Prenjegovana djeca

[Mirtica]

Uf, ovo mi je trebalo.... baš sam se spremala i proučavala za neka nova "ulaganja" u budućnost mog djeteta....
J ima 8 mj. i uopće ne brblja.... pusti glas 2x dnevno.... pa sam se spremala kupovati literaturu i cd-e "potrebne" za njegov razvoj govora-brbljanja.... uf
Naglašavam da je već s 2 mj. počeo glasno i veselo gugutati, ali je oko 5. mj. jednostavno prestao.... pa sam ja počela mljeti ko luda samo da ga potaknem.... možda dijete ne može doći do riječi
OK, sad ću malo ohladiti i pustiti da stvari idu svojim tokom.... počet će brbljati kad bude spreman... (ili kad ukrade malo šećera )
Baš ste mi otvorile oči.... stvarno pretjerujem....

[Nataša,Sarajevo]

Moj tata je bio od tih rijetkih što su znali cijeniti i uživati u onom što TRENUTNO imaju i mogu.
Ja se cijeli život trudim da to dostignem ali imam sljedeći problem - upravo zbog toga budem nazivana neambicioznom i preskromnom i koješta drugo, i to ne u vidu komplimenta već baš suprotno, u obliku kritike :?

Vječiti nezadovoljnici ne mogu podnijeti da je nekom i malo dovoljno
Mene male stvari vesele, najveća havarija mi je bolest, za ostalo - snaći ćemo se nekako. Pa zar nije tako???

I zašto ova tema nije ostavljena u kutku predviđenom za filozofiranje???

[we&baby]

ifgenija,

tvoj d(r)ugi post me jako dirnuo

jedan trenutak bio je dovoljan za preslagivanje kockica u glavi, jer sam i ja vec lagano krenula u nekom nepozeljnom smjeru....

hvala ti.

[Milana]

Moj tata je bio od tih rijetkih što su znali cijeniti i uživati u onom što TRENUTNO imaju i mogu.
Ja se cijeli život trudim da to dostignem ali imam sljedeći problem - upravo zbog toga budem nazivana neambicioznom i preskromnom i koješta drugo, i to ne u vidu komplimenta već baš suprotno, u obliku kritike :?

X

[Anci]

Ponekad i ja razmišljam o takvim stvarima, čega može biti previše i kako odgojiti djecu u predobrim uvjetima. Kako su živjeli naši preci i kako još žive mnogi ljudi je jedna krajnost a mi klizimo prema drugoj krajnosti i nikad zadovoljni.

Ja sad ne znam jesam ja dobro shvatila, no često znam tu na forumu čitati kako život nije što je nekad bio, da je prije sve bilo jednostavnije...
Ja baš ne mislim tako.

I prije je bilo roditelja koji su batinama odgajali djecu. Ima ih i danas.

Bilo je roditelja koji su se mazili s djecom, govorili im da ih vole, ima i i danas koji to rade, ima i koji to ne rade.

I koji su djecu vodili u šume, igrališta... i ima ih koji to rade danas. I koji to ne rade.

Pada mi još nešto na pamet...
Često se tu po forumu znaju provlačiti i razmišljanja i oko crtića i časopisa i igračaka u smislu kako djevojčice vole barbike, barbie crtiće i časopise. Moje dijete, slobodno mogu reći i djeca, sve to vole. I kupim im povremeno taj časopis, prelistamo, obojaju, malo rezckaju i to je to.
Ne mislim da će mi djeca postati površna, da će cijeniti samo prijatelje s dugom plavom kosom .... preprepojednostavljano mi je to.

Kakva bi bila naša (moja i mm-ova) uloga roditelja, sve ovo što s njima radimo, koliko im se posvećujemo, razgovaramo s njima o svemu, odgovaramo na pitanja... ako bi sve to nadglasao jedan Babie crtić ili jedna lutkica? Makar i plavušica.

[pomikaki]

Anci, mislim da se nismo baš razumjele, govorila sam o nečem skroz drugom

[Anci]

Ma ja sam nešto razmišljala, onda pročitala ovo tvoje pa nastavila u svom ritmu
OK, nek sam ja dušu malo istresla.

[pomikaki]

nema beda

[djuma]

uh, ifigenija, bas si me pogodila.
moj svekar jako cesto pominje
to odrastanje u bedi.
njegova mama je imala kravu, pravo bogatstvo,
al sada vise mleko i sir ne jede.
jer je samo to imao. a dojio do cetvrte, i seca se toga.
kaze, seca se i jedne siromasne zene
troje dece placu od gladi, i ona s njima
i tako placuci, zaspu od iscrpljenosti.
i onda ona hoda po selu i trazi stogod od hrane.
jako mi je bilo tesko to da zamislim.
nisam preterivala u kupovini nikad,
ali u poslednjih par godina jos vise zaobilazim
velike trgovine, mamipare, kako ih moj svekar naziva.

[Ifigenija]

Hvala za sve vaše priče koje su na sjetile na to koliko smo sretni!
Mislim da bismo za svaki obrok, za svako kuhanje trebale biti duboko zahvalne. Znate ono kako voda reagira na ružne i lijepe riječi - materija bilježi naše emocije i pretvara iz u fizičko stanje. Sigurno je da jelo prenosi i emociju. Gdje ćeš ljepše od zahvalnosti i radosti?

[lucij@]

djuma, nemoj tako teške slike.. stisnulo mi se srce...djeca koja plaču od gladi..
kod nas u kući se nikada nije jela pura jer je moj dedo odrasto na njoj. Ni ja svom djetetu ne pravim :/