostavljanje dojma drugima.
Evo,kod mene je stanje takvo da ne zelim slusati nikakve savjete.Najrađe bi da me netko iskreno zagrli i suti.Neznam da li ste citale na potpomognutoj,mojem su Marcu otkrili malformaciju sa kojom nakon poroda nebi mogao zivjeti,pa su me porodili.Nemam snage sve to opet pisati,napisala sam sve pojedinosti na potpomognutoj.Psihicko stanje mi je katastrofa.Svi kazu da kada ostanem opet trudna sve cu zaboraviti.MA KAKO ZABORAVITI???Pa to je bila nasa bebica koju smo dobili nakod 4 godine ljecenja neplodnosti.Pa tko meni garantira da cu opet ostati trudna,a da i ne govorim da cu u tom slucaju iz dana u dan biti u grcu od straha da se opet nesto ne desi.![]()
sjecam se vrlo malo latinskog ali izreka "Dum spiro spero" (dok disem nadam se) duboko mi se urezala u pamcenje.sad sam nestrpljiva jer sam napokon nakon 5 mjeseci dočekala našu brzu administraciju i sad mogu u ponedjeljak put pod noge i u zg na genetičko savjetovanje i onda ako dragi Bog da i drugo dijete....valjda ima nade i za nas...
corina mislim na vas i od svega srca vam zelim da uskoro ostvarite svoj san![]()
Iva, evo ja sutim i saljem ti veliki, topli, virtualni zagrljaj.
Anita, Iva.... znate kako kažu, što nas ne ubije to nas ojača...
tuđne se stvari događaju, zašto nama....to ne treba ni pitati, očito se Bogu sviđaju naša dječica pa ih je pođelio pokraj sebe....
ja si svako malo dam oduška i plačem kad mi se plače...pred drugima se držim, radim i moram radi klijenata, a ovdje evo pronalazim riječi utjehe i čitam sretne i na žalost i one nesretne slučajeve...
pusica svima....i žta reči nego zajedno smo jači....
![]()
Cure, žao mi je što vam se sve ovo izdogađalo. Imajte vjere i jedan velikisvima.
i prošlo je naše genetsko savjetovanje.....savjet je da savjeta nema....i k tomu su nam rekli da je šansa 25% da nam se to ponovi u idućoj ili bilo kojoj trudnoći....kao po njegovom se ne trebamo brinuti već samo strogi nadzor kako bi ako se to dogodi mogli prekinuti trudnoću...
toliko o tome......
uff
situacija je svakako bolja nego da su vam rekli da je bolje ponovno nepokušavati jer ....
mislim da većina ljudi imaju takav prosjek
vjerujem da će biti sve Ok sa sljedećom bebicom
8)
Mirta30 ma sve znam.,...svi mi kažu da će biti sve okej...ali uvijek postoji ono ali.....
Bumo vidjeli, u ponedjeljak mi je 6 mjeseci kako sam rodila....još pričekam par mjeseci i onda krećemo MM i ja u akcijumožda i nama sunce zasija napokon
![]()
pozdrav
Corina, ako su spominjali 25% vjerujem da se radi o nekom recesivnom genetskom poremećaju kojeg ste vas dvoje zdravi heterozigoti. Raspitaj se za prenatalno testiranje, neke stvari koje se tu ne rade vani se mogu obaviti, za neke postoji suradnja pa se tu napravi amniocenteza i šalje uzorak u inozemstvo.