 |
|||
Moju mamu su, spletom okolnosti, odgojili baka i dedo. Za djetinjstvo je vežu samo najljepše uspomenene mora značiti
uvjek postoji bar mala nada
odgojiti će ga djed i baka
moju poznanicu je odgojila baka, njeni su morali ići van države raditi
njoj je baka bila "mama"
nije u pitanju maloljetnička trudnoća
Ja mislim da je to zbog same edukacije + osjećaj izgubljenosti i nevoljenosti...Deaedi prvotno napisa
Mislim da je veci % maloljetnickih trudnoca u obiteljima sa vise djece, i to u u ruralnim sredinama, gdje su zene (majke) obicno kucanice.Mislim, od toga krene. Pa onda ide dalje totalni raspad obitelji koja bi trebala biti temelj tom djetetu, a nije, i tako dalje. Bas me zanima kako bi se ovaj topic uklopio u onaj o ranom povretku na posao. Ili djecje emocionalne rupe nemaju veze s familijom, nego s institucijom kojoj su ta djeca bila prepustena? U Britaniji konkretno, od 4,5 godina starosti pa nadalje skola, a moze i prije u vrtic...da, mislim da je to jedini način. :ironičnismajlić:
Pa jako puno djece se upušta u sex.odnose radi prihvaćenosti i da bi ih više voljeli...
Mislim da ako niste pogledali film KIDS pogledajte! Film je strašan, ali prikazuje sliku teenage-era, voljenosti, prihvaćenosti, edukacije o seksulanim odnosima i njihovo razumijevanje seksualnih odnosa...
Ma film je :shock:
KIDS
uf
dobar film
da se zapitaš kamo idemo
ali me opet ne čudi , pa pogledajte kako samo sex prodaje
sve
skalan je do najnižih grana
Kao da je on razmišljao o tome, on se samo htio poseksati :/
i na kraju je ispalo da se tako prave bebe :shock:
kako odgojiti dijete (ž/m) tako da ne smatra sex aerobikom?
tesko.
Znači....edukacija!Kao da je on razmišljao o tome, on se samo htio poseksati :/
i na kraju je ispalo da se tako prave bebe :shock:
I tako dolazimo do jednog slučaja čini mi se u Indiji, ako je za vjerovati novinama, da su došli kod dr. da utvrdi zašto nemaju djecu nakon x? godina braka. Da bi se ustanovilo da se oni samo ljube i da nisu bili upućeni u seks....
Pa, evo ga, veli da jeKao da je on razmišljao o tome, on se samo htio poseksati :/
i na kraju je ispalo da se tako prave bebe :shock:
Maslačkica, ovo s Indijcima mi jePRIJE četiri dana 13-godišnji Alfie Patten, dječak koji izgleda kao da ima osam godina, postao je otac, nakon što je njegova 15-godišnja djevojka Chantelle Steadman rodila njihovu kćer, Maisie Roxanne."Pomislio sam kako bi bilo dobro imati dijete" , kazao je dječak nesazrelim glasom te objasnio da su se on i njegova djevojka dogovorili kako neće napraviti pobačaj, prenosi The Sun.
isti slucaj s mojom najboljom frendicom.
rezultat je bio da je oca i majku smatrala osobama koje vidi dva puta godisnje i koji joj donose kofere pune stvari.
baka je bila ta kojoj je pricala o prvim ljubavima,prvom poljupcu...
majcina iznenadna smrt nije ju pogodila,jer za nju je ta zena uvijek ostala stranac,ali bakina smrt ju je potpuno dotukla.
mozda je taj nedostatak majcine ljubavi bio razlog da se udala s 17 godina i postala mama?
sad ima troje krasne djecice kojima je posvetila cijeli svoj zivot,kao da im zeli pruziti svu onu majcinsku ljubav koju ona nije imala.
naravno da roditeljstvo nije san maloljetnika, ali vjerojatno kao splet raznih okolnosti shit happens.
moralizirati oko toga kakvi su roditelji maloljetnici i ikako su se u to upetjali mi zvuci prilicno konzervativno, najvaznije je kakvu skrb dijete dobije, a to ne mora nuzno biti od roditelja, bake i djedovi u kombiinaciji s roditejima mogu to odraditi prilicno dobro...
nije da zagovaram takve situacije, ali nije bas ni umjesno pametovati oko tudjih zivotnih situacija, nikad se ne zna sto nam se moze desiti i kako cemo reagirati...
LOLMislim, od toga krene. Pa onda ide dalje totalni raspad obitelji koja bi trebala biti temelj tom djetetu, a nije, i tako dalje. Bas me zanima kako bi se ovaj topic uklopio u onaj o ranom povretku na posao. Ili djecje emocionalne rupe nemaju veze s familijom, nego s institucijom kojoj su ta djeca bila prepustena? U Britaniji konkretno, od 4,5 godina starosti pa nadalje skola, a moze i prije u vrtic...da, mislim da je to jedini način. :ironičnismajlić:
Meni je činjenica da djeca imaju djecu prestrašna.
Isto tak, ne znam što bih učinila u sličnoj situaciji - s jedne strane željela bih olakšati svome djetetu, a s druge strane ne bih željela da moje dijete svoje dijete doživljava kao brata ili sestru :/ jer vrlo vjerojatno u takvim situacijama roditelji preuzmu veći dio odgovornosti.
Tema mi se veoma dopala i bas me zanimaju vasi komentari ali su mi nekako sturi.Neko se zapitao da bi bilo ljepo cuti za te slucajeve nakon25 godina,pa ja mogu rec posle tocno25godina.Djete sam roditelja intelektualaca ali razvedenih,zivjela sam sa bakom koju sam obozavala,ali njihov nedostatak sam jako osjecala iako su bili divni i trudili se,osjecala sam da mogu vise pruziti.U mojo 14 godini zavoljela sam decka koji je imao 15,i pozeljeli smo da imamo djete.On je imao plan od cega cemo i kako cemo zivjeti.Izracunali smo plodne dane i vjerovali ili ne odmah sam ostala trudna.Odlucili smo trudnocu kriti da nas nasi ne bi nagovorili na abortus.On je iz dobro stojece porodice kao i ja ,stim sto njegovi imaju dobar brak.Znali su da smo zajedno i cak su se upoznali ali su bili ubedjeni da se radi o bezazlenom simpatisanju.3 mjeseca smo sutjeli i onda ponosno objavili.Roditelji kad tad nisu umrli nikad nece.Prvi korak je bio da nas odvedu kod psihologa,koji je zakljucio da smo zreli za brak,verovali ili ne.Kasnije je nas slucaj izlagao na simpozijumu u Parizu.Ziveli smo kod njegovih roditelja4godine, iako su i meni injemu obecali stan, pre trudnoce,sto mislim da nas je ohrabrilo na takav korak.Pa ako planirate deci davati nekretnine sacekajte 18ako necete da im padnu na pamet ideje o braku.Sa osamnest smo poceli ziveti samostalno i stvorili radeci izuzetno mnogo za nase godine pogotovo.Ja sam srednju zavrsila vanredno a on je i visu redovno.Bili smo sjajni roditelji do sinovljevih 15godina.Tada se muz zaljubio,sto meni nije bilo strasno prihvatiti i tolerisala sam to,ali je on odlucio ziveti sa njom i tako smo se razisli,na moju ogromnu zalost a sinovljevu pogotovo.Ipak je mladost uzela svoj danak,iako sam ja zivela u ubedjenju da smo se totalno upoznali prilagodili ,prosli iznimno teske faze ali druga ljubav je bila jaca.Kao roditelji smo bili beskrajno predani sinu.Nakon pet godina upoznala sam sadasnjeg muza i pozeljela dete i kad sam sina pitala sta on misli o tome rekao mi je" ti bi trebala jos puno da radjas jer si najbolja majka na svetu".To me je jako iznenadilo i prijalo naravno,jesam se totalno posvetila mom sinu i nista mi nikad nije bilo tesko uciniti za njega ali nisam mislila da sam bas toliko dobra majka
ovaj zadnji post je jako zanimljiv. bas je dobro cuti i drugo glediste, ono 25 god poslije
nekako mi se ipak čini da postoji razlika između 12-godišnjaka i 15-godišnjaka. S 12 si tek ušao u pubertet (ako jesi), a s 15 je već slika o sebi puno drugačija. Iako se s perspektive odraslog tri godine ne moraju činiti kao neko dugo vremensko razdoblje, u tim godinama čine veliku razliku...
Ovaj klinac iz novina ne zvuči zreo, niti je razmišljao o tome što znači imati dijete nego je samo 'pomislio da bi to bilo zgodno', kao što je mogao pomisliti da bilo zgodno imati ljuljačku u vrtu.
hura, evo nama nove razbibrige i teme za osudjivanje
na temelju PREVEDENOG clanka po hr novinama zeljnim gadosti
ajmo nabavit mail od tih obitelji pa im slat uvredljiva pisma, poducavat ih idealnom roditeljstvu a mogli bi se javit UK veleposlanstvu i erc im kaj MI mislimo o tome
recimo peticija?
Mislim da stvarno sada malo pretjeruješ....
I onda ako se iko imao uvrijediti onda je to bila beberonka.
I ne znam da je neko osuđivao ovdje, nego pričamo o mogućim razlozima i kako gledamo na tu temu...
Ah, što reći... Baš smo jučer mm i ja komentirali slučaj 13. godišnjeg "oca" i zaista je teško procijeniti što učiniti kada se to ne događa tebi. No, ja radim u srednjoj školi, mm radi puno sa mladima svih dobnih skupina, i naš je stav EDUKACIJA.
Oni su zaista djeca kojoj je dosadno ili su na neki drugi način neispunjeni i misle u tom trenutku da "bi bilo zgodno imati dijete!", ali svi ostali zaboravljaju na sudbinu tog malog bića koje nema izbora već biti samo u sredini u kojoj su ga stavili. To dijete zaslužuje svoje zrele biološke roditelje, a ne bake i djedove!
Kao roditelj i edukator uopće ne podržavam maloljetničke trudnoće, ali smatram da su i one pokazatelj stanja našeg društva, položaja djece u obiteljima, nezadovoljstava njihovih roditelja...
I naravno da djeci ne treba adekvatan seksualni odgoj u školama - imati će već dovoljno prakse i prije nego što se mjerodavni uspiju dogovoriti o sadržaju!
Ah, ima ova tema i svoj nastavak:
http://www.24sata.hr/news/clanak/mla...e_id=main_page
Ponosni otacje neki dan držao bebu i usput, kad ga je novinarka pitala kako će s financijama, rekao: What does that means- financial?????? :shock:
to je MM odmah rekao . tko zna tko je još bio u igri....
Dosta razmišljam na ovu temu i pitam se da li su ipak edukacija i ljubav dovoljni?
I mislim da se svi možemo naći u situaciji da budemo roditelji teen roditelja... ne znam... svašta se može desiti i mislim da nitko baš ne želi to za svoje dijete, ali se desi...
I naravno da bih pomogla svom djetetu do maksimuma, ali sve me to plaši...
Nesto sam nacula na vijestima...neznam jeli ima veze sa ovim mladim roditeljima ali neki drugi djecak tvrdi da bi on mogao biti otac...
Joj ovo mi je grozno...pa on je tek dijete...
beberonka, hvala ti što si podijelila svoju, uistinu neuobičajenu, priču s nama. Iskreno, tvoja priča mi je puno interesantnija od još jednog prenapuhanog slučaja iz britanskih tabloida.
Btw, da moje dijete postane roditelj u tim mladim godinama, ne znam što bih učinila, ali znam zasigurno da ga ne bih slikavala za novine da se svijet ima čemu iščuđavati i zgražati.
Ja bih u ovakvim slučajevima vrlo ranog roditeljstva kaznila roditelje tih maloljetnika. Oni su krivi, ne zato što su im se djeca seksala, već zato što nisu s tom djecom provodili vrijeme, razgovarali s njima, odgajali ih. To bih svela u isti rang kao i zanemarivanje djece.
http://www.24sata.hr/news/clanak/mla...e_id=main_page
:shock: :shock: :shock:
Meni naprosto dođe žao što sam ovo uopće zapazila, jer svaka novost o konkretnom slučaju mi uporno i dalje ruši iluzije o svijetu u kojem živim.
Iluzije su bile doduše na staklenim nogama, no ipak...
Beberonkina mi je priča ipak ona poslovična iznimka koja potvrđuje pravilo
Slažem se sa Joe o naslikavanju za novine, ali u ovoj situaciji je i taj potez slika tog istog svijeta o kojem pričam gore. Svijeta u kojem se ne biraju sredstva da se dođe do medijske pozornosti, do love, do...you name it. Kao i onaj britanski reality kojem smo se zgražavale...Ali to je već za drugu temu...
I samo da izrazim sumnju u točnost cijele priče, čisto zato što je originalni izvor The Sun-a koliko znam to je dno dna žutog tiska
beberonka, jako mi je zanimljiva tvoja priča.[/b]
beberonka ne znam šta bih rekla...
U moju školu išli su jedna cura i jedan dečko. U isti razred i uvijek zajedno. Bili su par i u prvom razredu ostala je trudna. Ona kćer doktora i doktorice, a on pravnika i fakult. profesorice (da se ne misli da maloljetne trudnoće dolaze iz socijalno ugroženih obitelji). Inače mrzim standardiziranja i kalupe.
Ona je rodila bebu, bila majka, davala ispite. On je i dalje išao u školu. Priča i znatiželjnih očiju i ušiju bilo je brdo. Ona se je vratila u treći razred i do 2 godine faksa oni su bili par. Nisu se vjenčali, ali su živjeli zajedno u Zagrebu sa svojom curicom. Tada su imali 20 god. Krajem faksa on je našao drugu curu, jako se je zaljubio i to su svi teško podnjeli. I njihova 7-godišnja djevojčica najteže. Ali djevojka sa početka priče skupila jhe stvari i vratila se roditeljima, on je ostao u Zg. Za dijete su uvijek brinuli i vjerujem da su jedni divni roditelji.
Da skratim, on je ipak shvatio da je voli i kao u najljepšem ljubiću ja u 6 mj. idem na njihovo vjenčanje. KONAČNO!!! Sada su zreli odrasli ljudi, curica ima 12 godina i koliko se hvale da rade na tome uskoro se nadam da će i nešto novo.
Samo želim reći da ima svega i iako me slučaj 13 god. doslovno ostavio bez teksta i ne znam šta da mislim, ima slučajeva di bude sve onako kako društvo očekuje (ne znam kako da se izrazim). Glupo bi bilo da kažem di bude sve ok, jer bih onda rekla da ako ne završi neka veza brakom to nije uredu, a meni je sve uredu, ako su svi siti, zdravi i sretni. Tko sam ja da drugom sudim.
U konkretnom slučaju mislim daje on počeo vagati jer moja draga prijateljica (ja ne bih mogla) jednostavno nije dramila, nije čupala kose, nije cmizdrila. Skupila je stvari zaželjela mu sreću i posvetila se sebi. Malo je izlazila i probala života, izlazaka i on se vratio.
Ja bih mu glavu razbila
Moj zet je potpuno isti slučaj kao i tvoja prijateljica! Za njega roditelji ni ne postoje. I emocionalno je totalno u bedari....sve ljude smatra neprijateljima i nikada, baš nikada se ne opušta. Kako se nije mogao pouzdati u vlastite roditelje, niti im vjerovati, kako bi onda mogao vjerovati drugima? Nikakvo čudo :/isti slucaj s mojom najboljom frendicom.
rezultat je bio da je oca i majku smatrala osobama koje vidi dva puta godisnje i koji joj donose kofere pune stvari.
baka je bila ta kojoj je pricala o prvim ljubavima,prvom poljupcu...
majcina iznenadna smrt nije ju pogodila,jer za nju je ta zena uvijek ostala stranac,ali bakina smrt ju je potpuno dotukla.
mozda je taj nedostatak majcine ljubavi bio razlog da se udala s 17 godina i postala mama?
sad ima troje krasne djecice kojima je posvetila cijeli svoj zivot,kao da im zeli pruziti svu onu majcinsku ljubav koju ona nije imala.
Što se tiče ovog slučaja- prestrašno! Djeca danas stvarno prerano prestaju biti djeca
godine mi nisu nikakav kriterij da li je osoba spremna i zrela za bebu, no povlačim granice kod nekih stvari. Isto kako mi nije nimalo slatko kad pročitam kako je netko sa 75 godina dobio dijete tako mi je i ovo čudno (da ne kažem nešto drugo).
Uz podršku roditelja maloljetnika (tj baka i djedova) beba može imati odlične uvijete, bez toga teško.
što je najžalosnije, oni imaju besplatnu kontracepciju!
njima su pilule besplatne! samo dođeš u kliniku, obaviš pretrage i daju ti recept.
pričala sam s jednom britankom na moru baš o toj epidemiji maloljetničkih trudnoća i ni njoj nije baš jasno, ali kaže da je sklop u glavi jednostavno takav :/
BeberonkaSvaka čast - ovako zrelo promišljanje osobnih iskustava, iskreno bez osuđivanja, bez sažaljevanja, samohvale. Jedan od korisnijih i pametnijih postova u zadnje vrijeme. i ja ti želim zahavaliti.
Ja sam sumnjala na trudnoću 19-toj i mama mi je rekla što god bilo, koliko god bilo teško na maturalnoj ćeš pucati od ponosa, kao i ja. Rekla je to u polušali, tako normalno, da je sva panika nestala. Na kraju nije bila trudnoća, ali ta sigurnost koju mi je mama prenjela me pratila u mnogim lažnim panikama, ali i sigurno odredila neki moj pozitivan stav prema trudnoći,klinicma uopće.
Sad je moja mama podrška jednoj djevojci koja je će uskoro postati mama u svojoj gimnaziji i opet sam ponosna nju. nije jedina naravno, cijeli babinjak je i inače visoko organiziran i sad su krenule u akciju pomoći svake vrste. Na žalost druga polovica profesora se zgraža, osuđuje i šalje poruku riješi se toga i budi opet normalna, radi to, ali sakrij posljedice. Pisala sam već o tome - šteta da ti zabrinuti nisu bili tu kad je trebalo prevenirati, educirati, odgajati, a sad bi malu izbacili iz škole jer je loš primjer.
taj "sklop" je proizvod triju komponenti:
1. geni
2. roditelji
3. društvo
redosljed nebitan
Ja se u zadnje vrijeme JAKO pitam da nije baš bitan redoslijed? Tj. nekoliko puta sam rekla da je ljubav roditelja i odgoj skoro pa baš najbitniji faktor, ali jako često mislim da su možda baš i geni presudni... ne znam...taj "sklop" je proizvod triju komponenti:
1. geni
2. roditelji
3. društvo
redosljed nebitan
Beberonka... zanima me da li misliš da ipak odnos tvoje majke i oca su bili presudni za tvoje osjećaje za bebom u 14.godini? Iz moje sadašnje pozicije mislim da jesu.....ali bih željela da baš malo proćaprkaš po svom srcu, ako već nisi i da kažeš nam... jer stvarno mislim da se svi možemo suočiti sa tom situacijom, ali bih željela da je izbjegnem...
Jer meni stvarno nije isto imati dijete sa 14 ili 18 (i da ne bi bilo nekakvih misli, mislim da neki roditelji nisu zaslužili svoju djecu bez obzira na godine...)
I još nešto.... kakav god bio tvoj odgovor ne bih nikad pomislila da si se pokajala i zažalila što si imala dijete sa 14...
Moja sestra je rodila dijete sa 19 godina....
Ja mislim da bi maloljetni roditelji odmah trebali dobiti podršku u školi, savjetovanje za njihove roditelje, financijsko, psihološko, grupe podrške... Ne samo zbog njih i njihovog djeteta - koje je naravno prevažno,ali i zobg toga što je to najčešće prvi doticaj ostale djece u generaciji s roditeljstvom i ostane li ta situacija bez promišljenog odgovora i stavljena pod tepih, a osobe marginalizirane ili pod raznim perfidnim socijalnim pritiscima- to ima posljedice po sve. Treba iskoristiti problem da se i ostali nauče suočavati s izazovima.
odgovornost prema onima u nevolji i prema najslabijima je uvijek mjerilo funkcioniranja društva, džaba nam stadioni...
A ove spolne aktivnosti sa 12, ja bih sankcionirala roditelje - to spada pod ugrožavanje zdravlja, zanemarivanje itd.
Ja ću sad opet reć nešto nepopularno 8)
Mi se svi skupa prekasno ženimo, i djecu u principu ne spremamo na brak kako spada.
Brak je nešto o čemu se ne priča baš puno, i ne na pravi način, i na djecu se stavlja pritisak škole, faksa, posla, love, izgleda, ne znam čega sve ne, ali rijetko gdje ima roditelja koji pripremaju svoju djecu da se ožene. Da izaberu bračnog druga i ožene se, i prihvate taj život (bračni) kao svoj život bez fantazija.
S time ide edukacija o emocijama, novcu, seksu, vjeri, kuhanju, čekiću i pili, vrtu i ružama, dakle o cijelom jednom životu i filozofiji života ako hoćete.
Vjerujem da bi se manje mladih seksalo uokolo bezveze kad bi bili zaposleni procesom učenja za brak, i kada bi im se seks (i ljubav u koju skupa s roditeljima vjeruju) smiješio iza ugla. I kada bi znali da će se seksat do mile volje s nekim tko ih voli vrlo brzo.
Ja sam ne malo puta čula - nemoj žurit u brak; a s druge strane - nemoj se seksat. Ma čekaj malo - tko može bit u celibatu do tridesete,ma do dvadeset i treće, i zašto bi bio (ukoliko nije odlučio da je to njegov put)?
A ako promoviramo slobodu seksa (van braka) zapravo ulazimo u sivu zonu gdje je jako teško povuć granice što je okej, a što nije. Ako kažemo da je važna ljubav - tko može reći da neki mladi par nema ljubavi (iako ima 12 godina); ako kažemo odgovornost - tko svatko shvaća na svoj način.
Vi sad mene ismijte, al ja ću učit djecu da je seks za brak, a brak za mlade ljude, i kad već šacaju drugi spol, nek šacaju cjelovito, nek si izaberu kvalitetnog partnera koji im paše ne samo zato jer su se na njega pijani svalili u nekom baru, ili zato jer dobro svira gitaru, nego jer ima sve vrline koje očekuju od bračnog druga... i nek se ožene. Pa nek u braku i studiraju, mene ne smeta. Platit ću pir i mogu potpomagat financijski kao što bi i da hodaju i studiraju.
Nek se djeca raduju, nek se vole, seksaju, ali ne u vakuumu, bez obaveza i ihajhaj, jer to jednostavno nije dobro za njih. Nego odgovorno prema drugoj osobi, i prema sebi, i potencijalnoj djeci, i obitelji, i svima.
Moj sin obzirom na broj svadbi u užoj obitelji zadnje vrijeme dosta zapitkuje, i već polako komentira koja je cura za ženit, a koja nije.
Ima dijete pravo. Zašto se bulšitirat? Onaj koga ne bi do kraja života uza se nije te vrijedan ni seksualno. Predragocjeni smo, i djeca su predragocjena da bi se razdavali kojekakvim spadalima eto tako. Dokaži da si me vrijedan - vrijedna, pa onda možemo razgovarat. A ako jesi - ne želim te izgubit, evo da te prstenujem, i to je to.
Tako nekako.
Ifigenija, ima nešto u tome, premda ja nisam baš luda za brakom, trebalo mi je dosta da se vjenčam, konačno, a nisam bila baš promiskuitetna. Taj dio s brakom, prstenom i to prije faksa, nije mi skroz legao, ali moglo bi se postaviti i to da djecu učimo o kvalitetnim vezama i o tome da sa seksom ipak treba početi u neko razumno doba, i s osobom u koju se ima jako puno povjerenja.
Ako se ožene mladi, ne garantira ti to da se neće razvesti, i to na puno bolniji način nego što bi se rastali da nisu odmah potpisivali papire?
I ne bih na svoju djecu svaljivala pritisak da bi trebalo ostati u prvoj vezi. Mogu biti mladi i neiskusni, i zaribati se. Nemam ništa protiv da prođu par veza, intenziteta prikladnog njihovom uzrastu, prije nego konačno odluče.
Ovo što se događa u Britaniji je poseban slučaj, čini mi se, kad sam bila tamo malko se moj puritanski duh začudio kad smo izašli u par diskača a sve prepuno klinaca od 13-15 godina, mrtvi pijani, ali svi redom, i sve cure obučene isključivo u minice i topiće, pa i stokilašice. Atmosfera više nego neobična, bar za mene. A što sve na to utječe, teško je reći, bila sam prekratko da bih imala dublja saznanja.
Ja ne znam kakvo će moja djeca imat mišljenje o braku, ali moje je mišljenje da je totalno beskoristan.
Slažem se da malo djece dobije jasnu poruku od roditelja što je to brak... Većina misli da je to ono: i živjeli su sretno do kraja života... Ali stvari tek tu počinju.
Moje mišljenje je da nije dobro da se ljudi (djeca) vezuju premladi jer nisu dovoljno upoznali sebe, a da bi funkcionirao s nekim moraš prvo poznavati sebe, tko si, šta želiš, šta si dopuštaš, a šta ne, gdje su tvoje granice.
Veze iz mladih dana više sliče na nekakve simbioze gdje se partneri drže jedan drugog, ali se u stvari ne poznaju. Naravno ima i iznimaka, ljudi koji si baš sjednu i ostare zajedno, ali to je rijetko. Pogotovo danas kad financijska neovisnost (kakava takva) ženama pruža neku mogućnost izbora koje prije sto godina baš i nije bilo.
žuriti u brak radi sexa ... i to je zamka zar ne?
ja se nadam da ću svojoj djeci uspijeti objasniti i prenjeti svoj stav i iskustvo (sa krive strane) o važnosti kvalitetne veze i obostranog poštivanja kao temelja te veze i preduvjeta za sex
bez ili sa papirima
veličanje bilokakve institucije ne donosi ništa dobra
Ja sam imala čitav kružok frendica koje su vrlo kasno (u odnosu na prosjek) stupile u odnose ( što bi rekli ginići
[quote="Maslačkica"]taj "sklop" je proizvod triju komponenti:
1. geni
2. roditelji
3. društvo
redosljed nebitan
Ajmeeee ali ljudi moji a di je tu jubavvvvv,nije bitan redosled,sigurno su bitna sva tri faktora,ali....jubav nedostajeeeee
4.ljubav,spram partnera
Nekako sam zacudjena da nitko to nije ni primetio ni spomenuo,Sigurna sam da svako od nas pamti tu prvu ljubav,i sad u sklopu sa prva tri faktora,i ako je ljubav uzvracena ,obostrana,a sjetite se kakve su tinejdzerske simpatije a kamoli ljubavi,pa tad se gine za ljubav,zato sam Sekspira i spomenula.Ja bih post preimenovala u Sta sve ljubav donosi...pa i bebe
ovaj post bih nadopunila,onim,godine nisu bitne i mi djeca razvedenih roditelja,tamo sam pisala pa da se neponavljam
Za moje osjecaje spram bebe ,"krivci"su":mamin stav da je za brak bila premlada,udala se u 24 godini,da prvo treba proziveti,i stvoriti neke temelje,raditi i stvarati cjeli zivot,a ja sam se tu osjecala kao neko ko joj je to malo poremetio,to joj je bilo opravdanje za neke njene lose roditeljske postupke,kupovina ljubavi,i pranje svoje savjjesti,npr.tesko mi je da vodim djete u park ,pa cu u prolazu kupiti lutku od 200kn,i sve ce biti ok,ili ja moram raditi,al cu ti kupiti tisucu nepotrebnih gluposti,pa vjerujem da sam podsvjesno htjela da joj dokazem da se moze voljeti i "zrtvovati"za svoje djete, Primjetila sam da sam u zivotu uvjek imala novaca i kad sam ga imala najvise najamnje sam bila sretna,sto je zivotna mudrost ,jer sreca nije u novcu,ali u mom slucaju ,za mrvice ljubavi,odrekla bih se,kao sto i jesam ,svega materijanog sto sam imala.Znaci djetetu udovoljit onda kad zeli i sta zeli,nekopenzirati to necim drugim,naravno pricam o razumnim zahtjevima,osluskivati svoje djete,sta ono stvarno zeli,i dati mu slobodu da se izrazi koliko god vama kao roditeljima to bivalo bolno.Pricam o onome kad svom djetetu namjetnemo nesto sto mi zelimo da bi ga skrenuli od njegove zelje,kad je zahtjev nerazuman
Moram da vam dodam jos neki detalj.POsto smo planski vodili ljubav kako bih zacela,nakon tog odnosa,koji je bio gomila nespretnog mazenja,ljubljenja a najvise smjeha,krenula sam doma i do porodjaja,svakih par minuta razmisljala o svojoj bebi i sta se sada odvija u mom trbuhu,kako raste. Sa puno ljubavi ,znaci od samog zaceca,i ako to nikako nisam mogla biti sigurna da je uspjelo,mazila trbuh,pricala sa svojom bebomKad me je u autobusu gurnuo jedan prolaznik ja sam 2sata mazila trbuh i strepila da li ce sve biti okej,a i tata se odnosio od prvih momenata,kao da je on vec velika beba ,slusao stetoskopom moj stomak
Sto se gena tice nismo iz obitelji di se zurilo u brak,i sem moje majke sve zene u genezi su bile dobre majke kucanice i izuzetno jake zene
Drustvo i okolina su nas jako osudili,pomoc nikakvu i niotkoga nismo dobili a ni trazili,u skoli,se precutkivao moj "problem" pa sam se prebacila u drugu na vanredno skolovanje,zavrsila sam ekonomsku, a mogla sam i fakultet,malo moja ljenost a i indiferentnost,uzivala sam u svom djetetu i bila zadovoljna svojim zivotom.
Sad sam se podsjetila tih dana i bas se pitam :? ,kako se moj bivsiMM tako drasticno promjenio,ne samo prema meni nego i kao roditelj :/
Ako neko ima ideju neka mi kaze
Ma ipak bih okrivila ljubav
U sadasnjem braku,sam isto iz velike ljubavi pozeljela da imam djete i eto imam ga,cini mi se,da kad zena voli i kad je iskreno,voljena,i kad osjeca sigurnost i zrelost od partnera,da se onda prirodno budi nagon za reprodukcijom,bez obzira na godine,to je vise il manje od sesksualnog cina ,ili kontracepcijom ili seksualnim vaspitanjem,jer smo mi itekako znali da izracunamo plodne dane i iz prve uspjeli
do kraja uspjeli
Ta prva ljubav je bila toliko jaka da sam tolerirala postojanje te druge zene dvije godine,iz ljubavi prema mom sinu kako mu ne bih priustila razvod,ali sam imala dovoljno ljubav
Za brak bi se se eros trebao pretvariti u agape, iz zaljubljenosti u svjesnu i odgovornu ljubav - ljubav koja je odluka koliko i osjećaj- ujedinjuje i ratio, intelekt, svjesnu volju, um, ali i sjedišta strasti i srce. Tek na takvoj postojanoj ljubavi je moguće graditi novi život- ostalo je kocka.
Ifigenija,pravo zboris slazem se u potpunosti i licno vjerujem da ce tvoj sin uci u brak kad bude zreo za njega,tako sam ja mog sina vaspitavala,iako su zlobnici govorili da ce se i on kao i mi rano vezati.Upravo sam akcenat stavljala na ljubav,a mogao je iz naseg primjera videti sta je to.
Joj a sto se BRAKA tice,smrc pa zar ta institucija neizumire,smrc,bas iz raloga koje si ti navela jer djecu tome neucimo
meni se nekako čini da ti imaš osjećaj da će djeca (ljudi) stupanjem u brak biti u nekom balončiću koji će ih učiniti (seksualno i općenito) odgovornim i zrelim osobama. čini mi se i da je zbilja malo drugačija.
mislim da odgovorno seksualno ponašanje ne bi trebalo izjednačavati s brakom. jer brak nije samo seks, niti se seksati (odgovorno i bez štete koliko sam shvatila?) možeš samo u braku.
što se tiče ovog
donekle se i slažem s tvojim razmišljanjem, ali evo iskustva iz prve ruke. neobvezna "brijanja" na stranu, hodala sam samo s dečkima koji su bili pravi, s kojima sam se vidjela na dulje vrijeme, na beskonačno, u koje sam bila ludo zaljubljena, koji su imali sve kvalitete za koje sam smatrala da ih onaj pravi mora imati. tada. ali tad sam imala 16, 18, 20, 22 godine i te su veze završile .. ja sam se mijenjala, griješila, isprobavala .. na kraju krajeva - sazrila.a ću učit djecu da je seks za brak, a brak za mlade ljude, i kad već šacaju drugi spol, nek šacaju cjelovito, nek si izaberu kvalitetnog partnera koji im paše ne samo zato jer su se na njega pijani svalili u nekom baru, ili zato jer dobro svira gitaru, nego jer ima sve vrline koje očekuju od bračnog druga... i nek se ožene.
seksualni nagon i seksualne potrebe dobijemo puno prije nego što sazrijemo za brak i malo mi je preradikalno da za upražnjavanje onog prvog moramo stupiti u ovo drugo.
obrazovati djecu i učiti ih odgovornom ponašanju (u svim područjima!) - DA! mišljenje da to mogu/moraju samo u braku - NE :/
i na ovo
Predragocjeni smo, i djeca su predragocjena da bi se razdavali kojekakvim spadalima eto tako. Dokaži da si me vrijedan - vrijedna, pa onda možemo razgovarat. A ako jesi - ne želim te izgubit, evo da te prstenujem, i to je to.
Tako nekako.
kako se ono kaže, wouldn't want to burst your bubble,Ajmeeee ali ljudi moji a di je tu jubavvvvv,nije bitan redosled,sigurno su bitna sva tri faktora,ali....jubav nedostajeeeeeredosljed nebitantaj "sklop" je proizvod triju komponenti:
1. geni
2. roditelji
3. društvo
4.ljubav,spram partnera
ali mislim da se jako mali postotak postotak tih maloljetničkih trudnoća dogodio planski, tj iz ljubavi prema partneru i neizdržive želje za zajedničkim djetetom.
pročitala sam tvoju priču na drugoj temi (
sjećam se sebe u tim godinama, redovito sam se smrtno zaljubljivala i redovito je to bilo TO, ali ni seks mi nije bio ni na kraj pameti, a kamoli djeca.
koliko sam shvatila iz tvojih postova, nisi baš bila bliska sa svojom mamom i najviše ti je od nje nedostajala - ljubav, koju ti je ona pokušavala nadomjestiti novcima, pa si odlučila imati djete i obasuti ga ljubavlju -ali sa 15 godina, jedino to si i imala, zar ne?
ja odrastanje promatram kao kretanje u određenom smjeru i vjerojatno ste odrasli u različitim smjerovima .. jel ok ideja?Sad sam se podsjetila tih dana i bas se pitam :? ,kako se moj bivsiMM tako drasticno promjenio,ne samo prema meni nego i kao roditelj :/
beberonka
moj popis je vezan na razgovor o tome šta se dešava, ova curica se sexala sa više dječaka, u kratkom razdoblju
nema tu ljubavi
i na temu filma KIDS
to što si ti napravila je pokušaj nadomještanja nedostatka roditeljske ljubavi
neke taj nedostatak pokazane ljubavi druge vodi iz naručja u naručje ... a neki uleću u "brak"
Upravo tako.
A zapravo - nema alternative... I predivan je, i čudesan. Da je težak - težak je, da traži truda - traži. Mislim da mlade ljude treba informirati o svemu što ljubav - seks - brak nose.
Ideja je odlicna.Samo mi pojasni zasto mislis da uvecini im nije do djeteta?jer znam mnoge koje su ostale trudne oko mojih godina i nije im palo na pamet da rode,a do punoljetstva su i po tri puta abortirale,zasto bi radjali djecu ako ih nezele?sigurna sam da ima slucajeva da nisu znale da su trudne ,al oni koji se odluce na trudnocu mislim da je ipak zele,e sad da li su svesni sta to znaci,e to mislim da nemaju pojma
pa zato što im u većini slučajeva stvarno nije do djeteta, jer se sex doživljava kao aerobik, kao način da se uklope u društvo i budu face. i onda, nakon xy godina uvide da nije baš sve onak kako su si to zamislili u svojim tinejđerskim glavama. ustvari, ništa nije tako.Ideja je odlicna.Samo mi pojasni zasto mislis da uvecini im nije do djeteta?jer znam mnoge koje su ostale trudne oko mojih godina i nije im palo na pamet da rode,a do punoljetstva su i po tri puta abortirale,zasto bi radjali djecu ako ih nezele?sigurna sam da ima slucajeva da nisu znale da su trudne ,al oni koji se odluce na trudnocu mislim da je ipak zele,e sad da li su svesni sta to znaci,e to mislim da nemaju pojma
i danas ih se jako malo odluči na trudnoću sa 18 i manje godina, radije koriste AB kao metodu kontracepcije.
ja sam ostala trudna sa 18 godina(to svi već znaju) , ali bez grižnje savjesti kažem da mi to nije bio plan. sexsala sam se s tim dečkom jer sam ga voljela(ili mislila da je to ljubav), jer smo bili dugo skupa i to mi je bilo nekakav normalan slijed stvari. ali kad sam saznala da sam trudna, moje je dijete postalo najželjenije na svijetu. i pomoglo mi je otvoriti oči pa sam konačno uvidjela sve što su svi drugi znali i razišla se s tim dečkom, za moje i djetetovo dobro.
kako su reagirali moji roditelji? bili su šokirani i zabrinuti. ne za selo, nego za mene, jer plan koji sam ja napravila se činio prilično nemoguć. ali su me podržali i stali iza mene u svakoj mojoj odluci. na maturalnoj večeri sam bila 6,5mjeseci trudna, i najponosnija na svijetu. maturirala sam s 5,0 prosjekom, upisala fakultet i mislim da sam najbolja mama svom sedmogodišnjaku što mogu biti.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom