nakon godinu dana mokri krevet....

[leonisa]

ovu temu nisam namjerno stavila pod vrtice jer mislim da se radi o psiholoskoj komponenti koju ne znam kako rijesiti....(ako joj je mjesto tamo, please- selite )

znaci, L. je krenula u vrtic prije 4mj.
imala je pauzu od 3 tjedna za vrjeme praznika.
do bozica je ostajala 2-3-4h a nakon toga je izrazila zelju da zeli ostati spavati.
prije mjesec dana pocela je spavati.
prihvatila je spavanje bez problema i onda nakon 10 dana pocelo je svakodnevno pisanje u krevet.

tete s njom odu prije spavanja na wc i vele da piski, znaci 2-3h kasnije joj ne puca mjehur.
doma je sve ok i moze bez beda kontrolirati mokrenje pa cak i kad dugo spava.

ono sto me brine je da je ona svjesna sta radi i radi to namjerno.

kako znam?
tako sto veli da nece piskiti na wc-u i da bas hoce u krevet.

teta me pitala da se ne radi o upali, ali onda bi i kod kuce puno mokrila a ne mokri. pa me pitala jel doma bez pelena, a kad sam joj rekla da je vec godinu dana bez pelena, odgovorila je da je to onda druga stvar i treba drugaciji pristup.

razgovaram svaki dan s njom, ali ne znam vise sta i kako...

ne znam koliku paznju uopce pridavati tom "problemu"?

[martinaP]

Uh.... Mi smo baš izašli iz te faze. A. ne ide u vrtić, ali je od Božića do prije tjedan dana namjerno piškio bilo gdje, samo ne u tutu ili zahod. Sad je opet sve ok (bez pelena je od rujna).

[leonisa]

pojelo mi post

uglavnom, da je ona usla u neku cudnu fazu dva-tri-cetri mje. nakon skidanja pelena- kuzila bi.
ali ona je bez njih godinu dana a zna za tutu i koristi ju 2 godine.
zato mi je to :/

moja sestra je do skole piskila u krevet po noci....

[pomikaki]

je li navela kakav razlog? Da li joj se možda ne sviđa wc u vrtiću? Ili spavanje u vrtiću ( :/ kažeš da je sama htjela)?

Ili da je još neko vrijeme ne ostavljate na spavanju, ako je to moguće.

[yaya]

Leonisa mislim da se na taj način dijete "opire" promjenama vrtiću. Sonja je recimo štrajkala glađu dosta dugo.

[Storma]

Leonisa mislim da se na taj način dijete "opire" promjenama vrtiću.

i meni se cini.
mi, nadamsenadamsenadamse izlazimo iz "e bas necu kakati" faze (horor trip), a koja je po svemu sudeci bila reakcija na burnu drugu polovicu godine.

[Storma]

jesi li pitala vrticku psihologicu za savjet?

[mara]

moja Irma svaki put kad nešto "procesuira" ima epizode piškenja u krevet
a taj obrazac ponavlja se i kod Mirte

proći će

[spooky]

Leonisa, slična je situacija bila i sa Pijom.
Doma se rijetko kad popiškila u krevet na popodnevnom spavanju, ali je zato u vrtiću svaki dan piškila u krevet.
Tete u vrtiću su isto rekle da se sigurno radi o upali. Napravili smo sve pretrage i nalazi su bili OK.
S vremenom se pišanje u krevet smanjilo, a onda je i prestalo. Samo od sebe...

[ms. ivy]

pisala sam negdje kako je a. tri dana kakao u gaće kad smo se mm i ja zaigrali novim laptopom.

ona je velika; pokušaj je razgovorom i okolišnim pitanjima potkanuti da ti kaže što je muči. ne pričajte o piškenju, ono nije problem nego rekacija.

ako uspiješ izvući što je, pomozi joj da sama predloži rješenje.

ima li ti ovo smisla?

[tanja_b]

Nisam dobro shvatila iz tvog posta, ona piški u krevet u vrtiću, ali ne i doma?

Inače, što se tiče mokrog vrtićkog kreveta... Andrej je imao istu fazu kad je tek krenuo u vrtić (ok, on se tada friško skinuo iz pelena, pa je malo drukčija situacija), onda je nakon par mjeseci bilo sve ok do kraja školske godine, da bi prelaskom u stariju, mješovitu grupu opet jedno mjesec dana piškio za popodnevnog spavanja svaka 2-3 dana. Prestalo je samo od sebe, nismo ništa posebno raspravljali o tome. Čini se da je to bila njegova reakcija na promjenu grupe.

[yaya]

pisala sam negdje kako je a. tri dana kakao u gaće kad smo se mm i ja zaigrali novim laptopom.

ona je velika; pokušaj je razgovorom i okolišnim pitanjima potkanuti da ti kaže što je muči. ne pričajte o piškenju, ono nije problem nego rekacija.

ako uspiješ izvući što je, pomozi joj da sama predloži rješenje.

ima li ti ovo smisla?

Meni se čini da itekako ima.

[ms. ivy]

koliko tipfelera :shock: :shock:

yaya, svaka čast ako si uspjela dokučiti smisao.

[leonisa]

hvala cure

da ja znam da je to povezano za vrtic, ali ono sto mi je cudno da je sad konacno pocela pricati o vrticu, sta rade, s kime se igra, koga voli, konacno znam 7 mena koja svakodnevno spominje...nije vise da dobijem od nje raport sta je jela.

jos sam jednu stvar primjetila a to je a zeli biti odjednom mala.
kako klinci mrze kad se za njh kazu da su mali i vriste da su oni veliki, tako je i ona, do nedavno.
sad kad joj se veli da male bebe piske i kake (imali smo 2 slucaja kakenja, od toga je jedan bio izlet jer je bila teta na zamjeni i kasno je odreagirala na njeno kaki mi se), ona je sa ponosom rekla da suona i Marko kakili u gace (Marko je mladji o nje, jos je u pelenama. jos je dodala da je ona mala beba.

tete misle da trazi paznju jer kad se presvlace tad ima tetu jedan na jedan.

jel imate ideju kako s njom razgovarati?
sad je u fazi kad u jednom trenu govori istnu a u drugom joj se mijesaju snovi i stvarnost, zelje i dogadjaji, ono sto je bilo danas, sta juce....

nismo vezano uz to isli psihologu ali smo u jenom od razgovora spomenuli. nije davana posebna paznja....

[leonisa]

koliko tipfelera :shock: :shock:

yaya, svaka čast ako si uspjela dokučiti smisao.

ma daj, ti si mila majka nasprem mene.

tu si citamo misli, ne postove

[leonisa]

isuse boze, sad citam svoje...morat cu usporit pisanje i navici se klikat na "pregledaj"....

[yaya]

koliko tipfelera :shock: :shock:

yaya, svaka čast ako si uspjela dokučiti smisao.

ma daj, ti si mila majka nasprem mene.

tu si citamo misli, ne postove

Ja nisam ni skužila greške

Leonisa nemam pojma kako i što reći jer još ne kužim uzrok a i ne poznam dijete. Jel to njoj fora biti mala beba pa se tako igra, ili se opire tim promjenama u vrtiću ili traži pažnju 1-1 s tetama.? Kad ustanoviš to dalje je sve lako.

[leonisa]

Nisam dobro shvatila iz tvog posta, ona piški u krevet u vrtiću, ali ne i doma?

da, upravo tako.

u pocetku je imala dana da je suha, pricale bi o tome, ali sad se zaredao niz i svaki dan je mokra.

doma nije nikad (ok, upiskila se kad je imala problema sa stolicom, aftom, uhom...znaci ekstremne situacije)

yaya, u jednom trenutku je razlog sto joj je fora biti mala beba (inace ona ako nije Lea onda je Tom (tomiđeri) ) pa onda jer trazi paznju jer ipak je imala uvijek 1 na 1 a u vrticu je 1 na 21.....
s druge strane kako veli mara ili pak spooky, trebam ignorirati i pustiti da prodje?

bas sam u neobranom grozdju...

[Anci]

Vidiš, kod nas je obrnuto. U vrtiću super, doma piški :/
Zna i tražiti, npr. jučer se sjetila dva puta popodne, jednom se popiškila samo.

[Maslačkica]

Ne znaaaaaam... slažem se sa većinom komentara, a na tvoje zadnje pitanje i objašnjenje mi je palo na pamet ovo:
većina djece ima tu fazu kada žele biti mali i igraju se malih beba i to koliko sam skontala se dešava od 2.-3. godine. Ono što mi je baš sinulo u glavu kada sam čitala je: da joj se nije možda teško suočiti, tj. sada se po prvi put susreće s tim da nije "centar pažnje", tj. da se suočava sa osjećajima da se ipak mora boriti za sebe, da nema podršku baš u svakom trenutku...
Mislim da se to sve zove adaptacija na vrtić... ne znam...

A možda, kako vidim, da djeca u toj dobi jako puno piške, da je to i u neku ruku normalno? ...

[ms. ivy]

ok, znači traži pažnju teta (klinci u pelenama dobivaju više pažnje u grupi). bi li se to dalo dogovoriti s tetama? možda ona hoće da je se, štojaznam, pomazi prije spavanja ili 5 minuta uzme u krilo da popriča s tetom. možda da joj daju neki zadatak kad se bave drugom djecom, lea - pomagačica tetama. da se ne potencira to da je mala, nego istakne da je velika.

ne znam, to ti ispipaj.

[yaya]

yaya, u jednom trenutku je razlog sto joj je fora biti mala beba (inace ona ako nije Lea onda je Tom (tomiđeri) ) pa onda jer trazi paznju jer ipak je imala uvijek 1 na 1 a u vrticu je 1 na 21.....
s druge strane kako veli mara ili pak spooky, trebam ignorirati i pustiti da prodje?

bas sam u neobranom grozdju...

A haaaaaaa dijete ti ima bujnu maštu i totalno se uživljava u uloge. Probaj ovako, pokušaj vidjeti što nju osim piškenja u krevet asocira na male bebe, reci joj da ne piške sve bebe u krevet, igraj njenu igru i počni i ti glumitri kako je L. mala beba, nabavi joj recimo slindrač...

[yaya]

Ili ovo što ivy kaže...

[Storma]

mislim da cura procesuira puno toga pa je piskenje vanjski odraz toga.
daj joj vremena.
ponekad je regresija i znak skoka u razvoju. aniti je regresija uvijek simptom procesuiranja.
a jesam slozila odgovor

ukratko, kladim se na skok u razvoju.

[Storma]

daj joj na izbor da bude beba ako zeli. ono, ti si moja cura i znam da mozes/znas ovo i ono, ali ako zelis, mozes biti beba...poruka u stilu "ako ti to treba budi takva meni je ok i volim te"

[Felix]

bas si mislim, nedavno je prestala dojiti (je li?), pa mozda joj treba vremena da isprocesuira novi zivot - bez dojenja.

[flower]

koliko dugo traje to mokrenje?

[leonisa]

Felix, da je...

Flower, pa pocela je spavati prije tocno mjesec dana, a piskenje je uslijedilo nakon valjda tjedan dana.

jednom se upiskila kad su legli u krevet, pa ponovo pred budjenje s tim da su tete bile s njom na wcu prije spavanja.

[flower]

pustite je jos neko vrijeme - recimo jos 10 dana, nek sama presvuce gacice i neka tete pokusaju sto manje tome davati na znacaju, procesira - i ja bi rekla. imas one dvije knjigice - hocu svoju tutu i petra se popiskila u gace pa ih kao slucajno posudi i citajte

[Felix]

flower, gdje se mogu nabaviti te knjigice?

nama je reakcija upisavanjem toliko normalna da to vise uopce ne primjecujem. samo donesem vise odjece za presvuci i cekam da prodje.

[Anci]

Felix, ovu Petru sam vidjela u knjižnici, vjerujem da je ima posvuda. Ima i za kupiti u knjižarama, npr. u Mercatoru. To ti je ona serija slikovnica o Petri, između ostalog, ima i ta kad se Petra popiškila.

Ja sam sa svojom prilično kul, ko Felix, meni je to već toliko normalno da je samo presvučem
Ona ima 2 god i 4 mj.
I počela je dobro i onda odjednom počelo štekati.
U vrtiću ne piški u gaćice, samo doma.
Ne znam jel do količine tekućine ili što. Sisa kad dođem doma, dosta i onda kao da joj se neda na wc, trošiti vrijeme bezveze pa se popiški na pod i zove me kad joj krene, samo bude kasno.

[leonisa]

kupila sam brdo petre na sajmu knjiga a petra se popiskila nsam jer, kao, ne treba nam...
ima ona o medi i tuti, tu smo listali prosle godine i nakon 2 citanja skinula se i iz nocne...

danas je teta isla s njom na wc, no ona je ipak pustila malu lokvicu prije nego je zaspala...

[seni]

savjeti ms ivy, flower i strome mi se cine jako ok.

dodala bih jos da u vecini slucajeva tako mala djeca nisu u stanju verbalizirati neka stanaj ili osjecaje koji ih muce. tako da razgovori tipa: reci mi sto ti je, da li te nesto muci, te slicno, ne daju bas puno plodova.
ja sam uvijek pokusavala nekako okolo sa nekim neutralnim pitanjima i razgovorima otkriti sto je problem.

[leonisa]

i ja tako, ali od nje dobivam na kapaljku informacije o vrticu...

[Shiny]

Možda je jednostavno neka vrsta bojkota.

Ne mora ništa biti tako ozbiljno, kao nekakav veliki Problem!
Možda joj jednostavno vrtić trenutno nije najdraže mjesto na svijetu (bez obzira što to ne pokazuje i sa smiješkom odlazi...), pa na neki način to pokazuje piškenjem u krevet...

Jan oduvijek bojkotira u vrtiću. Prvo nije htio ništa jesti..pa piti...pa igrati se s djecom..pa spavati...

Sada je sve 5! Osim što ne spava (izbacio je spavanje prije godinu dana) a piškiti u vrtiću, ni čuti. Zato čim stignemo doma odmah trči na wc tj. kahlicu.

Ne znam...a da se strpiš još tjedan, dva...ne forsaš ju na ništa ni ne propitkuješ a pogotovo o tom "problemu" ne razgovaraš s tetom pred njom (tada će i ona to odmah shvatiti kao neki big deal)..pusti malo da vidiš kako će se razvijati situacija.

ja držim fige daza par tjedan sve bude po starom!

[leonisa]

pustite je jos neko vrijeme - recimo jos 10 dana, nek sama presvuce gacice i neka tete pokusaju sto manje tome davati na znacaju, procesira - i ja bi rekla. imas one dvije knjigice - hocu svoju tutu i petra se popiskila u gace pa ih kao slucajno posudi i citajte

evo preoslo je 10 dana...
jos uvijek je stanje isto.
s tim da se juce 2 puta upiskila.
jednom vani u dvoristu, drugi put kod spavanja.

tete imaju, kad samnom pricaju, drugaciji pristup- jedna veli da je to u snu i da ne treba o tome prcati jer je to nesvjesno i nema se sta o tome prcati. kad obavi to svjesno dobje malo "ozbiljnij" razgovor. to mi se svidja. druga teta svaki put spomene nama da nije mala beba i da to ne radi, da ce dobiti pelene. i to mi je bio ok pristup....do nedavno, kad sam cula kako mojoj staroj govori da piski jer je mala beba.

opet s druge strane prica m kako sisa palac dok lezi jer ne spava, vec samo zatvori oci i sisa palac jer oce sisati sisu (a ne doji vise, iskljucivo je sama dovela pricu kraju)

ono sto tete cudi je od kud joj tekucine. one su s njom na wc-u prije spavanja a za kojih pola sata-sat-dva, ponovo se upiski u krevet.

kupile smo petru....no kad pricamop o tome ona veli kako nece reci teti da joj se pisk i kako ce piskit u krevet (tocnije "oces reci teti kad ti se piski?"- necu, "kad ti se piski idi s tetom na wc, dobro?"- nije)

cak mi se cini da nije "dosegla" onaj stupanj adaptacije kad od teta trazi sta zeli, da trazi piti, piskiti...jer skoro svaki dan kad ja dodjem, ona trazi mene u zagrljaju piti vode ili caja, pa ju ja uputim na tete, ili kad ju preuzmem, trazi mene da ide kakiti ili piskiti.... :/

[sne]

Htjedoh pisati sinoć, ali sam zaspala sa Lenom.
Mi imamo također problem sa pišenjek/kakanjem u vrtiću, a problem je u tome da neće teti reći kada mora ići na wc i upiški se/ukaka u gaće. Čak i tada neće reći, i bit će mokra sve dok teta to ne primjeti (ukoliko sjede oko stola, teta će primjetiti kasnije).
Usput sam iznenađena spoznala da u vrtiću ne priča (doma je velika pričalica), jedna teta mi je jedan dan sva uzbuđena rekla da je čula kako priča sa jednim prijateljem, ali njima se ne obraća. Odgovara na pitanja, sudjeluje u pjevanju, svim aktivnostima, ali nikako da je nagovorim da priđe teti i kaže : Piški mi se.
Usput, skoro da je najmanja u grupi, vjerujem da je među najtišima, ostala djeca koja su po 8-10mjeseci starija, krupnija su i naprosto glasnija. U ponašanju i ophođenju prema njima ne pokazuje da joj to smeta, čak mislim da joj je zabavno sa starijom djecom, jer uvijek rade nešto neobično i novo, ali naprosto ne želi da ih nadglasa.

Možda je predugačak uvod, ali to je pregled opće situacije, koji je vjerojatno biran za rješavanje problema.
Par mjeseci unazad joj govorim : Reci teti kada hoćeš piškiti, može? I odbijem odgovor : Neću, piškaću u gaće.
Onda probam ovako : Kad ti se piški, sama odi na wc, skini si hlačice, sjedi na šolju i popiški se, nemoj da budeš mokra.
Odogovr : Neću, piškaću u gaće.
Pitanje : Jel ti fino kad si mokra? Odgovor : Ne, nije mi to lijepo.

Onda sam prestala bilo što govoriti, rekla bih da to svjesno radi, to je njen odovor na određeni input, ali koji ???? Još bih usput pomenula da imam dojam da voli svoje tete, rado ih i doma spominje, "glumi" sa svojim lutkicama da je teta u vrtiću .....

I jučer, niotkuda, ničim izazvana, priđe mi i kaže : Znaš mama ja u vrtiću uvijek piškim u gaćice. (radile smo nešto sasvim deseto, već joj danima ništa nisam spominjala na datu temu).
A ja pitam : Zašto zlato? Jako se trudim da pitanje bude samo ljubopitljivo, a ne prijekorno.
A ona odgovara : Zato što će onda doći MAMA i presvući me !!!!!!

Bila sam šokirana. Da, desilo se par puta kada sam došla po nju da je popiškana ili ukakana, i onda ne dam teti da je presvlači, već to uvijek ja uradim, ali da će ona tako nešto povezati u svojoj maloj glavici, ni nakon silnog truda i silnih analiza mog i ponašanja svih okolo, nisam se mogla sjetiti.

Leonisa, ne znam hoće li ova priča pomoći, sinoć kada sam je čula odmah sam se sjetila ove teme na forumu, htjela sam reći da ponekad možemo dubiti na glavama (doslovno) koliko se trudimo razumjeti ih, i da nas opet iznenade.
Vjerojatno tako i treba biti.

[sne]

Moj post je pun grešaka, izvinjavam se svima zbog toga.

Usput, danas smo na istome : Molim te nemoj piškiti u gaćice, odi na wc. Neću, piškiću gaće.
Ali svejedno imam dojam da smo postigle neki napredak.

I još jedan primjer naše komunikacije :
Što ti zlato kaže teta kada se popiškiš? - Kaže, nemoj piškiti gaće !
A što ti mama kaže kada se popiškiš? - Kaže, dobro.

Dakle, kao da "udara kontru" na tetino popovanje.
Eto još jednog razloga za razmišljanje.

[leonisa]

sne jaaako slicna situacija (kad sam procitala ovo "doci ce mama pa ce me presvuci" sjetila sam se kako sam ju ja dva puta presvukla jer sam dosla bas u trenutku presvlacenja).
isto tako mi je rekla da kad se popiski dodje teta.
pa mi je jednom rekla da bi se mazila...
sve sam to rekla tetama.
i njoj,da kaze teti da ju pomazi, da kaze kad joj se piski...ali ne, ona sva odlucna veli "necu!"

cak je jednom ponosno rekla kako su se ona i M. ukakili.
M. je mladji od nje i ima jos pelene.

znam da procesuira, ali rado bi joj pomogla u tome

[pepi]

leonisa, daj joj vremena...

Veliki je to šok za njih i svako dijete drukčije reagira.

Kao prvo, prestala je dojiti. Ti si bila ta koja joj je bila uvijek "pri ruci" i za svaku nelagodu mogla se osloniti na cicu.

Iako je vjerojatno postepeno išla na prilagodbu u vrtić, svaka nova promjena je novi šok. A to je sad vjerojatno spavanje.

Svako dijete treba vremena za adaptaciju, neka vrlo kratko vrijeme, neko odmah ne reagira nego tek nakon mjesec, dva, pola godine.
Mojoj E. je još do prošle godine (4 godine) nisi znao kako će ujutro reagirati za odlazak u vrtić.

Mislim da je najbolje da ignoriraš, naravno pazeći da je uvijek suha.

[sne]

znam da procesuira, ali rado bi joj pomogla u tome

Znam, i ja .
Kod nas se to događa od početka, znači od devetog mjeseca.
Tete ne misle da je to problem, jer je ona, kao što rekoh, među najmlađima u grupi, i još pride, kada je pošalju na wc, ona sve posluša, sama se skine, obavi, ustane, nekako obriše i obuče, teta samo provjeri da li je sve dobro napravila.
Znači sluša, ali ne pokreće inicijativu.
I ne voli da pitam tetu o tome, i da mi teta priča o tome, odmah me vuče da izađemo što prije van.
Znači sve razumije, sve joj je jasno, samo - klik - neće.

[sne]

Mislim da je najbolje da ignoriraš, naravno pazeći da je uvijek suha.

Moguće da je ovo najpametnije, ali .....
Mene je Juul u stvari "uništio". Prvo sam sebi postavila brdo dijagnoza (elaboriranje na ovu temu bi bilo off topic), onda me uhvatio strah da nisam i gdje sam sve pogriješila, a u ovakvim situacijama uvijek razmišljam o onom da dijete "uvijek surađuje".
I stalno se pitam kakav joj input dajem? Da li sam negdje prezategnula neku žicu, pa sada to zato tako ispoljava.
I tako .... tek da se uvijek nešto preispitam.

[leonisa]

sne, i u ovom razmisljanju te pratim....

jos se samokaznjavam sa razmisljanjima, gdje sam kiksala, mozda nije jos bila spremna...a sama je trazila da zeli ostati spavati....tjedan dana me moljakala. nakon 3mj. sto je isla doma nakon rucka.

[leonisa]

pepi

vjerujem da cu napraviti "tme-out" i uopce necu o tome s njom pricati. nit pred njom.

[seni]

pepi i leonisa
koliko je strasno u okviru jednog cijelog zivota, da dijete piski mjesec ili dva u gace? koliko mislite da je to koma i vama neizdrzivo?
da li je to neizdrzivo vama? da li je isto tako neizdrzivo vasoj djeci?
i da li je to vama neizdrzivo u smislu toga da mislite da je njima neizdrzivo, ili zato sto je piskenje u gace "socijalno" nepozeljno?
kako mislite da oni dozivljavaju to piskenje? kao traumu, ili kao samopomoc?
kako izgkleda "samopomoc", a kako "poziv za pomoc" kod vase djece?
znate li to razlikovati?
koliko je to sto mi/vi to piskenje dozivljavamo "nenormalnim" i slicno, proizvod toga sto je to u nasim "standardima" no-no, a koliko mislimo da je to zaista strasno u relaciji s nekim drugim stvarima vezanim za vasu djecu?

ova pitanja su tu, sa zeljom da vas maknu sa puta "samokaznjavanja" i "onda me uhvatio strah da nisam i gdje sam sve pogriješila".
griznja savjest je vrlo korisna i pozeljna kod dobivanja uvida i kao pocetak promjene, ako je kratkog vremenskog trajanja.
ako je trajno stanje, onda je vrlo kontraproduktivna i za dijete i za roditelja i zapravo ukazuje da je fokus problema negdje drugdje a ne u "ponasanju" djece.

i mozda jos par pitanja.
kako vi regirate kada recimo dobijete novi posao i idete u sasvim novu sredinu?
preselite se? izgubite/promjenite sredinu, posao, prijatelje...?
kako reagirate kad vam se dogadaju velike promjene, neke lijepe, neke manje lijepe, ukratko kada vam se "dogada zivot"?
kakvi su vasi ekvivalenti "piskenju u gace"? i kakve bi ste reakcije vama najblizih, najvoljenijih ljudi, na to sto vam se dogada i kako na to regirate, zeljeli?
meni ovakva pitanja uvijek pomazu kad sam u nedoumicama.
mozda bi mogla i vama.

[sne]

Pretpostavljam da je ipak Sne i Leonisa, pa ću ja odgovoriti.
Hvala Seni, neki tvoji komentari su meni bili konstruktivni.
Naravno da je u kontekstu cijelog odrastanja problem piškenja u gaćice minoran. I naravno da konkretno "piškenje u gaćice" nije neizdrživo meni kao roditelju, nije mi teško presvući (perilica pere), i moj je dojam da "piškenje u gaćice" nije trauma mom djetetu, ne doima mi se traumatizirano nakon tog čina, niti je trauma meni.
Mi ovdje govorimo o strahu da je "piškenje u gaćice" posljedica nečeg drugog, reakcija na nešto drugo, odgovor djeteta na neki input, što ono radi nesvjesno ili svjesno, a ne zna verbalizirati i konkretno reći da li ima problem i koji je. Mene je osobno strah da me na taj način traži pomoć, a da ja ne reagiram adekvatno, pa će na neki način izgubiti djelić povjerenja u mene.
Da, strah me je da nisam uvijek sigurna razlikovati "samopomoć" od "poziva u pomoć" kod mog djeteta. Jesi li ti? Da li ijedan roditelj može biti zaista siguran?
Sa "socijalno prihvatljivim " stvarima nemam problema niti dilema, nadam se da ih ni moje dijete neće imati.
Savjet u vezi poređenja sa ekvivalentima "piškenja u gaćice" je sigurno dobar i odličan za primjeniti ukoliko su u pitanju isti karakteri (ili bar slični) i slični senzibilitet. Inače, sve pada u vodu - to je moje dugogodišnje iskustvo sa MMom. Neki ljudi su naprosto različiti i imaju različite potrebe. Umjetnost sporazumjevanja je u tome da se to osjeti, "pročita" i reagira na način koji nikome nije naporan, a pomaže.

Kod moje curice se nije desila niti jedna velika promjena, osim svakodnevnih promjena odrastanja. Ona ide u vrtić od prvog rođendana, ostaje po cijeli dan, iza užine nakon spavanja, išla je u vrtić i cijelo ljeto.
Naprosto, ne priča sa tetama o svojim potrebama. I to krajnje odlučno, riječ "neću" koristi samo u tim rečenicama vezanim za moje upute da najavi svoj odlazak na wc. Inače meni doma za razne stvari kaže : ne bih.
Ne osjećam da je to trajan problem, niti mi zvuči preveliki, svakako ga tete u vrtiću ne tretiraju kao nešto posebno, a one definitno imaju više iskustva ...... samo eto traje, već šest mjeseci, pa se zabrinem da li ima nečeg više iza toga.
Posljednji put kada sam je zatekla pokakanu djelovala mi je nekako "posramljeno", da, mislim da je to prava riječ, nije htjela da to naglas kažem (teta nije primijetila), vukla me je da izađemo van, pa sam je presvlačila na hodniku. I bilo mi je žao što je tako. Znam da i taj osjećaj mora sama doživjeti i preživjeti, ali eto, bilo mi je žao i voljela bih da sam to mogla sada nekako spriječiti.
U svakom slučaju, hvala na savjetima, uvijek znače.

[flower]

ja bi se osvrnula na socijalnu prihvatljivost, u Izraleu je skidanje pelena posao koji najveci dio djece obavi oko 4 rodj. jer je to njima tako normalno, da bi bila patologija i u nasem drustvu je granica 5 god.
vrlo je rastezljivo to normalno i nenormalno/neprihvatljivo kad se radi o djeci o bicima za koju je najbolji opis - razvoj.

[seni]

sne, izvinjavam se na zabuni s imenom.
nadam se da moj post nije bio iscitan, kao neko dociranje ili pametovanje.
jer mu to sigurno nije bila namjera.
i odmah cu ti odgovoriti na pitanje. i ja vrlo cesto nisam sigurna da li razlikujem "samopomoc" od "poziva za pomoc" svog djeteta. mada sama nisam imala iskustvo da curka pocne mokriti u gace, razumijem taj strah da kao roditelj ne regiram dobro, da nesto radim pogresno ili slicno. i to je sastavni dio roditeljstva. i ne banaliziram mokrenje u gace kao takvo (pogotovo ako traje 6 mjeseci kako kazes)
i sama se sjecam jednog perioda kada mi je trebalo mjesec dana da "ukopcam" sto mi zapravo moja cura zeli reci, nakon sto je par tjedana kada sam dolazila po nju u vrtic, reagirala nervozno i napeto...
i pamtim taj osjecaj i ljutnje prema sebi i griznje savjesti sto nisam vec prije "ukapirala" poruku. i svako toliko, kako se djete odrastanjem mijenja, pa dolaze novi izazovi, pitam se i propitujem...

ono sto se meni cini vazno, je da se kao roditelj, covjek ne uhvati u to vrzino kolo griznje savjesti koja nikada ne prestaje i zapravo je sama sebi svrha, te "pretvaranja" djeteta kao takvog u "problem". ono kada zapravo pocinjes promatrati dijete pod lupom i polako "problem pojede dijete". nadam se da je ova moja metaforika razumljiva.

[sne]

Sve je razumljivo i ništa nije pogrešno shvaćeno, ne brini.
Iskreno sam ti se bila zahvalila na sugestijama
I da, imam tendenciju da pretjerujem, na različitim razinama, naprosto zato jer sam "predetaljna", takva sam kao osoba, tako da su tvoji savjeti sasvim na mjestu i odličan su potsjetnik.