[quote="nenaa"]iMrzila sam suknjice, lakirane cipelice, svilene mašnice za kosu i roza boju.
 |
|||
|
|
|||
[quote="nenaa"]iMrzila sam suknjice, lakirane cipelice, svilene mašnice za kosu i roza boju.
[quote="nanuška"]Da, sad je sva u rozomnenaa prvotno napisa
iMrzila sam suknjice, lakirane cipelice, svilene mašnice za kosu i roza boju.
I ja sam ovo odmah pomislila! Sorry
Da malo pojasnim. Mi imamo prijatelje. Imaju djecu dobi nase djece,I ja sam ovo odmah pomislila! SorryAl djeca uzivaju skupa i nepada mi napamet to ukinuti.
Da, sad je sva u rozom
Sve što vidiš na njoj rozo je dobila. Ja ne kupujem rozo za nju, ali na meni ćeš zato obavezno vidjeti nešto rozo. Ja danas obožavam tu boju.
Aha to je komentar za moj avatar
I meni se nekad desi da ne dozvolim dolazak dječaka iz susjedstva. Jednostavo ima dana kada mi se ne da. Nije samo problem u njegovom ponašanju (koje je katkad bolje, katkad lošije). Tu je i problem mirisa (smrada) koji dolazi s njegovih nogu. Kad on ode, otvaramo sva vrata balkona da se sve prozrači. Imaju i psa doma, dugodlakog retrivera, pa donese na papučama busene dlaka i onda ih ostavi kod mene. A ako mi se taj dan ne da raditi generalku u kasnijim popodnevnim satima, zamolim sina da se ne igraju kod nas.
Srećom je moj sin razuman 8-godišnjak, svjestan svih mirisa i dlaka pa ne inzistira. Na isti način s njime iskreno razgovaram i o ponašanju u igri s takvom djecom.
Samo da dopunim. Kad se moj sin u rijetkim situacijama ode igrati kod njega, dođe doma ukoliko treba na WC. Kaže da je je taj dječak "ne baš dobro odgojen" (misli čist) pa pretpostavlja da im je i zahod takav. :shock: :shock:
mislim da "zabrane druženja" i sl jako ovise o dobi djeteta. Moj L ima godinu dana, pa ja mogu govoriti isključivo sa stajališta mame koja ima apsolutnu kontrolu nad odabirom s kim će se moje dijete "igrati". Mi se uglavnom družimo s prijateljima koji imaju djecu, ljudima s koji su nam dragi.
Ne bih nikada izbjegavala nekoga radi samo npr. političke orijentacije, iako mi smetaju ljudi koji takve stvari prenaglašavaju (imala sam poznanika koji svaki put krene "za koga si glasala?! Ma daj!! Jeste Vi normalni, pa naravno da samo stranka ABC valja" i sl. I ne izbjegavam ga radi političke orijentacije nego radi maltretiranja svojom političkom orijentacijom)
Prehrambene navike tuđe djece mi nisu smetale nikada do ovog vikenda kada je L slavio rođendan. Okupilo se osmero dječice, između ostalog i mala sestrična čija mama po mom osobnom dojmu malo pretjeruje s prehranom. I tako sva djeca jedu tortu (uključujući i L koji backa rukama po tanjuru), a mala (6god) vrišta i baca se po podu "i ja oću torteee". I tako punih sat vremena dok se nisu pokupili. naravno da su se i druga djeca izbezumila, mi roditelji se gledamo i ne znamo što poduzeti, njena mama ju ignorira riječima "to ti ne jedeš jer je fuj".
nisam za zabranu druženja djetetu sa drugom djecom. Za to sam da se sa djetetom porazgovara o ponašanju njegova prijatelja/prijateljice za koje mislim da je neprihvatljivo i za to sam da djetetu kažem svoje mišljenje o tome. Ako će prihvatiti dobro, ako ne... Velim, nisam za to da zabranjujem druženje... U konačnici moji prijatelji iz mladih dana su bili mojim roditeljima šokantni, ali su svi od reda bili o.k. ljudi i danas su isto, tako da mi u konačnici niti ne znamo tko je kakav, osim ono na prvi pogled, što često može prevariti čovjeka.
Već sam mislila odustati od ovog topica (seni, hvala na odličnim komentarima - tu sam se našla...) ali moram još dodati ovo:
Mnogi komentari napisani su prije (ili bez) čitanja cijele priče .... To nerijetko primijetim i na drugim topicima, a može biti da se dogodi i meni. Vjerojatno sam ovdje sama za to kriva ako nisam dobro pojasnila stvar.
NISAM zabranila druženje trajno, odbila sam druženje TO JEDNO POPODNE. Nisam ništa odbila svojoj djeci (njima nije bilo ni važno hoće li se družiti taj dan ili neki drugi...) nego sam tuđem djetetu stavila do znanja da meni taj dan ne odgovara. Pa sam pitala imamo li se pravo prema tuđoj djeci tako postaviti. Pogotovo zato jer mislim da to dijete ima puno dobrih strana i nikako nije kandidat za nekakve zabrane komunikacije.
To nikako nije isto kao trajna zabrana druženja s osobom xy (srećom, za tako nešto još nam se nije ukazala potreba).
Ono što me iznenadilo bila je reakcija (dramatična) koju je taj moj postupak izazvao kod tog djeteta, pa sam dugo preispitivala jesam li štogod učinila krivo. Nisam baš uvjerena u to... Ne mislim da bih trebala popustiti pritiscima tuđe ili vlastite djece u takvim situacijama, ali me malo izbacilo iz cipela. Iznenadila me ta reakcija zato jer od svoje djece to relativno rijetko doživim - oni su najčešće spremni na kompromis jer u našoj kući se stvari dogovaraju. Nadam se da će ta razina povjerenja i dobra komunikacija i ostati. Osim toga, ne mogu zamisliti da se koje od moje djece tako postavi i radi pritisak na nekoga izvan (pa čak i unutar) obitelji. To smo prerasli u njihovoj trećoj-četvrtoj godini. Zaključih da je i to dijete imalo loš dan (kao i ja) i da smo se baš "pogodili". Nema veze... idemo dalje. Netko je na drugom topicu napisao da nas pravi izazovi tek čekaju.
Peterlin, ja sam stvarno odgovarala na tvoj prvi post i nisam čitala ostale jer tu ima 2 stranice napisanog, ali ako je situacija onakva kakvu si navela u zadnjem postu, onda si u potpunosti u pravu i ako ti ikaj znači i ja bi tako postupila. Smatram da se u jednom kućanstvu treba poštovati sve članove i ako se meni kao majci taj dan ne da zabavljati klince ili paziti ih, onda se i mene treba uvažavati uz uvjet, naravno, da objasnim svoje razloge. Sasvim je dobro da se klinci vide neki drugi dan koji meni više odgovara.
Zabranila bih (i već sam to učinila) kad procijenim da to druženje ugrožava moje dijete i to na ozbiljan način tipa zdravlje i sl. Različitosti mi općenito ne smetaju. Na to M. gleda oštrije nego ja, kako to već i je kod desetogodišnjaka.
Ja inače bapski komentiram njegove prijatelje i diskretno usmjeravam njegove stavove, dok još mogu i to je sve.
Doći će dan kad mu više ne ću moći zabraniti da se s nekim druži niti ću moći utjecati pa je bolje da počne formirati vlastite kriterije dok još imam kakav-takav uvid u to.
Mislim da se zbog ovog dijela razvukla rasprava. Bar je ovo dio na koji sam ja reagirala
ajme, smrad nogu.... kod dječaka...LOL
moja je naletila na emoc. vampira dijete koje je nacelno ok ali od moje trazi ekskluzivno pravo za druzenje, odredjuje joj stosta, doslovce je fizicki (stalno je drzi) i psih. maltretira - kad sam moju pitala zasto se s njom druzi (ona koja je do tad bila omiljenija u grupi) rekla je zato sto nju nitko nije htio (humanista u dusi)...no, ubrzo je moja postala nesretna jer ju ova gnjavi i davi (trajalo je par mjeseci) i svi ostali su i moju izolirali je im je tesko biti u drustvu njene nove najfrendice. kad mi se moja pozalaila ja sam mirne duse vodila razgovor u smjeru da je ok da se ne druzi s ovom "daviteljicom" i da je ok da je ne pozivamo vise kod nas (iako je moja htjela) nego da pozovemo nekog drugog itd.itd. nakon nekog vremena to intenzivno druzenje je stalo i moja je sad mnogo sretnija i u boljem okruzenju djece.
da zavrsim - mislim da mi odrasli trebamo dopustiti druzenje sa svom djecom ali i da je na nama djelovati kad to druzenje krene na stetu nase djece.
Moram priznati da mi nije jasna ova stavka o beskrajnom roditeljskom animiranju djece...Na sta tocno mislis, konstantnu igru s njima?
naši se klinci drže toga da u našoj kući vrijede naša pravila,a kod drugih njihova i pridržavaju se toga(manje-više),kako su i jedan i drugi jakog karaktera nemam problem da poprimaju tuđe navike
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom