Imamo li pravo uskraćivati svojoj djeci kontakt s prijateljima ako nam se ne sviđa njihovo ponašanje? Činimo li im time štetu?
(Priča je dulja, ali bojim se da ne zakompliciram, pa ću sve ostaviti ovako).
 |
|||
|
|
|||
Tuđa djeca i njihovo ponašanje
Imamo li pravo uskraćivati svojoj djeci kontakt s prijateljima ako nam se ne sviđa njihovo ponašanje? Činimo li im time štetu?
(Priča je dulja, ali bojim se da ne zakompliciram, pa ću sve ostaviti ovako).
Zabranila sam mirne duse. Dovoljno mi je sto svaki dan srece te klince u skoli, nema sanse da bi se jos i druzili...
tesko je na takvo sastavljeno pitanje dati jednoznacni odgovor.
principjelno mislim da dijete ima pravo samo birati svoje prijatelje.
medutim puno toga ovisi o konkretnoj situaciji, nacinu, vrsti ponasanje koje nam je nesimpaticno...itd
Evo ipak pojašnjenja... Osjećam se loše još od jučer. Naime, odbila sam druženje svoje djece sa vršnjakom jednoga od njih.
Jako su si dobri i vole se, dijete je drago, ali napornooooo do bola. Jučer je htio doći k nama, ili nas pozvati k sebi. Nakon kraćeg premišljanja rekoh ne.
Razlozi:
Moji sinovi jučer nisu bili jako zainteresirani za druženje, ali bi pristali na dogovor. Ne želim se skrivati iza njih - ovaj put je odluka bila moja.
Drugo dijete je bilo jako zainteresirano.
Ja nisam bila raspoložena. Jednostavno nisam... takav mi je bio dan. Znam da sam razočarala to drugo dijete.
Pravi razlozi (do kojeg sam došla nakon debelog preispitivanja sebe) je slijedeći:
Moji sinovi i to dijete (a nije jedino - imamo još dosta takvih primjera) imaju doma bitno drugačiji odgoj i regule. Mhm, da navedem nešto od toga.
Kod nas NEMA beskrajnog sjedenja za računalom i televizorom.
Kod nas NEMA beskrajnog roditeljskog animiranja djece.ž
Kod nas NEMA skakanja po stanu (pokušavaju oni, ali znaju da se to ne smije).
Kod nas se ne hranimo nezdravom hranom, slatkiši se jedu nakon obroka.
Kod nas se dogovaramo, a NE inzistira se.
Kod nas se posluša (djeca znaju da mm i ja imamo "pravo veta" iako ga ne koristimo a priori... )
Kod nas se zna kad su obroci i kad se ide u krevet.
Ima još toga... da ne tupim.
Eh, sad... Kad odemo u goste drugima (s liberalnijim pravilima - a puno ih je) moji su klinci spremni istog trena prihvatiti tamošnji način ponašanja i ja ih kojiput ne mogu prepoznati. Razulare se strašno... Dogodi se i da mi treba dan-dva da ih vratim u normalu.
Kad druga djeca dođu k nama, budu iznenađena "stegom" i strukturom obiteljskog života i rijetko su spremna prihvatiti naša pravila.
Već mi se nekoliko puta dogodilo da dopustim druženje (jer mi je mrsko razbucavati dječje socijalne kontakte) i da požalim.
Već mi se nekoliko puta dogodilo da ne odobrim druženje (jer mi ne paše ponašanje tuđe djece u mojoj kući, a još manje se smatram pozvanom da ih preodgajam ili da s drugim roditeljima diskutiram o stavovima...).
I što sad? Nastojim to svoditi na neku mjeru koja nije nula, ali ima granicu koliko ja mogu podnijeti.
Radim li svojoj djeci štetu uskraćujući im (povremeno) druženje s djecom čije ponašanje ne odobravam?
Radim li štetu sebi dopuštajući povremeno druženje s tom istom djecom (koliko mogu podnijeti - nisam uvijek raspoložena, a opet...ponekad pristanem).
Ne znam, ne znam... Srećom, imamo i roditelje-istomišljenike, a druženje s njima i njihovom djecom nikada nije naporno.
Da, zapravo sam mogla napisati da je u nase slucaju to ponasanje ukljucivalo ucjenu, iznudu i predlaganje kradje. Kad to ovkao napisem zvuci stvarno grozno. :shock:
Aaa, pa kod tebe nema kriminlne djelatnosti. I sasvim je u redu da ih ne mozes niti zelim uvijek trpiti. Obicno, u takvoj situaciji jasno kazem da nisam raspolozena za takvo druzenje. Iako, klinci koji kod nas dolaze u potpunosti prihvate "stegu" odnosno mi imamo dobro iskustvo s tim.Peterlin prvotno napisa
Slobodnog vremena je malo i dragocjeno je. Osobno ga radije ispunjavam pozitivnim ljudima s kojima se lijepo slažem, nego s onima koji su mi naporni ili mi na bilo koji drugi način ne odgovaraju.
Ja bih na tvom mjestu radila upravo ovo što i sama radiš. Neka se dijete druži sa svima, ali s onima za koje smatraš da nisu ok (po bilo kojem tvom kriteriju, ne moraš to nikom objašnjavati ili se opravdavati) svedeš na minimum i gotova priča.
Mali su - ima još puno vremena da upoznaju svijet u svoj njegovoj raznolikosti.
ja tu trazim neku sredinu. na srecu, zasada su najbolje prijateljice moje kceri na slicnoj liniji kao i ona. i njihovi roditelji kao i mi. ne znam kako bih reagirala, kada bi to bile drasticne razlike.
kod neka djece s kojom se i. isto druzi, ali manje intenzivno, trazim sredinu.
kod nas vladaju nasa pravila, i druga djeca ih se u principu drze.
razlike koje postoje, pokusavam svojoj kceri "osvjescavati". i ponekad zaista budem ponosna kada vidim da ona drzi do svog stava i ne da se.
ponekad joj je vazno da bude "prihvacena" i to isto akceptiram.
+ onda kada je meni previse, to jasno, ali fino i ne povrjedujuce i kazem.
Moje mišljenje je da ovi razlozi koje si ti navela nisu nikakav temelj da bi svom djetetu zabranila druženje sa djetetom kojeg voli. Dapače, razlozi su mi vrlo nelogični. Što se pravila tiče, mene pravila u tuđoj kući ne zanimaju, niti to ima ikakve veze sa prijateljstvom moje djece sa drugom djecom (osim ako se ne radi o ekstremima, problematične obitelji isl). Recimo, tvoja pravila su meni prepresterilna i moja ti sigurno nebi odgovarala pa znam da ti nebi odgovaralo ni druženje moje djece s tvojom.
Ja sam mislial da imaš nekakav konretan razlog zašto ne želiš to druženje. Ja imam dva takva primjera kod nas ali u oba slučaja radilo se o problematičnoj djeci
Pa moja cura je jos premala da joj direktno tako nesto zabranim, ali s obzirom da ja kontroliram djecu s kojom se druzi, ima neke djece koju izbjegavamo.
potpisujem Deaedi
A ima 4,5g ali kontroliram (koliko toliko) tko nam dolazi doma i kome mi idemo. Kad je ljeto pa kad smo vani moja kuma se čudi,možda i ljuti jer nedam da se ona dere ili vrišti po terasi kafića il sl.njeno je pa pusti ju,ak može moj nemreš njoj zabranit.MOGU i HOĆU! Ona je jako lijepo odgojeno i pristojno djete i ne želim da postanem mama koju će hrpa ljudi gledat jer je djete divlje,neodgojeno i radi s****,jer to nismo mi.Ona od 1,5g zna kaj smije i kaj nesmije,kad se jedu slatkiši,kad se ide spavat,kad se skače......
Tako nam isto više ne dolazi frendica iz vrtića jer ala smije baš sve šta poželi i kad dođe naprave mi krš lom po stanu,pa se mama malo naljutil jer sam ja rekla da se kod nas doma za sve pita(dobije se sve za kaj se pita- igra) i da se sve posprema prije nego kaj se uzme nekaj drugo,da bojice ne služe za bacanje u zid već za bojanje,puzzle za slaganje a ne za trganje i sl.
Nema veze,našli smo si one kojima to odgovara.
Ja velim,kod mene je tak kak je i nema tu puno razgovora,komu aše dobro,komu ne opet dobro.Kad dođemo kod drugih nema ničega kaj se doma nesmije,bez obzira kaj se kod njih smije-A nesmije i AMEN!!!
Uh,malo sam odužila,al sam u biti htijela reć da te podržavam u potpunosti. Petrlin
a ja bih se složila s trinom, jedino što bih, da imam vremena, to nekako finije sročila da se peterlin ne naljuti.
i samo bih nadodala da u mojoj kući vrijede moja pravila, i kako već netko reče, sva djeca ih se bez problema pridržavaju. dobro, nemamo ih puno, ali ona koja jesu - ta vrijede za sve. i uopće se ne ustručavam tuđu djecu opomenuti pa ako treba i podviknuti na njih ako pretjeraju. a za čas pretjeraju, naravno - u sekundu, kad se najmanje nadaš, nekakva divljaona krene.
e sad, kad ne bi nailazila na odaziv, kad netko dijete unatoč mojim opomenama ne bi poslušalo ili bi bilo bezobrazno, bez grižnje savjesti bih ga poslala doma.
no, do toga, za sad nije došlo. juraj si ipak bira prijatelje koji su nekako slični njemu. a s ostalima se druži u parku, npr.
Moram potpisati Trinu, i mene je iznenadilo da su razlozi takve vrste.
Ja bih pokušala intervenirati ako dijete o kojem je riječ maltretira moje, ili ako ga navodi na kriminalne akcije i slično.
Normalno, možeš reći da ti se ne da da danas imate goste, ili kad su kod tebe da poštuju tvoja kućna pravila, ali ne bih zabranjivala druženje samo zbog slatkiša i različitih pravila u drugim obiteljima.
a ja bih se složila s trinom, jedino što bih, da imam vremena, to nekako finije sročila da se peterlin ne naljuti.
znam
potpisujem trinu i blažu varijantu od cvijete.
treba rasčlaniti dva problema:
- općenito druženje s baš tom djecom (mojoj su iz vrtića baš najmilije one koje su drugačije od nje, meni manje simpatične od recimo onih koje bih odmah vodila kući, a ona ih tek spomene negdje na 4. mjestu. tako da dijete ima pravo na svoje prijatelje što god mi mislili o njima. ne računam tu sad na delikvenciju... fala bogu u vrtiću je još nema.
- druženje s tom djecom određenog dana/trena kad tebi nije do toga (onda nema frke da veliš - danas ne, može drugi dan i da se možda unaprijed dogovorite kad bi to bilo).
Ma ne branim ja druženje trajno, ja samo nisam htjela da se druže JUČER. Kojiput imam živce i želudac (možda i prečesto, jer mi je naporno), a jučer sam baš imala nula živaca.Moram potpisati Trinu, i mene je iznenadilo da su razlozi takve vrste.
Ja bih pokušala intervenirati ako dijete o kojem je riječ maltretira moje, ili ako ga navodi na kriminalne akcije i slično.
Normalno, možeš reći da ti se ne da da danas imate goste, ili kad su kod tebe da poštuju tvoja kućna pravila, ali ne bih zabranjivala druženje samo zbog slatkiša i različitih pravila u drugim obiteljima.
Ne pamtim da smo ikada trajno branili druženje (samo nismo poticali), ali u ovoj dobi njihovo druženje redovito uključuje i nas-roditelje, a za to nemam svaki put sape... Jučer nisam htjela ni da netko dolazi k meni ni da ja moram voditi svoju djecu nekamo. To nije naporno mojoj djeci, to je naporno MENI. Imam premalo slobodnog vremena za to.
Pitanje je bilo postavljeno iz ovog razloga - trudim se, JAKO se trudim biti dosljedan roditelj, a ovaj postupak "đah vako-đah nako" izlazi iz okvira dosljednosti.
Složila bih se s Trinom. Mene ne interesira je li se u nečijoj kući ide spavati tek u 11 sati, ali bi me interesiralo je li im otac alkoholičar. Čak ni tad možda ne bih totalno uskratila druženje ako ta djeca nemaju nekakvo devijantno ponašanje, ali ih sasvim sigurno u tu kuću ne bih puštala.
Sitna odstupanja od kućnih pravila kad su u gostima, npr. konzumiranje čipsa s paprikom, ne odobravam, ali ne smatram tragedijom. Čak kad mi imamo goste sklona sam malo 'olabaviti' neka naša pravila za koja mislim da nisu od prevelike važnosti, npr. dozvolim da jedu kekse u njihovoj sobi. Doduše, moji nemaju problema s 'povratkom u normalu', vrlo brzo su shvatili gdje i kad što vrijedi.
Hm, dosljednost jest važna, ali mislim da je nemoguće biti uvijek i u svemu apsolutno dosljedan
Po meni, ti si Peterlin, "polupala loncice". To sto ces odbiti djecju zelju da XY dodje kod vas na igranje danas popodne, nema nikakve veze s dosljednoscu, nego samo s tim da se tebi to danas ne da i da imas potpuno pravo da ti se ne da.
Eh, dok ja sročim post, sve krene u drugom smjeru.
Pa, i meni se to dogodi. Mada dosta puta klince ostavim na igranju pa poslije dođem po njih, trebam se spremiti, odvesti ih tamo, sjesti bar na desetak minuta... ne da mi se to uvijek. A i kužim taj dio da kojiput jednostavno ne želiš imati nikog 'vanjskog' u kući (kojiput su mi i ovi 'domaći' previše
potpuni potpis na Trinu
dosljednost je, u onom obliku u kojem nam je obicno servirana u knjigama o odgoju tipa "svako dijete i svaka mama", po meni cesto precjenjena disciplina.
potpisujem martu.
A ja potpisujem seni u sva tri posta!
potpisujem. cini mi se vaznije biti dosljedan u tome da radis stvari po vlastitom unutarnjem osjecaju, nego biti dosljedan u tome da ih radis uvijek jednako (osim onih koje su vazne za zdravlje i sigurnost, ali ne govorimo sad o tome).
zamalo sam pala s stolca.
Pa ovako već bolje zvuči, jedino na tovm mjestu ja bi ih možda poslala da se igraju kod tog drugog djeteta. Mislim, dovoljno su veliki da ne moraš i ti tamo sjediti?
Meni je to jako bitno, to duženje s djecom, baš iz razloga što moji nisu smatrali da je to bitno a ja sam se kasnije morala jako truditi da steknem neke socijalne vještine nakon što su ih svi drugi već stekli. Ne vjerujem da je i kod vas tako, da se razumijemo. Moj slučaj je malo ekstreman (ne ad su mi branili da se s nekim družim nego su se naselili u šumu i nije ih zanimalo kako da ja dođem do nekog normalnog društva). Tako da sam možda i preosjetljiva na takva pitanja.
Isto, ok mi je poticanje jednih veza a lagano zanemarivanje drugih, ali na vrlo suptilan način, tj da djeca ne skuže, inače mislim da bi prije izazvalo kontraefekt.
XXXSlobodnog vremena je malo i dragocjeno je. Osobno ga radije ispunjavam pozitivnim ljudima s kojima se lijepo slažem, nego s onima koji su mi naporni ili mi na bilo koji drugi način ne odgovaraju.
Peterlin, Sanja, Lucija Ellen, zar nije primarno pitanje bilo (ako sam dobro shvatila):
Imamo li pravo uskraćivati svojoj djeci kontakt s prijateljima ako nam se ne sviđa njihovo ponašanje?
Zašto onda tu ubacujemo sebe i društvo koje nama odgovara? Mislim da je to čisto druga tema... (o kojoj bi se, također, dalo razgovarati).
Ja sam bila muškobanjasta divlja curica i u mojoj kući su se jeli slatkiši, ponekad pizza i ćevapi, gledao se crtić, mami je bilo teško i naporno sa hiperaktivnim djetetom izaći na kraj. Mrzila sam suknjice, lakirane cipelice, svilene mašnice za kosu i roza boju. I tako sam u 2. razredu osnovne upoznala jednu curicu i jako smo se zbližile jer nas je učiteljica (drugarica) stavila da sjedimo skupa. I nakon kraćeg vremena, bez objašnjenja sam premještena da sjetim sa najlošijim učenikom u razredu, a njegova klupa je još ranije prozvana "magarećom". Ta me je curica počela izbjegavati, da bi mi jednog dana kad se je sa mnom zaigrala rekla da moramo paziti da nas njena mama ne vidi.
Danima sam doma plakala i pitala zašto. Mama me nije mogla utješiti. Znam da je bila u školi i reagirala na moje premještanje, jer ja sam bila uvijek odlična učenica.
Peterlin i ta druga djeca imaju osjećaje, i to što ih roditelji odgajaju drugačije ne znači da su ta djeca za izolaciju bilo kojeg tipa. Ti dobro pouči svoju djecu zašto ne smiju sve što kažeš. Ako to prijateljstvo nije "zacrtano u zvjezdama" propast će samo po sebi. Naravno da ako je štetno iz nekog opasnog razloga treba prekinuti. Ali u mojem primjeru obje smo bile jako nesretne jer konkretni razlog nije postojao.
Možda samo drži to druženje pod kontrolom pa se izvlači koliko možeš nekim razlozima zašto ne baš danas. A ponekad ih pusti, pa i ako pojedu bombon i poigraju igricu u gostima, neće se svijet srušiti. Doma ćeš drugačije.
Ali pričamo o prijateljima naše djece, a ne našima. Sa koliko djece maminih i tatinih frendića ste danas dobre, ono kućno dobre. I da li je iše onih prijatelja u vašem životu koji su došli na faksu, školi, poslu, životu koji nema veze sa našim roditeljima. Ja osobno nikada nisam imala neke super frendiće (djecu maminih i tatinih frendića). Poštuje ih, i ono "ej di si šta ima kako si". Ali ta dječja druženja dok su roditelji ispijali kavice nisu izrasla u neka the best. Ipak sam si prijatelje birala sama. Pa na to valjda imam pravo.XXXSlobodnog vremena je malo i dragocjeno je. Osobno ga radije ispunjavam pozitivnim ljudima s kojima se lijepo slažem, nego s onima koji su mi naporni ili mi na bilo koji drugi način ne odgovaraju.
Sad sam se necega sjetila iz djetinjastva. Nenaa me je na to podsjetila. U zgradi u kojoj sam zivjela ima 16 stanova. U tih 16 stanova bilo je 15 djece i jos pokoje kod bake i dide koja bi se bez kompleksa derala preko balkona: "Mama mi je zabranila da se igram s tobom, jer _____." Pa su te zabrane nekako bile kratkog vijeka, mamama bi naglo postalo neugodno.
Polazim iskljucivo od cinjenice da imam malo dijete, zbilja malo. Pa preuzimam odgovornost za izbor njenog drustva. I vec sad imamo djecu s kojom se rado druzimo po kuci (i roditelje) a i one koje radije izbjegavam (u parku, recimo). U tudjoj kozi nisam, tako da ne znam kako bih postupila kao netko drugi, a isto tako ne znam unaprijed kako cu postupati kad mi dijete bude starije i bude trazilo da se s nekim druzi tko meni ne pase. Zbilja ne mogu znati. Niti mogu dati savjet. Sto ne znaci da ne mogu imati svoj stav o toj temi za svoju sadasnju situaciju.
A mislim i insistirati na dosljednosti kao sumanut...?? Samo smo ljudi skloni promjenama raspoloyenja, pa u skladu tim i dosljedni. I mislim da djeca to puno bolje rayumiju i prihvate nego nasu glumu da je nesto OK ili nije OK samo da bi ocuvali dosljednost.
Ako nisi bila raspolozena, postupila si prirodno...gore bi bilo da si usiljeno prihvatila druzenje. Procitala bi te tvoja djeca, a mozda i taj djecak.
Pa bi ispala dosljedna u losoj glumi...ili dobroj...whatever
Mnogo je vaznije, kako si ti svojoj djeci to objasnila...dakle iskreno ili dosljedno?
E sad....druga je tema ono o stegama. Ja se trudim da ne pritezem previse jer se bojim situacije "pusten s lanca".
Sad sam se necega sjetila iz djetinjastva. Nenaa me je na to podsjetila. U zgradi u kojoj sam zivjela ima 16 stanova. U tih 16 stanova bilo je 15 djece i jos pokoje kod bake i dide koja bi se bez kompleksa derala preko balkona: "Mama mi je zabranila da se igram s tobom, jer _____." Pa su te zabrane nekako bile kratkog vijeka, mamama bi naglo postalo neugodno.
Pa naravno da im je bilo neugodno. Pa kad se vratimo u dječju glavu, ajde ruku na srce, kako je to glupo. Zabraniti djetetu da se druži sa nekim, jer bi mogao moje djete ponuditi čokoladom, a ja to ne dozvoljavam.
Da je to dijete nekog narko bossa ili da su mali delikventi pa da je odrastanje mojeg djeteta u opasnosti, ali zato jer oni doma pale tv. češće, a mi rijeđe...
Ja kužim Peterlin kad kaže da taj dan nije bila raspoložena, da mi se ne da taj dan, pa rekla bih djetetu da moram danas čistiti, nešto riješiti na komp. (pa krišom visila na rodi). Ali zabraniti bez razloga jer se ja družim sa drugim ljudima... Moj odgovor na prvi post je da ja ne bih to napravila zato jer mi je to neko dijete naporno.
Ne prekidam prijateljstvo i to mi nije namjera. Nastojim ga uklopiti u nama prihvatljive okvire (djeca to još ne mogu samostalno).
Moj je problem (ne dječji) u tome što je dječje druženje malo previše počelo zadirati u moj prostor i vrijeme. Da ne širim priču, moja djeca su već dovoljno velika da postavljaju pitanja zašto netko drugi smije, a oni ne smiju (jesti čokoladu prije obroka, na primjer). Ili ako moja djeca idu spavati ranije, od gostiju očekujem da odu doma na vrijeme. ONI nek idu spavati kad žele.
Jučer mi je teško palo razočarati dijete koje nije moje, a to sam učinila zbog svojih razloga. Vrlo obzirno sam tom djetetu i mami rekla da se taj dan ne bih družila. MM kaže da se žderem bezveze. Nekako mi se čini da drugi ljudi premalo vode računa o našim potrebama i navikama, kakve god bile. To je čisto postavljanje granica. Mislim da ću se truditi održavati neku ravnotežu, kao i u svemu. A ovdje preispitujem i kako moji postupci izgledaju drugim ljudima...
Hvala svima - i onima koji misle kao i ja, i onim drugima - očito, i na forumu i u stvarnom životu dijelimo se na istomišljenike i one druge. Vaše mišljenje sam i tražila upravo zato da sagledam i drugu stranu medalje.
Ne prekidam prijateljstvo i to mi nije namjera. Nastojim ga uklopiti u nama prihvatljive okvire (djeca to još ne mogu samostalno).
Moj je problem (ne dječji) u tome što je dječje druženje malo previše počelo zadirati u moj prostor i vrijeme. Da ne širim priču, moja djeca su već dovoljno velika da postavljaju pitanja zašto netko drugi smije, a oni ne smiju (jesti čokoladu prije obroka, na primjer). Ili ako moja djeca idu spavati ranije, od gostiju očekujem da odu doma na vrijeme. ONI nek idu spavati kad žele.
Jučer mi je teško palo razočarati dijete koje nije moje, a to sam učinila zbog svojih razloga. Vrlo obzirno sam tom djetetu i mami rekla da se taj dan ne bih družila. MM kaže da se žderem bezveze. Nekako mi se čini da drugi ljudi premalo vode računa o našim potrebama i navikama, kakve god bile. To je čisto postavljanje granica. Mislim da ću se truditi održavati neku ravnotežu, kao i u svemu. A ovdje preispitujem i kako moji postupci izgledaju drugim ljudima...
Hvala svima - i onima koji misle kao i ja, i onim drugima - očito, i na forumu i u stvarnom životu dijelimo se na istomišljenike i one druge. Vaše mišljenje sam i tražila upravo zato da sagledam i drugu stranu medalje.
E sad kužim. Upravu je TM nemaš se zašto žderati. Sve što radiš je ok. I ja bih postupila kao ti.
Eh, sad... Kad odemo u goste drugima (s liberalnijim pravilima - a puno ih je) moji su klinci spremni istog trena prihvatiti tamošnji način ponašanja i ja ih kojiput ne mogu prepoznati. Razulare se strašno... Dogodi se i da mi treba dan-dva da ih vratim u normalu.
O ovome ti govorim: meni bi ovo bio znak da malo popustim stegu.
Nikada nisam branila druženje s bilo kojim djetetom ali sam Sonji uvijek jasno dala do znanja da mi se njezino ponašanje kad se igra s nekom djecom ne sviđa.
Pa ja sam tvoje pitanje i uvodni post shvatila ovako:Mislim da se ne trebaš zabrinjavati oko toga... pa ni tvojoj djeci se ne da nešto, s tim da mislim da se treba poštovati i to dječije "ne da mi se", a ne imati isključivo pravo na to.To sto ces odbiti djecju zelju da XY dodje kod vas na igranje danas popodne, nema nikakve veze s dosljednoscu, nego samo s tim da se tebi to danas ne da i da imas potpuno pravo da ti se ne da.
Isto tako, i sama kažeš da dopuštaš da se djeca druže sa djecom koja tebe isrpljuju i da se tebi nekad ne da, ali opet napraviš to radi potreba i želje djece.
I meni je sve ok....
Jedino što mi je upalo u oči jako su neka pravila - iako ja stvarno ne znam kakva su pravila u vašoj kući i ne mogu ih baš nešto pretjerano komentirati, ali znam jednu kuću u kojoj su pravila dosta, za moj ukus, pretjerana... i fina su djeca iz te kuće, ali im vali onaj sjaj u očima...
Mislim da se taj sjaj izgubio pretjeranim kontroliranjem djece od strane majke i za SVE moraju imati dozvolu...
Ima kuća u kojima djeca tačno znaju za šta se traži dozvola, a za ostalo su dosta slobodni...
i da... u ovoj prvoj kući se uvijek spominje "dogovor" iako ja sa strane ne vidim baš puno dogovora...
uvijek je dobro naci neku mjeru.Ne prekidam prijateljstvo i to mi nije namjera. Nastojim ga uklopiti u nama prihvatljive okvire (djeca to još ne mogu samostalno).
Moj je problem (ne dječji) u tome što je dječje druženje malo previše počelo zadirati u moj prostor i vrijeme. Da ne širim priču, moja djeca su već dovoljno velika da postavljaju pitanja zašto netko drugi smije, a oni ne smiju (jesti čokoladu prije obroka, na primjer). Ili ako moja djeca idu spavati ranije, od gostiju očekujem da odu doma na vrijeme. ONI nek idu spavati kad žele.
Jučer mi je teško palo razočarati dijete koje nije moje, a to sam učinila zbog svojih razloga. Vrlo obzirno sam tom djetetu i mami rekla da se taj dan ne bih družila. MM kaže da se žderem bezveze. Nekako mi se čini da drugi ljudi premalo vode računa o našim potrebama i navikama, kakve god bile. To je čisto postavljanje granica. Mislim da ću se truditi održavati neku ravnotežu, kao i u svemu. A ovdje preispitujem i kako moji postupci izgledaju drugim ljudima...
Hvala svima - i onima koji misle kao i ja, i onim drugima - očito, i na forumu i u stvarnom životu dijelimo se na istomišljenike i one druge. Vaše mišljenje sam i tražila upravo zato da sagledam i drugu stranu medalje.
kako nam djeca rastu, stvari naravno postaju kompliciranije. vidim da je tvoje starije dijete slicnog uzrasta kao moje.
osobno, na srecu nisam imala primjere kao marta, jer tu su stvari puno jednostavnije za odluciti.
mozda moj primjer nije bas neki, jer kao sto sam vec opisala mi nemamo na tom polju nekih problema.
ali mozda jedan banalan primjer.
meni/nama je prehrana vazna stavka i na srecu curka jede i voli to sto ja kuham. kada su u drugom razredu pocela ta intenzivna druzenja (i vjeruj mi ponekad jedva docekam svaku prestupnu nedjelju da nikud ne idemo, niti nam itko dolazi
ok nikakav problem. kuham nesto sto je dobro i u skladu sa mojom prehrambenom filozofijom, ali da se drugoj djeci svida...
kad, moje vrlo dijete pocne odbijati ono sto inace jede i voli.
pa se ja posjednem s njom i lijepo poricamo, te joj ja kazem da ja ne namjeravam 3-4 puta tjedno za veceru jesti pizzu ili prazne spagete, niti dopustiti da to ona jede.
i da je skroz ok, da druga djeca ne uzmu povrce i slicno sa stola, ali da ja zelim da ona jede onako kao uvijek jede. i ako se ona s tim ne moze nositi, onda cemo morati prorjediti druzenja kod nas kuci.
curka razumije i nakon kratkog procesa (koji mjesec) sve funkcionira dobro.
sadasnje stanje: curka jede ono sto i inace jede i voli, par djece jede s njom, jer i kuci tako jedu ili im se svidi to sto napravim, par djece uzme samo nesto sa stola, par jede samo kruh sa parmezenom i putrom.
svi sretni i zadovoljni.
ponekad, ako imam vremena pitam ih sto zele, pa budu spageti sa salsom, ili napravim palacinke.
ponekad im narucim pizzu iz dobre pizzerije preko puta, ponekad ih odvedem na pizzu.
rezultat: svi zadovoljni, ukljucujuci i mene.
djeca kuze da mozes biti prihvacen i cool i kad ne radis ono sto svi rade. kuze da biti prijatelj, ne znaci biti isti.
ovo gore mozes primjeniti na televiziju ili bilo sto drugo.
i na niteendo 8) - to nam je bila tema do pred koji mjesec.
bitno je samo da covjek shvati, da je to proces koji traje, u kojem i ti i dijete trazite rjesenje. zajedno. takode da kao nusprodukt imas i malu skolu prihvacanja, tolerancije, ali i samosvjesnog individualnog odabira. i ucenja o vrijednostima. i o tome da i ja trebam ponekad "popustiti uzde"
i jako vazno, prilagoditi se dobi djeteta. kad je i. imala 3 godine, onda je puno vise kontrole sto se tice konktetno prehrane bilo u mojim rukama i dobro da je bilo tako.
sada je i. vec veca, ima formiran ukus i stav i moja je "kontrola" manje vazna. eto, ona jos nije izrazila zelju da ide u mcdonalds. jos nikad nije bila, kada bude htjela moci ce ici, ali se ja tu vise ne "bojim", jer dobri "kameni temeljci" su vec postavljeni.
i svida mi se ovo od ninet, o "popustanju stege".
mislim da klinci u ovoj dobi zele biti socijalno prihvaceni i da je ravnoteza vazna. necu reci da ne prevrnem ocima kada se oni "raspamete" na neke meni groznomorne stvari (glazba npr.), ali dok je cjelokupna slika u redu, to je prihvatljivo.
i osim toga oni u ovoj dobi zaista naprosto imaju pravo na izbor. pa i na pogresan izbor. (naravno ne onu koja bi im ugrozavala zivot ili slicno)
ako nije precest.
Ja ponekad svojoj najboljoj prijateljici "ne dam" da dođe kod mene jer mi se ne druži.
Joooj, seni, tako je slično i kod nas, pa opet moram reći da se u potpunosti slažem s ovim što si napisala.
(U međuvremenu sam bila napisala jedan veliki post na ovu temu, koji mi se izbrisao jer sam htjela pogledati kako izgleda, pa mi je javilo nekakvu grešku, i tako više do svoga posta nisam nikako mogla doći...).
I, sad, da ne ponavljam, jer bi mi to (opet) uzelo puno vremena, samo ću reći Peterlin da je otvorila ne samo zanimljivu, nego, čini mi se i izuzetno važnu temu...
potpisujem Trinu.
Moja je još premala (2,5 g) za neke takve zabrane, ali su mi razlozi koje si navela čudni.
Ono da se tebi taj dan nije dalo - to poštujem i prihvaćam kao razlog.
Mi isto imamo pravilo kad se ide u krevet - kad smo negdje na meni je da procijenim kad treba krenuti, naravno veći je problem ako su gosti kod nas.
Kod nas se ne jede nezdrava hrana - ja ju doma neću nuditi, i u gostima joj objasnim da mi to ne jedemo.
Npr. zadnji put je probala smoki, pojela 5 komada, tata joj je rekao to je dosta smokija i ogulio jabuku i nije bilo problema.
S druge strane, meni je moja mama zabranila negdje pred kraj osnovne škole druženje s grupicom vršnjaka, danas sam joj jako zahvalna na tome.
Ali to su bili problematični klinci koji su svi redom kasnije završili po popravnim domovima i zatvorima.
Moja M slijedi pravila zato sta ZNA zbog cega se nejedu slatkisi prije rucka,zbog cega se neskace po stanu,zasto se negovore ruzne rijeci itd.,svako pravilo ima za nju logicno objasnjenje tako da "nepoprima" ponasanja druge djece koja nemaju ista pravila,i uopce nemam problema sa druzenjem s djecom koja imaju drugacija pravila. S njom u vrticu je jedan djecak iz problematicne obitelji,i vecini djece iz grupe su roditelji "preporucili" da se nedruze s njima. A ja sam mojoj M rekla da se moze druziti s njim,ako hoce,jer nije on kriv sto mama i tata nebrinu dovoljno o njemu,i dapace,druzenjem s njom bi on mogao i nesto pozitivno nauciti.
Inace,slazem se sa Trinom i ostalim istomisljenicama!
Odlican post, seni. I ja se trudim nekako slično kao i ti, da napravim balans između njihovih želja, prihvaćenosti u društvu i onoga što mi kod kuće smatramo ispravnim. I pritom malo zatežem, malo popuštam...trudim se da budem dosledna, ali ne po cenu vlastitog ( i dečijeg) trpljenja...
Što se tiče osnovne teme, moram reći da postoji ukupno troje dece koju nerado viđam u svojoj kući. Jedno od njih je devojčica iz Ivaninog razreda, izuzetno zahtevno dete koje je u periodu kada su se intenzivnije družile zivkala telefonom i po deset puta na dan i svaki put pretila da će se naljutiti ako Ivana prekine vezu, naređivala joj da NE SME da prekine, ucenjivala, uslovljavala... vrhunac je bio kada je I. bila kod nje u gostima, a M. iskoristila trenutak njene odsutnosti da putem Ivaninog mobilnog telefona pošalje uvredljivu poruku najboljoj drugarici moje kćerke. Stvar se rasplela tek nakon par dana kada je I. videla tu poruku u telefonu svoje prijateljice. Bia je užasnuta, luta, razočarana...
Nisam joj zabranila da se druži sa dotičnom M. ali sam joj objasnila da ne mora da bude u društvu nekog ko joj ne prija, ucenjuje je, maltretira i služi se gorepomenutim radnjama. Izrazila sam negodovanje zbog devojčicinog postupka i rekla kako bih radije da se po kućama druži sa decom koja joj bolje"leže". I, koliko vidim, u školi kontaktiraju, ali tu se druženje završava jer je moje dete hvala Bogu naučilo da sebi bira prijatelje...
Drugo dvoje dece su , na žalost, deca moga polubrata, pubertetlije od 12 i 14 god o kojima sam već pisala na forumu. Problematična, bahata deca koju je nemoguće obuzdati da ne psuju, ne prave haos, ne puštaju opscene snimke na mobitelu... i, posle više mojih pokušaja da stvari dovedem u red (što u kontaktu s njima, što sa njihovim roditeljima) i velikog žaljenja što se moja deca neće viđati sa tako bliskim srodnicima, jednostavno sam presekla i ne zovem ih više u kuću. Deca se viđaju na porodičnim skupovima i kod zajedničkog dede. I ne žalim što je tako.
Ovim dugim postom htedoh u stvari reći kako sam ubeđena da cenzura mora postojati ako su primeri ovako drastični kao ovaj moj.
Kad sam bila mala imala sam svoju najbolju prijateljicu (i danas mi je). Ali nismo se smjele družiti jer njenoj mami moja obitelj nije politički odgovarala
I mi imamo svoja pravila, dosta su fleksibilna doduše jer ja zazirem od sve vrste prisile, šema, šablona i ucrtanih sati i minuta. Obaveza moje djece je da budu dobri ljudi, da su dobri prema drugima, da prihvaćaju različitosti i individualizam druge djece i vlastiti. Da budu kulturni i pristojni i da se šk obaveze ispunjavaju. Nema određene ure kad se piše domaći ,kad se doručkuje, kad i što se večera. Slatkiši su im na raspolaganju uvijek ali ne pretjeruju jer znaju da to nije hrana. Oni su slobodnjaci i veseljaci. Imaju ogromnu paletu prijatelja. Biraju ih po naravi i karakteru ,ne po kućnim pravilima, izgledu ili obiteljskoj anamnezi. Sinu sam zabranila druženje sa dvojicom dječaka. Zadnji je bio jako problematičan i moj sin je od njegove starne doživio i prijetnje i uvrede. Budući da je još malen i ne zna se na pravi način suprotstaviti takvim stvarima, ja sam otišla kod učiteljice i s njom riješila i dogovorila neke stvari a nakon toga sinu objasnila zašto ne želim da se druže. To su jedine situacije kad se uplićem-kad vidim da je moje dijete na potlačenoj strani.
Ovdje puno ljudi ima neke svoje "principe". Nisu poželjna djeca razvedenih roditelja, siromašna, djeca nekih manjina i djeca roditelja koji im nisu sjeli.
Kad mi se neda onda djeci koja dođu ( a uvijek ih kod nas ima, evo i sad je jedan dečko ovdje) kažem nek se odu igrati vani ili kod njega. Ili uostalom nek dođe sutra jer sad imamo drugih obaveza.
Opet sam oduljila. Htjela sam reći da nekakva obiteljska pavila ponašanja, dosljednost i nutricionistička prehrana u stvaranju nekakvih kvalitetnih ljudi po mom mišljenju nema nekog strašnog utjecaja.
sad kad ste svi jedne druge potpisali koga cu ja :?
salu na stranu, ja nekako nemam srca zabranit igranje s nekom djecom koja nisu meni po volji. ali takva djeca nam ne dolaze kuci, s njima se igra kad odemo negdje vani (mislim na to da to nisu dogovoreni susreti), onda ionako ima puno djece pa mi se steta cini nekako manja :/
a kad neko dodje nama doma, za njega naravno vrijede pravila (koja nisu prestroga) kao i za moju djecu.
mislim da dijete, kao i mi, ima pravo izabrati s kime ce se druziti. ponekad ce napraviti los izbor (ko i mi ponekad, zar ne?) ali ce onda iz te pogreske nauciti za ubuduce
Evo, ja potpisujem tebe:sad kad ste svi jedne druge potpisali koga cu ja :?
U ovome ima puno logike. I slažem se. Umešam se jedino ako baš, baš primetim da je moje dete tlačena strana duže vreme i bez šanse da se odbrani. Ali, pošto ih ne možemo baš od svega sačuvati, u nečemu ih ipak moramo pustiti da se snalaze i sami...mislim da dijete, kao i mi, ima pravo izabrati s kime ce se druziti. ponekad ce napraviti los izbor (ko i mi ponekad, zar ne?) ali ce onda iz te pogreske nauciti za ubuduce
[quote="nenaa"]iMrzila sam suknjice, lakirane cipelice, svilene mašnice za kosu i roza boju.
[quote="nenaa"]iMrzila sam suknjice, lakirane cipelice, svilene mašnice za kosu i roza boju.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom