Otišao je u subotu.
Ljubičica još ne primijeti da nema tate. On je često izbivao iz kuće što zbog posla, što zbog svojih slobodnih aktivnosti i potreba (to je bio njegov razlog da ode - jer sam mu ja 'ograničavala njegovo slobodno vrijeme'). Nas je na izlete vodio par puta godišnje, a on je htio ići skoro svaki vikend nekam. Meni je bilo prestrašno to što nije imao potrebu biti s nama i zapravo sam ga prisilila da konačn odluči što hoće. U glavi je imao moralnu obavezu prema nama, a u srcu samo ljubav za taj svoj hobi. Kad bi i bio doma, samo bi sjedio pred TV-om a nas ignorirao. Čak se par puta izderao na dijete da on sluša, nek se utiša (naravno niš važno). Kakav je ponekad bio prema meni neću ni pisati, ali prema njoj je bio grub, otresit i nestrpljiv. Nikad u životu nije pročitao niti članak o odgoju djece, a kamo li knjigu, ali je smatrao da je njegov instinkt dovoljan i da mu nitko ništa ne treba soliti pamet o odgoju. Meni je znao reći 'htjela si si to dijete pa si ju sad imaj', ili nek ja preuzmem cijeli odgoj na sebe, a on neće ništa :? (kao da joj je neki poznanik a ne otac). Stalno sam se nadala da će shvatiti, ali nikad nije...
Bio je loš otac i muž. Sad se trudi biti dobar otac i svaki dan ju dolazi vidjeti. Meni je dobro dok ga nema, ali kad dođe onda mi je teško, jer vidim ono kaj je moglo biti, a nije bilo (kad je bio doma nikad nije bio tak nježan i pažljiv prema njoj kao sad :/ ). Da li je bilo potrebno da ode da bi postao bolji prema vlastitom djetetu? Milion puta sam predlagala da probamo s nekim porazgovarati, da se sredimo... ali nije htio ni čuti.
Vjerojatno je ovaj post totalno zbrčkan, jer su takve i moje misli - kao da mi je netko stavio mozak u shaker i sad sam sva zbrčkana i nesuvisla.
Teško mi je, na rubu suza sam 20x na dan... Kak je kod vas prošla ta početna kriza?


Odgovori s citatom
drži se!
Pa zar on mene drži za budalu ili kaj, kakve vajde ima nekaj tražiti od njega - kad ga tražiš ne može. Mislim da ću ovih dana učiniti generalno spremanje - reći mu što ga pripada, pa nek se duri ako hoće do besvijesti, tko je on da meni određuje i da mi i kad ga nema nameće osjećaj krivnje.
). Sad sve to treba nekako posložiti u glavi i krenuti dalje.
za sve
.