 |
|||
kako si olakšati čekanje do bete?
drage suborke, ovo mi je prva inseminacija i još je 7 dana do testa. luda sam više doslovno.
ne radim, doma sam. ne želim se ubijat od čisćenja pa da sad prevrnem kuću (iako bi joj dobro došlo), čitam koliko mogu, gledam tv samo kad je nešto ok, skuham, odem do placa... ali u biti dane provodim uglavnom viseći na rodi!
šta vi radite da vam prođe vrijeme?
Mene je spasilo što sam bila na poslu većinu dana pa nisam stigla biti luda, inače bi. Pokušaj neke filmove, knjige, spavanje, mazi bušicu i pričaj joj, ne misli na to da li jesi ili nisi, radije si bez opterećenja misli kako jesi trudna (jer netkoje u tebi
), i uživaj u trenucima. Mozak na pašu i smile na lice
!
Držim fige da tako ostane još bar 9 mj.
Ja sam u ta dva tjedna odgledala pregršt filmova i nimalo mi nije bilo dosadno, naprotiv... Na momente sam čak "zaboravila" da me tamo negdje za par dana čeka vađenje ß.
Draga moja ja mislim da ne možeš ništa napraviti da ubiješ vrijeme. Koliko god da ne želiš razmišljati o tome uvijek je ta misao skrivena negdje i stalno se vrača.Ja sam tako već dva puta i sad za koji dan me čeka treći. Prvih par dana sam mirna, onda sam u komi i plačem , a zadnja tri dana sam luuuuuuuuuuuuda i nije za živjet sa mnom. MM mi je rekao da će me poslati Alebiću na ta dva tjedna pa nek njemu pijem krv na slmku s obzirom da me on šopa tim hormonima pa nek vidi kak je njima jadnim muževima. :D :D :D
Eto ne znam kaj bi ti rekla osim da ti želim da za tjedan dana razmišljaš kako ćeš ubiti vrijeme slijedečih 9 mjeseci
:D :D :D =
malo sam poglupavila pa radim gluposti, ali to tak dođe čim se spomene nekakvo iščekivanje ß ja pop...
Eh....da bar postoji neki recept....
Amyx ovo je bilo super sa mužem.Stvarno im treba u to vrijeme podići spomenik za strpljenje.Šta moj proživi dobro da je i normalan.
slažem se da treba odati počast i našim MM!
moj je cool 8) nije baš da radi sve, ali tu je i pokušava me razumjet koliko može, mada je i meni to nekad teško.
pogotovo kad dođu napadaji plača, jel da amyx?
nemam baš živaca za neke filmove, ali sinoć skinula Maybe baby ( s Dr Houseom u glavnoj ulozi) o borbi s IVFom i baš mi je legao onako dobro.
u biti se bojim osjećaja, jer kao da želim vjerovati da je uspjelo, mislim da je uspjelo, a onda opet brzo pomislim ne budali ksenija sigurno nije, pa šanse su male itd i te misli me opsjedaju malo uhhh :?
Sve je to nekako normalno. Ne želiš se nadati jer se bojiš razočaranja, a opet ne možeš taj tračak nade potjerati od sebe. Kao pa zašto ne bi baš meni uspjelo, ja sam drugačija od drugih. I tako to ide dva tjedna...
Iskreno, nikako si to ne možeš olakšati. Htjela, ne htjela ono jesam ili nisam je uvijek tu. Ja sam to prošla 4 puta i uvijek sam željela biti medvjed i prespavati zimski san do bete.
Ja radim i brzo mi prođe vrijeme do negdje 9 dana..... a onda standardno kroz glavu prolazi da li je ili nije....
ma 1. tjedan ni ne osjetim. a 2. se razvuce ko godina, dodje mi da se zapiskim po cemu god naidjem, ajme uzas....
nema nam druge vec cekati.....i nadati se
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Potpisujem PinkyPinky prvotno napisa
ma 1. tjedan ni ne osjetim. a 2. se razvuce ko godina, dodje mi da se zapiskim po cemu god naidjem, ajme uzas....
nema nam druge vec cekati.....i nadati se
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Evo i kod mene ista stvar nisam odolila i popiškila test koji pokazuje veliki debeli minus! Sada se MM ljuti da je bilo rano (ET 3.2.) ali nemam se snage više nadati
cure moje, nemojte se rano piskit! znam da je lako rec, i ja se sama toga ne pridrzavam ....
moj 1. aih je zavrsio biokemijskom. i moram rec jednu stvar - kad sam prvi put u zivotu ugledala + na testu (jaaaaako blijedi, ali ipak) noge su mi se odsikle, panika me uhvatila, setala sam ko luda gori doli dok muz nije dotrca sa posla i potvrdio da je to +. panika nemila. sta cu sada? ajme meni, trudna sam!? jesam li ja dovoljno ozbiljna za mamu (a to je bilo tocno za moj 35. rodjendan
ali ne zelim se zamarati i rano piskiti. cisto ako je opet biokemijska... ne trebam to znati...ne zelim onakvu zalost ponovo proci. sad idem na sigurni -
Preporučam normalan život, pogotovo nakon AIH-a, di nema toliko opasnosti od hiperstimulacije i uvrtanja jajnika tj. di bi se baš moralo mirovat - znači ne bit doma i čekat (tj. ako imaš neki uredski posao - tipa ako ne radiš negdje gdje si u velikoj opasnosti dobit neku bolest ili dizat i sl. - tipa vrtići, fizički posao). Ako ništa ne pomaže, utješi se da je svima tih drugih 7 dana stvarno najgorih,to je jedan od izazova IVF-a, ono živjet 2 scenarija - ako uspije i ako ne uspije i ne bedirat se ako (ovaj put) ne uspije. Sretno!
ma ne radim jer mi je posao inače jako stresan, a ne pomaže ni to što sam šefu rekla da ću kad tad ići na MPO što je rezultiralo težom antipatijom prema meni. zato sam doma!!!
a što se tiče testa, šta je bolje piškiti ili odmah vaditi betu? jel se i to radi gore na VV? šalju meilom ili moraš doći po to? koliko čekaš?
jednom davno sam vadila betu u Petrovoj, dok mi je MM bio dečko (eh kako smo mladi tada bili, nismo znali ni što je spermiogram, a ni u peti nam nije bilo da ćemo se jednog dana ovako pomučiti do bete), sjećam se samo da je on išao po to, jer su izdavali od tipa 2-4 popodne kad sav normalni svijet radi
Ja nikada ne radim od et zbog posla(moguće bolesti) ali moram vam odati tajnu-nikada ne idem po nalaz bete sama jer me uvijek strah da se previše ne rasplačem sama.Tako je zadnji put išao moja najveća podrška-mm,prije toga brat,pa mama,pa sestrična i tako redom...
kino, kazalište, MM jedva čekao da bude beta da to malo prestane
I kod mene je tako, uvijek po nalaz bete pošaljem muža i strogo mu zabranim da me zove na posao da mi javi rezultate, jer se u trenu mogu rasplakati pred svima u uredu. Tek u putu prema kući ga zovnem i kada čujem negativne rezultate (7 puta beta je bila čista o) nabacim cvike da ljudi ne vide kako plačem jer u tim trenutcima se jednostavno n mogu sudržati od tuge koja me obuzme.
E kada će doći dana, da više kada se budem vraćala s posla, cvike ostanu u torbi ..................., nadam se da će i taj dan jedanput doći.
Cure
Meni nalaz uvijek dodje na mail, pa pored ekrana vec imam kuhinjske rucnike i ARF za ciscenje staklenih povrsina
Tikice oprosti al stvarno si me sada nasmijala
Naravno...nadam se prije nego dobijem pocasnu plaketu Palome, kao vrsni potrosacTikice oprosti al stvarno si me sada nasmijala
kino, kazalište, MM jedva čekao da bude beta da to malo prestane
Da, i meni je beta stizala mailom, ja bih na kraju (ali to je za maratonke), skratila čekanje i vadila 10 dc privat, a uputnicu bi svejedno digla i izvadila betu i na VV da se zaskoči bidnog dr-a za nove if-than-go to scenarije.
doma sam od et do bete ,poso mi nije lak ,podredila sam si sve tako da se ne živciram ,želim mir, i mislit na samo lijepe stvari ,znam da si na taj naćin dajem veće šanse za uspijeh,komplicirana glavica
nalaz od bete dižem sama ,tako da se stignem isplakati do posla
i ne mogu mi dosaditi,komp,knjiga i spavanje 8) heklati i štrikati ne mogu to nije za mene ali eto ideje
Što god isplanirala za ta 2 tjedna, ničeg se ne pridržavam, živčana sam i test radim puno prerano. Kad sam išla na AIH spašavalo me to što sam išla na posao pa je ajde i prošlo to vrijeme nešto brže. Nakon IVF ću sigurno biti doma i ne znam ima li dovoljno knjiga, filmova, časopisa i sl. zanimacija koje će me umiriti.
Možeš ß vaditi privatno u labosu(oko 160kn) ili na VV. Na VV dođeš s uputnicom oko pola 8 i nalazi su ti oko 13 sati kod doktora pa se odmah u slučaju da treba možeš s njim dogovarati za dalje. Kod privatnika ti nalaz šalju na mail
E da zaboravih reći da je bolje vaditi ß nego piškiti na test jer je 100% sigurno a test te voli totalno ubedirati.
Možeš ß vaditi privatno u labosu(oko 160kn) ili na VV. Na VV dođeš s uputnicom oko pola 8 i nalazi su ti oko 13 sati kod doktora pa se odmah u slučaju da treba možeš s njim dogovarati za dalje. Kod privatnika ti nalaz šalju na mail
Definitivno nije lako, pogotovo kad nastupi kriza, negdje 9. dp ET....
Ipak, sreća je u tome, da se možete postavit kako god hoćete, razmišljat o čemu god želite, biti beskrajno optimistične ili skeptične ili tugaljive ili 100% uvjerene u neuspjeh (kao, recimo, moja malenkost) - konačan retzultat postupka o tome je neovisan. 8)
amyx dobar ti je tm
Kod mene kao i kod većine vas, recimo prvih 6 dana sve ok, ali kasnije sam sva neka rastrojena. U prva dva IVF-a skoro da nisam ni znala da postoje testovi (za nas IVF-ovke) i to mi je bilo bolje. Kasnije moje ponašanje postaje živa katastrofa. Čvrsto odlučim da neću raditi test i onda ih u 5 dana napravim 10. Opet sam odlučila da test nikada više neću raditi 8) Ne plačem nakon negativne bete, ostajem bez teksta, tupi pogled...onda kao meni nije ništa i tako 3 dana, a dalje ...grozno...kao da me je netko zatvorio i nema izlaza...Sve do nove šanse (čitaj postupka).
pčelica, pa krajnje je vrijeme da ti odeš po nalaz bete kad ti drugi nose nule
Čekalice držite se
filmovi, knjige, šetnje, kave s prijateljicama, spavanje, mljac izležavanje
i maštarenje
ne treba se siliti ne misliti o ishodu jer će se tad misli još kompulzivnije vraćati ... sve laganini...ni previše radosti ..ni previše žalosti
Ja sam prvih 5 dana totalno cool. Ležim, kuham, čitam, čavrljam na telefon...jednostavno uživam. Kao da se radi o nekom drugom, a ja se eto nekim slučajem malo laganije saginjem i nema radnih akcija po stanu
Onda slijedi panika jer nemam nikakvih simptoma :shock: i naravno test (po jedan za sad) 11dc. Kad napravim test, onda ga vrtim iz svih kuteva da mi se slučajno nije skrila crtica.
Betu vadim privatno i rezultate mi šalju mailom koji pogledam na poslu na kraju radnog dana. Slijedi očekivano hladan tuš (zbog testa) i nakon toga idem u grad peglati karticu
Nadam se da idući put neću imati traumatičnu punkciju i HS pa ću se čim prije vratiti na posao tako da mi dani brže prolete.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ čekalicama bete
Eto skužila sam da otprilike svi nekako isto čekamo tu ß. Prvih par dana uživancija, odmor a nakon toga krš i lom, testovi, traženje simptoma ,kako kaže pinky piškanje po svemu ne bi li se pojavio plus. Baš smo si smješne.
Kod mene je bilo: Roda, filmovi, šetnje, knjige,....i sve OK 1. tjedan, a onda onaj drugi, a pogotovo zadnja 2-3 dana do bete ludnica...To mi je bio najgori dio za hendlat s psihičke strane,ali eto to je naš put...
bitno da nas djetešce dočeka na kraju istoga.
E da to pišanje i zavirivanje i brisanje papirom, ja sam zadnji put kad mi je kasnila M. (tad sam ostala trudna prirodno) toliko se brisala dole da sam je svu jadnu isušila i "izderala", luđakinja...
Što mi je ovo poznatoE da to pišanje i zavirivanje i brisanje papirom, ja sam zadnji put kad mi je kasnila M. (tad sam ostala trudna prirodno) toliko se brisala dole da sam je svu jadnu isušila i "izderala", luđakinja...
Ja ti mogu reci moje iskustvo. Dani poslije inseminacije su isli lagano. Nemogu reci da nisam mislila na to, ali sam pustila da ide svojim tokom jer ne mogu nista promijeniti, sta bude da bude. Uzivaj koliko mozes, a vjerovatno kad budes trebala dobiti bit ce ti frka. Sto manje misli na to (barem pokusaj) i tebi ce biti lakse. Pozdrav i sretno.
cure, sve što ste dosada napisale kao da ste točno prepisale moje dane nakon bete, pogotovo ovaj dio o histeriji drugog tjedna čekanja
oba sam puta bila cijela dva tjedna doma, nekako si nisam htjela predbacivati da je neuspjeh zbog mog nemirovanja (a i posao mi je poprilično stresan), obično oko 9dpt padne prvi testić, onda puno plakanja i samosažaljevanja. Betu volim dočekati negdje nasamo, s mm, uz naravno veliko brdo papirnatih maramica.
Sljedeći put sam odlučila ići brzo raditi, promijenit ću malo strategiju pa možda i upali
I stvarno me smeta kad mi ljudi govore da pokušam ne misliti na to je li ili nije, kao da je to imalo izvedivo..
meni je tek jučer bio prvi put u životu ET.sad si sve mislim :? kak ću ja još 2 tjedna?
mislim da ću naštrikat duuuuuuuugi šal
za poludit! a plačem već 3 dana
Nakon inseminacija sam uvijek išla raditi.
Nakon IVF-ova većinom ne, mada sam iskombinirala i ići na posao i ne ići jer su mi rezultati stalno bili negativni.
Na kraju je pritisak na poslu bio ogroman (ne zbog postupka već zbog gužve na poslu) pa sam ostajala uvijek doma.
Prvi tjedan prođe brzo ali drugi bože sačuvaj oduži se cijelu vječnost. Još kad je lijepo proljeće, ljeto i rana jesen, ode se malo u šetnju na kavicu ali zimi je koma. Čitanje knjiga mi je najviše ispunjavalo vrijeme i forum.
meni je od svega najsilniji prizor
sjedanja na klupu ispred Petrove sa nuliranom betom
budem oduzeta i treba nazvati MMa a sve to skupa zahtjeva
da se na istu klupu skoro pa zalegne....
kao kad nakon nokauta u ringu igrač malo sjedne u kut da dođe sebi...
i da, nema suza ali budem tako crvena u licu
da mi ogledalo ni ne treba, sve me peče i žari...onda tako
jarko crvena i lelujava srljam do sestre naručiti se za idući
susret s dr...onda me napadnu filozofske bubamare i
odgovori na pitanje zašto je dobro ovako kako mora biti...
eto iza mene su dvije negativne bete i minusi veliki ko kuca .. iza 1 AIH-a mirovala sam prvi tj mazila busu smijala se sama sebi sto puta provjeravala papir trcala na wc cim bi nesto osjetile i naravno gledala svaki dan svoje tijelo da nema kakvih promjena.....i nekako iza toga imala osjecaj da nece titi nista iz tog pokusaja pa sam sadila cvijece obrezivala ruze,a drugi tj. jedva cekala dan za vadit betu izludivala muza maltretirala sve oko sebe .... i izdrzala do dan prije vadenja bete naravno smo da se popisam na test tek tolko da potvrdim da nema stvarno nista-a potajno se nadala iznenadenju i jedva se popisam po testu treslo mi se tijelo od uzbudenja.....i naravno zatim sljedi veliko razocarenje...i minus....no nema veze sutra vadim betu i eto malo zrno nade mozda- pokvareni test,proso rok trajanja,odem na poso vadim krv i popodne nalaz negativan...o tugo moja beskrajna
2 AIH-drugo cekanje -radila sam na poslu pazila se kolko sam mogla i to jako slabo i nisam vadila betu..nego samo kucni testi naravno veliki minus nekako sam to dobro podnjela no sljedeci problami nastali povezani s polipom itd...
i sad kad se spremam na prvi ivf pitam se kako cu to docekati...jer se sad vise potajno nadam uspjehu vise nego prije.....znam da cu sve izludit oko sebe i sebe naravno....i neznam jel cu kupiti testove jer sam sama odlucila da 2 tj,cu mirovati i to strogo nikud ni makac...jedino ako cu muza nagovoriti
Lili legendo!Na ovo sam brisanje sam totalno zaboravila.Slijedeći put kupujem wc papir u najtamnijoj boji.Tiki imaš pravo-možda i odem sama ali se ponosim dijelom na sebe što izdržim da se ne popiškim prije-uglavnom nema ni potrebe jer dobijem 2-3 dana prije bete.
a ja opet sama po cijele dane uglavnom. mm radi a ja na godišnjem . družim se s vama na forumu, a kad mi dođe panika zagrlim moje dvije mačke, one me uvijek smire. ili tu kukam vama. kuham , spremam, sam da prođe vrijeme. radim više nego da sam na poslu, al tamo je stresnije pa bolje ovako. tješim se jer znam da nije samo meni tako, mm ima sreće što nije kući jer bi ga izludila
Prvi tjedan sam super - postupak je prošao, učinili smo sve što se moglo, još se ionako ništa ne može osjetiti... Dekica, kauč, maštanje... Jeli se dogodila oplodnja ili nije... Sve u svemu podnošljivo i puno nade.
Onda dođe 7. dan i ja počnem pri svakom odlasku na wc tražiti bilo kakav trag implantacije... I tako do 10. dana... Nikad ništa. Ma nema veze, ne mora svatko imati spotting. Grudi me bole, BBT raste, žgaravica, umor, pospanost... ima još nade...
13. dan uglavnom napravim test i onda ga gledam iz svih kuteva i perspektiva, na danjem svjetlu, na umjetnom svjetlu... i uvjerena sam da nešto vidim iako nitko drugi to ne vidi. Sutra ponavljam test - ništa, samo veliki minus. Ali nema veze, ne vjerujem ja više testovima... Možda ipak ne dođe menga...
A onda ipak stigne menga, ali nema veze, neke su i sa mengom bile trudne, to nebi bilo ništa neobično...
A onda krene prava poplava i ja tek tada shvatim da ni ovaj put nismo uspjeli, kao ni puno, puno puta prije toga. Ali već je 2 - 3 dc i uskoro će nova ovulacija i nova nada...
Skoro nikada ne plačem, navikla sam na neuspjehe. Mislim da će me pravi plač i histerija uhvatiti tek kada jednom stvarno ugledam pozitivan test, a ugledat ću ga, sigurno... Evo već je 7. dc...
Denny ~~~~~~~~~~~~~ da što prije ugledaš ogromni +.
Veli meni danas moj dragi, ma ti sve super podnosiš, jedino ti ne ide ono kad čekaš betu. Rekla sam mu da to ne ide gotovo niti jednoj curi s forumaSmotko jedan.
Moja frendica kad je ostala trudna, nazvala me uzbuđeno i kao super frendica odmah mi daje savjete kako i što, kaže ona...ma kupi si crne gačice, tako sam ja, i onda nema zvirivanja
Denny, i ja mislim da će suza biti kod mene samo u slučaju plusa...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom