kako prebroditi prve dane?

[fegusti]

Nisam pokrenula razvod i iz financijskih razloga (nemam pojma kolko će nas to koštat, sigurno par tisućica). Ima tko kakve konkretne podatke o sumi?

ja sam u postupku razvoda koji sam pokrenula tužbom, a obzirom da smo oko njega bili suglasni, preimenovali su ga u sporazumni.
iza mene je prvo ročište i postupak posredovanja pri czss-u.
sada u torbi nosim njihovo mišljenje i pribavljam prosjeke plaća pa da sve predam na sud.
pretpostavljam da će nas u roku mjesec dana pozvati na drugo i posljednje ročište.
do sada nisam plaćala ništa.
inače, sudska pristojba za pokretanje razvoda je 200,00 kn, a mislim da u konačnici to sve košta oko 600,00 kn pod uvijetom da je okončano u 2 ročišta.
odvjetnika nisam angažirala ali znam da je njihova tarifa 500,00 kn + pdv za sastavljanje tužbe.

što se mirenja tiče uglavnom je naglasak bio na naš budući odnos s djecom. ubilježeni su razlozi koji su doveli do razvoda i obiteljska anamneza.
osjećala sam se šugavo i padala u nesvjest od ubm-ovih izjava.

[modesty71]

Fegusti, thanx na brzom i utješnom odgovoru. Zaista sam mislila da to košta puno više. Totalno sam neupušćena pa te molim za još par informacija:

1. otkuda krenuti - kome se prvom obratiti, pretpostavljam sudu, a onda nas oni upute na czss? Zahtjev pošaljem poštom ili treba osobno?
2. koji dokumenti su potrebni?

[fegusti]

ovdje ti je link s primjerima sporazumnog razvoda i tužbe pa ga možeš prilagoditi svom slučaju
http://www.forum.hr/showthread.php?t=355657
od dokumenata je potreban vjenčani list i rodni listovi djece.

ja sam tužbu s prilozima odnijela osobno na sud i dobila potvrdu o predaji.
ročište je zakazano za manje od mjesec dana.
na njemu su nas uputili na czss s rješenjem koje im je trebalo uručiti osobno i popuniti zahtjev za posredovanjem.
nakon 20ak dana je u czss-u upriličeno posredovanje i nakon još toliko smo na kućnu adresu dobili njihovo mišljenje.

[modesty71]

malo sam pročačkala po temama i našla odgovore...

[modesty71]

hvala fegusti (pisale smo istovremeno ), korisne su mi sve te informacije

[elin]

evo, ja javljam novu fazu koja me drži od ponedjeljka, dakle već 4 dana. Ravnodušnost prema njemu. Da se polije zlatom i dobije kuraju i tako mi dođe na vrata sve isijavajući uz golemu količinu praznog prostora između mene i njega zbog već spomenute kuraje i moli me da se vrati, ne bi ga primila. Nije da jest, ali meni drago da sam u toj fazi.

[modesty71]

bravo elin, samo tako i nastavi :D

Nadam se da ću i ja doći do te faze 8) . Već mi dosta kaj su mi sve misli okrenute na njega i cijelu situaciju, nemrem ga izbaciti iz glave. Ne u smislu da patim, nego mi mozak non-stop vrti te misli i ne znam ih se otarasit, ili mislit o nećem drugom... :/

[gita75]

bravo elin, samo tako i nastavi :D

Nadam se da ću i ja doći do te faze 8) . Već mi dosta kaj su mi sve misli okrenute na njega i cijelu situaciju, nemrem ga izbaciti iz glave. Ne u smislu da patim, nego mi mozak non-stop vrti te misli i ne znam ih se otarasit, ili mislit o nećem drugom... :/

Vrti onda misli o problemima koje ste imali i koji bi i danas bili tu da je on tu. Nema tu natrag, može se on vratiti, ali to ništa ne mijenja jer nije onakav kakav ti očekuješ da treba biti. I zbog toga taj odnos nije uspio. I nema više gledanja nazad, samo naprijed.

[elin]

Vrti onda misli o problemima koje ste imali i koji bi i danas bili tu da je on tu. Nema tu natrag, može se on vratiti, ali to ništa ne mijenja jer nije onakav kakav ti očekuješ da treba biti. I zbog toga taj odnos nije uspio. I nema više gledanja nazad, samo naprijed.

da, znam ja to, a vjerojatno i modesty, ali onaj crvić u ženskom mozgu ti ne da mira i vrti ono vrijeme kada ste bili sretni. Pa razlozi prekida, pa što si ti učinila. Općenito ženski mozak, očito, radi na ovaj način: kad je veza u govnima razmišljaš o tome kaj ti je sve lošega napravio i šiziš, kad ode razmišljaš o onome kako je bilo kad je bilo dobro. Uglavnom, razmišljaš. Kad bi mi žene barem mogle isključiti tu funkciju razmišljanja kao što to čine muškarci život bi nam bio lakši.

[modesty71]

Kad bi mi žene barem mogle isključiti tu funkciju razmišljanja kao što to čine muškarci život bi nam bio lakši.

Upravo tako. Sigurna sam da oni ne razmišljaju o tome ni desetinu koliko mi, i blago njima zbog toga. Zbilja ponekad poželim biti muško samo na jedan dan da vidim kak taj mozak funkcionira :/ . Nema tu opterećivanja s tim kaj je moglo biti, niti kak bi bilo kad bi bilo, ili zakaj je... kad je...

Već sam si zadala da svaki put kad tak vrtim film u glavi, da se nagradim s 10 trbušnjaka. Na kraju dana bi ih napravila već barem 200, a za mjesec dana bi imala ravni truh. Kaj to nije dobra ideja :D ? Počinjem od danas (sad ih imam već 30 za napravit, kad se vratim kući), pa javim rezultate

[elin]

uuu, i ja bi htjela biti muškarac na samo jedan dan i to da odmorim malo svoje moždane vijuge. Način na koji ih sad trošim - neće dugo. 8)
Vidiš, trbušnjaci nisu loša ideja, ali kaj kad je meni bolje sjediti i razmišljati i vrtiti u glavi, i dokučivati razloge koji ne postoje. Otišao je jer mu se više nije dalo biti sa mnom - muški su zgodni po tom pitanju: rade što žele, kad žele i sa kim žele. Mi žene iz toga izvodimo: ali on je napravil ovo i to je znak da je emocionalno vezan :/ Ma šipak je emocionalno vezan.

[elin]

dodatak: i moje omiljeno, naša uzaludna borba da vratimo ono vrijeme kad smo bili sretni na početku. Nema toga više, a mi to teško prihvaćamo jer mislimo da situaciju možemo srediti.

[gita75]

dodatak: i moje omiljeno, naša uzaludna borba da vratimo ono vrijeme kad smo bili sretni na početku. Nema toga više, a mi to teško prihvaćamo jer mislimo da situaciju možemo srediti.

E, tu je kvaka. Jer čak i da sve bude kao što je bilo njegove postupke ne možeš izbrisati i zaboraviti. Da sutra postane najdivniji na svijetu, da li bi mu vjerovala? Da li bi ta veza bila kao prije?
Kad shvatiš da nema natrag onda počinješ ići naprijed.

[ivana7997]

modesty, tek sad ovo vidim. drzi se

[beberonka]

joj vidim da i ovdje imam sta za recBila sam 15 godina u braku,kad je otisao mislila sam da umirem.Jao koja sam budala bila toje bilo prije9 godina,al sjecam se kao juce :? :shock: faze.
imam slike iz tog perioda,izgubljen pogled luda zenaimala sam dana da kad sin ode u skolu ja neustajem iz kreveta dok on netreba doc,nije mi se ni zivjelo,prijatelji me vukli svugdje i izmarali me da nerasmiljam mnogo.poslije 2 mjeseca imala sam visak vrijemena pa sam pocela voziti biciklu svaki dan 2 sata oko20 km.Ofarbala se u plavo,blajhano,iz smejde.Tako da kad god se pogledam u ogledalo vidim drugu zenu.Najbrzi oporavak je uz promjene,frizure, posla,okruzenja,jer ne samo sto smo povredjene i usmljene ,nego se borimo sa NAVIKAMA,a toga se lako rijesiti i omah biva lakse,vjerujte.Sad cete imati vrijemena za hobi i sto prije otkrijte sta volite,jer to ste davno zakopale duboko u sebi,a toga ima punooooooo.Polako pocnite upoznavati sebe.Izmedju ostalog i promjenile ste se od kad ste posldjednji put bile same.Ja volim opere,odgledala sam sveznaci zavirite u sebe i nadjite ono sto volite i za sta niste imali vrijemena,il volje da same to napravite.Budi te sa ljudima koji vam gode,izlazite i kad vam se bas i neide,sto vise na zraku.Da zaboravila sam rec 10 dan sam cjelu kucu pofarbala i izjavila da sad vise nema ni njegove dlake u kuci.I tako sest mjeseci prodje i ja razmisljam skroz sam ga zaboravila,dolazim kuci i ugledam svijetlo koje je samo on palio,a ja se sva stegla,i tad shvatila da sam ja u kucu ulazila pod stresom ,a zamislite molim vas on je otisao jer eto nije mogao vise to sve da trpi , u stvari imao je drugu zensku 2 godine prije odlaska.I tad poslije tog svijetla kad sam pomislila da je sve po starom ,da je tu ,doma,ja shvatim da sam ustvari jako zadovoljna sa onim kako zivim i da mi je zivot sa njim stvarno bio haos,meni ne njemu i da je meni ucinio veliku uslugu sto je otisao.Nazalost ipak ostaje ona tragedija da je sina ostavio.Al u tom trenutku sam shvatila da meni licno je bolje bez njega.Nakon toga sam procvetla,nasmijana,sredjenija,zadovoljnija i pocelo i moje djete da se osjeca bolje,sve manje smo pricali o njemu,sin mi se divio na nekim mojim malim uspjesima i bio tako ponosan na mene ali i osjecao sigurnost uz mene i bez tate.Tad sam shvatila moj znacaj ,iako muza nikad nije ni bilo za nista bitno,al je moj sin shvatio to isto,i od tada sam isla samo napred,a dragi Bog nezaboravi i uzvrati svu ljubav koju sam dala prvom muzu,kroz drugog,i tek uz njega koliko se moze voljeti i biti voljen.
Definitivno zivim jos jedan zivot,znaci nisam izgubila zivot nego dobilia priliku za jos jedan,mnogo bolji...i prije ili kasnije cete i vi to dozivjeti ,a sada samo budite uz svoja ceda i uzivajte u svakoj minuti provedenoj sa njima jer jako brzo porastu

[modesty71]

modesty, tek sad ovo vidim. drzi se

hvala ivana, oporavljam se pomalo.

Nazalost ipak ostaje ona tragedija da je sina ostavio.

Kao što kažeš beberonka, shvatila sam i ja da mi je bolje bez njega, ali mi je jako gorko iskustvo to da je ostavio dijete. Jučer smo imali scenu o kojoj još uvijek ne znam kaj da mislim.

Trebao je uzeti kćer na cijeli dan (sam se ponudio). Kad je ujutro došao po nju, nije se baš žurno spremala, nego mu je pokazivala neku knjigu vježbenicu s brojevima, i htjela da on to s njom malo radi. On joj je posvetio doslovno 5 minuta i onda opet navalio sa 'ajmo van'. Rekla sam mu nek se još malo s njom tu pozabavi pa nek onda idu van, ali je onda poludio jer kaj ja njemu imam govoriti, više nismo skupa. Naravno, sad više ne mogu ni najmanje utjecati na njegovo ponašanje. Ali on je onda počeo prijetiti - maloj je rekao ak hoće ići nek se spremi, ako ne on više nikad neće dolaziti. ONa se privila uz mene i rekla da neće ići s njim nego sa mnom. Onda se počeo pijeniti nek joj kažem da ide. Nisam htjela, zašto da ju silim ako ona neće, a on se ne trudi nego samo naređuje.

Da ne duljim, otišao je bez da je njoj išta rekao, a meni je rekao da će ovaj tjedan sve srediti i da se vidimo na sudu.

Izgleda da od svih njegovih obećanja da će se za nju potruditi... nema ništa. Ostavio ju je ko da nije njegova . To ne mogu shvatiti, nikako ne mogu!

Nisam pametna, da li da sad pustim da on nazove nas, ili da ga zovem i pokušam urazumiti? Mislim, ponos mu je do neba i vjerujem da neće zvati još neko vrijeme. Maloj nije ni falio, rekla je da ne voli tatu kad je tako živčan i viče. Znam da dugoročno ovak nije dobro i ipak bih htjela ako je ikako moguće da ostvare bar donekle neki odnos, ali bit će teško. Mala ne kuži to kaj je on rekao, da više nikad neće doći. A vjerujem da ni on nije to mislio nego da se prijetio, ali...

Kaj vi mislite???

[elin]

džisus, evo mene i imam kaj i za odgovoriti.

Beberonka: isto i kod mene :D :D pofarbala kosu i to u plavu (iz izrazito smeđe do crno) i dobro mi stoji nećeš vjerovati. A sad (ispravak: već jedno duže vrijeme) razmišljam da pofarbam i stan i sad čekam ljeto da to učinim :D 8)

Modesty, ne zovi tu šugu. I moj se znao grdo ponašati prema meni (npr. kad bi ga nazvala razgovarao bi sa mnom onak prek k..ca kao kaj me ti sad zoveš), ali ovo nikada nije napravio. Dobro, vjerojatno zna da ne bi tak lišo prošao kao tvoj, ali svejedno koliko ljudsko smeće moraš biti da svom djetetu to napraviš. Najbolje ti je napraviti kao ja: distanciraj se od njega. Ja sam u potpunosti prestala sa njim razgovarati, sad smo samo na bok. Spremim malu kad dođe (njegovo vrijeme za viđanje djeteta je utorkom i četvrtkom od 16-20 i subotom od 18 do nedjelje do 18), pružim mu je na vratima i do viđorno.
Pakao je bio dok je dolazio nama (meni i maloj) u stan viđati ju. Hvala bogu da sam tu situaciju srezala i sredila. Ne u stan, neka ide kod sebe sa malom i bok. Jedino ako nemaš u njega povjerenja - to je drugo.
Ajde, glavu gore, biti će bolje, riješiti ćeš ti to vjeruj mi i preživjeti isto kao i ja i kao stotine drugih cura na ovom forumu.

[beberonka]

Modesti,pokusaj sto pre da shvatis da on ne volimalu i to je to i sa takvim stavom doci ces do odgovora.Oni vole svoju djecu ali ima treba puno vrijemena da to shvate a neki ni neshvate.Evo primjera,beba ima2 mjeseca,roditelji se svadjaju i mala place tata je uzima ona nastavlje uzima je mama iona se smiri,izjava tate"eto okrenula si djete protiv mene" :? :? sta covjek vise ima za pricat sa tim covjekom :? ljudska glupost.Ne bacajte bisere pred svinje.sljedeci primjer,zovem muza u jedan po noci jer nas tinejdjer pravi gluposti a on me ni nesaslusa izjavi kako se usudjujes da zoves.To je bio kljucni momenat da shvatim da sam jedini roditelj i da pokusam sto vise mog sina "zastiti"od oca.Kod vas te stvari tek pocinju,shvaticete ozbiljnost takvih pogresnih primjera odgajanja.Zato sam na mi djeca razvedenih spomenula onaj dio o radikalnom udaljavanju,koji mislim da je nuzan.Nazalost malo je parova gde se otac ponasa ocinski ,cak i u braku a jos manje izvan braka.Kod Elin i modesti mislim da su tate netatea od njih mozete svasta ocekivati

[Trina]

Ja imam primjere gdje su tate nakon razvoda postali pravi tate u punom smislu te riječi. Sve se može kad su ljudi ljudi. Ima i seronja ali to ne znači da ćeš na temelju tih istih donositi zaključke o vlastitom bivšem mužu, djetetu itd. Treba se truditi da sve funkcionira kako treba. Ako ide super, ako ne onda ništa. meni je ružno reći za nekoga da ne voli svoje dijete.

[modesty71]

Modesti,pokusaj sto pre da shvatis da on ne volimalu i to je to i sa takvim stavom doci ces do odgovora.....

Evo primjera,beba ima2 mjeseca,roditelji se svadjaju i mala place tata je uzima ona nastavlje uzima je mama iona se smiri,izjava tate"eto okrenula si djete protiv mene" :? :? sta covjek vise ima za pricat sa tim covjekom :?

...zovem muza u jedan po noci jer nas tinejdjer pravi gluposti a on me ni nesaslusa izjavi kako se usudjujes da zoves.To je bio kljucni momenat da shvatim da sam jedini roditelj

Neki dio mene odbija pomisao da BM ne voli malu - bojim se u to povjerovati. A opet, sve ide u prilog tomu... Da li je moguće da su neki ljudi takvi da mogu ostaviti djecu i ne osjećati grižnju? Htjela sam napisati 'neki muški', ali nisu samo muški jer imam u obitelji slučaj - bratića je žena ostavila s 4 djece i otišla u drugu državu s nekim tipom i javlja se djeci tek povremeno, za rođendane ...

Kak njihov mozak radi? Kaj razmišljaju kad pomisle da je to njihovo dijete tak daleko od njih? Niš ne osjećaju??? Ovo su retorička pitanja... ljuta sam na njega. Znam da tek kad prihvatim da je takav (ne)roditelj (u smislu da ne gajim lažne nade), da ću se tek onda moći nositi sa svime time... al sad mi nekak baš treba da budem ljuta na njega, da bih si u glavi mogla sve posložiti...

Sorry kaj tu istresam svoje jade, bez nekog pametnog zaključka, ali mi to pomaže, osjećam se bolje, a i vaša iskustva me inspiriraju (to je valjda moja terapija ). Hvala vam

[Trina]

Modesty, i meni je teško za povjerovati da otac ne voli dijete. Prihvatljivija mi je verzija da je nezreo i bježi o odgovornosti, a kako zna da si ti tu za dijete, tako se i ne zamara previše detaljima

[elin]

Modesty, i meni je teško za povjerovati da otac ne voli dijete. Prihvatljivija mi je verzija da je nezreo i bježi o odgovornosti, a kako zna da si ti tu za dijete, tako se i ne zamara previše detaljima

sorry, ali na kraju ti dođe na isti drek, zar ne? Ne može jedna osoba od trideset i kusur godina bježati od odgovornosti. Što to govori o njoj? I dobro, ajde, dok su dvoje ljudi sami, ali kad su djeca u pitanju :? Ne znam niti sama.. Izgleda da tražim odgovora na pitanja na koja niti ja niti netko drugi na ovom forumu ne zna odgovor. I opet pričamo o muškom mozgu. Baš me zanima da li i oni tak pričaju o nama. Brijem da ne, da se niti ne zamaraju time što mi mislimo i osjećamo. Samo što oni hoće u tom trenutku. Stoga sam ja završila zamarati se sa time što je u muškom mozgu ili ženskom koji je takav. Gledam samo postupke i dalje me ne zanima i donijeti ću sud, ne zamjerite mi, temeljem tih i takvih postupaka.

[sofke]

nekak si i ja mislim da su bitni postupci, a ne da li će netko eventualno jednog dana nešto shvatiti ili da je nezreo..mislim, ono, nezreo?

naš frend isto tako pobjegao od dvoje djece koje ima s dvije različite žene...ovo zadnje dijete jako rijetko viđa, skoro nikad..meni je u zadnje vrijeme malo bezveze biti u njegovom društvu, zbilja ne želim osuđivati nekoga i nečiju situaciju, ali si mislim kakav je to čovjek, koji napusti vlastito dijete, kakav uopće može biti kao prijatelj ili si je sam najvažniji?

lako je moguće da otac (ili majka) ne voli svoje dijete, zašto ne...a najlakše ga (ili nju) otkrivaju postupci, ako mu je sve naporno, dere se i fizički ga nema, onda očito baš i ne voli to dijete

[beberonka]

Da Elin ljepo rece nemamo odgovora.Moj zadnji post je bio inspiriran da izazovem neko musko da stane u odbranu,i pojasni nam neke stvari.Muski koje ja poznam a napravili su iste gluposti,nemaju sta rec ,prekidaju svaku pricu na tutemu,znam ih dosta,takodje i u obitelji.Najcudnije mij eda obicno imaju jednu obitelj al onu prvu zaborave.Zao mi j eTrini sto su ti moje rjeci grube,a tek kako je meni zao sto ih pisem ,ali to j e zaista istina.A to zakljucujem iz mog licnog iskustvai jos mnogih drugih.Pazi menije bivsi djelovao idealan roditelj,radio je po cjele dane i sve sto je sin pozelio dobio je iako se ja bas nisam slaga;la sa svbim tim,a onda se okrenuo i otisao i 3 mjeseca ni telefonom nije pozvao?????ustvari sam ja bila u zabludi,on j eradio sta je htio i kad je htio,a ljubav spram djeteta sam ja pokusala razvijati,i pomalo i uspjevala,sto mi je bila greska.On je sinu cinio na volju da opere svoju savjest, ida ga trenutno skine sa vrata i to je istina.Kako samja bila i ostala majka kojoj je sin bio centar zivota,cinio mu je i radi mene.Sjetih se sad jedne scene,u to vrijeme sam pila nescafe,bilo je to nekih6mjeseci nakon razvoda,i on dosao kod nas sjedi prica samnom mali ga doziva al on blebece i pita me zasto nepijem kavu?ja kazem da je kraj mjeseca i da mi je trenutno ona luksuz i on skace i odlazi da kupi kavu popismo kavu i on ode bez da je otisao u sobui vidio sto ga je mali zvao?????sta kazete na to?i jos da pojasnim on je odnas otisao u podstanare sa novom zenom,sto sam kasnije saznala.I dan danas moje ime nesme da se spomene.Inace ta zena nezna da smo se on i ja vidjeli par puta,jer mu ona nedozvoljava da se vidja samnom i dok je djete bilo manje ni sa njim, to je biser nad biserrimaaaaa i tako vec 9 godina,sreca sin je velik pa nemam ni potrebu da ga cujem ni vidim,a sa sinom najnormalnije razgovaram,kako je tata ,kako mu je sestrica,a dalje samo ako sin ima nesto da se izjada po pitanj njega,a ima uvjek

[modesty71]

sorry, ali na kraju ti dođe na isti drek, zar ne? Ne može jedna osoba od trideset i kusur godina bježati od odgovornosti. ...Gledam samo postupke i dalje me ne zanima i donijeti ću sud, ne zamjerite mi, temeljem tih i takvih postupaka.

lako je moguće da otac (ili majka) ne voli svoje dijete, zašto ne...a najlakše ga (ili nju) otkrivaju postupci, ako mu je sve naporno, dere se i fizički ga nema, onda očito baš i ne voli to dijete

Sva njegova izbivanja, pa dani kad je bio doma pa se samo razvlačio pred TV-om, pa ignoriranja i zanemarivanja, omalovažavanja i vrijeđanja... O bože, kao da sad tek otvaram oči i vidim to sve :shock:. Nekako sam bila uljuljkana u svoja očekivanja i vjerovanja, i željela sam vjerovati njegovim riječima kad je tvrdio da je želi obitelj... ali zapravo sam bedasta jer nisam ranije progledala. Time sam prvenstveno napravila štetu svojoj kćeri, to me ždere.

Ali da ne cendram više, zaključak: od sad više neću računati na njega ni u čemu.

[elin]

Sva njegova izbivanja, pa dani kad je bio doma pa se samo razvlačio pred TV-om, pa ignoriranja i zanemarivanja, omalovažavanja i vrijeđanja... O bože, kao da sad tek otvaram oči i vidim to sve :shock:. Nekako sam bila uljuljkana u svoja očekivanja i vjerovanja, i željela sam vjerovati njegovim riječima kad je tvrdio da je želi obitelj... ali zapravo sam bedasta jer nisam ranije progledala. Time sam prvenstveno napravila štetu svojoj kćeri, to me ždere.

nisi jedina, ako te to što tješi.
Glupe smo, joj, kako smo glupe mi žene. Pogledaj samo priču od beberonke - druga žena nije dala njemu da se viđa sa njom. Ma, neću komentirati da mi ne izbrišu moderatorice pola posta.
I još nešto što moja mama govori (u Dalmaciji je ta izreka jako raširena): muškarac voli dijete koliko voli ženu.
Dakle, mi rastavljene ili uskoro rastavljene bi trebale baciti svoje iluzije, naučiti životnu lekciju i krenuti dalje.

[gita75]

I još nešto što moja mama govori (u Dalmaciji je ta izreka jako raširena): muškarac voli dijete koliko voli ženu.

E ovo je živa istina! Ali je istina i da muškarci vole tuđu djecu ako vole ženu (a svoju zaborave).

[elin]

I još nešto što moja mama govori (u Dalmaciji je ta izreka jako raširena): muškarac voli dijete koliko voli ženu.

E ovo je živa istina! Ali je istina i da muškarci vole tuđu djecu ako vole ženu (a svoju zaborave).

x

[modesty71]

Ovo je tako žalosno... Osvećuju se nama, a zapravo vlastitoj djeci! Ja bi osmislila zakon za takve i strogu kaznu - radnu obavezu... ne znam kaj... prvo mi pada na pamet da u nekoj bolnici na ruke peru dječje pokakane pelene!!! I uz to da ih se prisili na redovne posjete i terapije kod psihologa (ili čak psihijatra). Možda zvuči kao šala, ali stvarno to mislim.

[elin]

Ovo je tako žalosno... Osvećuju se nama, a zapravo vlastitoj djeci! Ja bi osmislila zakon za takve i strogu kaznu - radnu obavezu...

dobro, sad si došla do faze ljutnje. Ja sam ju prošla, pa ćeš i ti.
Moje mišljenje je da se ne osvećuju uopće, nego jednostavno udovoljavaju sebi ne misleći na nikoga pritom. Zapravo, ako ćemo biti iskrene, ne razmišljaju uopće - sretni su da su se rješili ball and chain, a smo još mi o tome razmišljamo - ne samo privatno, nego i na forumu. Zapravo smo mi krive jer im nismo htjele biti sluge, pa eto oni jadni... A najgore od svega je da kad muškarac napusti obitelj nema osude okoline - žena je rospija. Na žalost, kada su nam čitali priče Trnoružica, Snjeguljica, Pepeljuca i sl. nitko nam nije spomenuo: prevaru, laž, ponižavanja, sebičnost, služenje i sl. što smo sve do jedne ovdje doživjele. I na kraju, nisam sigurna da smo naišle na pogrešne muškarce jer u mojoj okolini je 90% takvih (i vjerujte mi, još sam dobra u procjeni postotka).

[llullu]

Eto i mene, kao nove, da nešto podijelim s vama. Tako ću olakšati svoju dušu i teret, a ako nekome pomogne moja priča - super!
Dakle, od 6/08 ne živimo zajedno. Ja u svojoj 38. s djetetom (7 godina-1.razred) otišla (prethodni dogovor) u svoj rodni grad (40 km udaljenosti) kod svojih. Pravomoćna presuda po sporazumnom razvodu postala u 2/09. Od 7 godina braka jako smo malo bili zajedno. Naprosto, udaljili se. Ja sam od njega očelivala i tražila nešto što on kaže nije mogao pružiti meni, djetetu. Želim reći da nije bilo droge, alkohola, nasilja. Naprosto, nekomunikacija. Možda neki ljudi ipak nisu za biti skupa. Prošli smo razne faze zajedno nakon što smo vidjeli da to - naš brak - neće ići. Ja sam se trudila iz petnih žila, ali nije išlo. I dok mi to nije počelo djelovati zdravstveno sve sam poduzimala da bi nas dvoje razgovarali, našli zajednički jezik, spasili brak... Kako sam i sama dijete razvedenih roditelja bio mi je to i dodatni imperativ!
Shavitili smo da smo oboje postali nesretni, zločesti ljudi... a život ide... Tako je bilo najbolje za sve - mene, njega, dijete...
Prošla sam faze ljutnje, plakanja.... ma sve ovo o čemu vi govorite. Bitno je - shvatiti i prihvatiti, te krenuti dalje. Život je samo jedan i prekratak da bi ga na taj način protratili.
Sada, komuniciramo relativno normalno - razgovor oko djeteta, smsi, mailovi sve za dobrobit djeteta. Ako već nismo mogli kao partneri (a nismo) trudimo se biti korektni roditelji jer to smo do kraja života! Na taj način pokazujemo primjer našoj zvončici. Ona je to ok primila - za sada. Ma djeca su super - prihvate to na način na koji im vi predstavite. Problem je ono što mi smatramo problemo i oko čega "dramimo". S tatom može biti kadgod želi. Čuju se, vide... Zajedno idemo na roditeljske sastanke, priredbe,.... Uzdržavanje je plaćao od kada smo se mi iselile.
E sada. Da, ponekad osjećam nemir... Onaj nemir povezan s društvenim pravilima i normama o "sretnoj, savršenoj obitelji". No kako sam od 4.godine odrastala samo uz majku - brzo me to prođe. Jer imala sam sve u životu! I potrudit ću se biti odgovoran inježan roditelj prema svom djetetu. A trudi se i on! I to mi je drago. Što će biti - ne znam! Možda ne treba previše razmišljati u budućnost, nego kvalitetno proživjeti sadašnji tren!
Ono što mene sada muči je osjećaj samoće - željna sam dodira, zagrljaja, pošptovanja... Hoću li ikada upoznati nekoga?

Elin, modesty71 - glavu gore! Ima ovakvih i onakvih dana. I sve te osjećaje i stanja proživite. Ako vam se plače - plačite! Bitno je - biti zdrav; imati posao i sve drugo dođe na svoje!

Kad pogledam svoju zvončicu - u tren mi se lice ozari osmjehom! Možete vi to! Držim palčeve. Svima puuuno hrabrosti i snage! I samoj sebi želim.
E da, pišite, pišite - ako vam tako lakše.

[elin]

No kako sam od 4.godine odrastala samo uz majku - brzo me to prođe. Jer imala sam sve u životu! I potrudit ću se biti odgovoran inježan roditelj prema svom djetetu.
Ono što mene sada muči je osjećaj samoće - željna sam dodira, zagrljaja, pošptovanja... Hoću li ikada upoznati nekoga?

hvala kaj si nam se javila na ovu, pomalo, nabrijanu raspravu, ali o.k. mislim da nismo pretjerale. Ovaj dio tvog posta mi daje nadu da moja mala ipak neće biti tužna i da neće imati potrebu da mi nadoknadi to što njega nema i moju samoću. Moram priznati da me jedan post babyboys (ne na ovom topicu) smrzao, iako je žena bila full iskrena.

[modesty71]

Možda ne treba previše razmišljati u budućnost, nego kvalitetno proživjeti sadašnji tren!
Ono što mene sada muči je osjećaj samoće - željna sam dodira, zagrljaja, pošptovanja... Hoću li ikada upoznati nekoga?

Llullu, dobrodošla na forum!

I hvala ti na tvom iskustvu i bodrenju . Potpuno si u pravu, treba živjeti u sadašnjem trenutku, reagirati na sadašnje situacije, brinuti trenutne brige, uživati u trenutnim blagodatima.

U trenucima straha i panike (od samoće) isto pitanje sam se i ja zapitala, da li ću ikad upoznati nekog s kim bih mogla dijeliti nježnosti i pažnju... No, meni je još prerano o tome misliti. Želim se prvo srediti, zakrpati i popraviti, pa tek kad budem sretna sama sa sobom nastaviti dalje... Osobno vjerujem da je pitanje sudbine da li će itko naći nekoga - možemo tražiti i tražiti, i nikad ne naći, a isto možemo ne poduzimati ništa, a onda ljubav nađe nas

Držim nam svima fige da imamo snage i hrabrosti prebroditi sve krize, i da nas već tu negdje iza ugla čeka sreća

[elin]

U trenucima straha i panike (od samoće) isto pitanje sam se i ja zapitala, da li ću ikad upoznati nekog s kim bih mogla dijeliti nježnosti i pažnju... No, meni je još prerano o tome misliti. Želim se prvo srediti, zakrpati i popraviti, pa tek kad budem sretna sama sa sobom nastaviti dalje... Osobno vjerujem da je pitanje sudbine da li će itko naći nekoga - možemo tražiti i tražiti, i nikad ne naći, a isto možemo ne poduzimati ništa, a onda ljubav nađe nas

uuu, srećo moja ovo je toliko istinito da mogu samo staviti x i tebi

[modesty71]

dobro, sad si došla do faze ljutnje. Ja sam ju prošla, pa ćeš i ti.
Moje mišljenje je da se ne osvećuju uopće, nego jednostavno udovoljavaju sebi ne misleći na nikoga pritom. Zapravo, ako ćemo biti iskrene, ne razmišljaju uopće - sretni su da su se rješili ball and chain,...u mojoj okolini je 90% takvih (i vjerujte mi, još sam dobra u procjeni postotka).

Ove faze su mi tragikomične, kak se izmjenjuju od pozitivnih u negativne, iz cendravih u opasne!!!

Kaj se tiče postotka, tu si negdi, sigurno nisi puno fulala. Mislim da sam u životu vidla samo 2 primjerka onog što bi se nazvalo 'idealan' muškarac (prema mojim standardima) - BM ne spada u tih 2 . Tražiti trećeg (jer ova dvojica su već odavno zauzeti) bilo bi ko da tražim iglu u plastu sijena, tak da se neću zamarati s tim.

Danas sam ipak nazvala BM-a, jer da se njega pita, zbog svog prevelikog ponosa on ne bi zvao ni pitao za malu mjesecima. Prek telefona smo malo popričali o njegovim bolnim iskustvima s njegovim ocem - naravno da nije povezao to sa sadašnjom situacijom. Centar svemira je baš tamo gdje on stoji . Sad ju je on pokupio, ali naravno, u 18h moram biti doma jer gospodin ima 'obaveze' (čitaj svoj hobi). Ovo radim za dijete, a ja sam se totalno iskopčala iz te priče.

Elin, koja mi je sljedeća faza?

[elin]

bojim se, Modesty, opet tuga. Proći će, meni je ta faza tuge nakon ljutnje bila kratka.

[iridana2666]

Evo ja već mjesec dana sama i nemam nikakvih faza, jednostavno mi je laknulo i osjecam se slobodno. Pitam se da li mi sto slijedi :? ? Je li mjesec dana prerano?

[fegusti]

puno ovisi o razlogu rastanka.
ako si to doživjela kao olakšanje i osjećaš se slobodno ne vjerujem da će biti većih emotivnih potresa.
pogotovo se to neće desiti ako svoju odluku ne dovodiš u sumnju.

[samamama]

meni je prvih par mjeseci bilo super, tek negdje kasnije me pocela hvatati depra ( negdje oko doba godisnjih odomora ).. ali me prosla.
sada sam sama preko godinu dana i osjecam se super.. a sto se tice dodira i paznje, hvala bogu i to se moze naci

[elin]

ah, da, svatko je drugačiji. Ja sam eto imale sve te faze, sad sam dobro. Čekam možda neku slijedeću i zanima me koja je, ali u principu se ne opterećujem time.
Pitanje: ima li neka faze žrtvovanja (u smislu planiranja kako ćeš štedjeti apsolutno na svemu na sebi i djetetu sve omogućiti)?

[beberonka]

Elin ,po mom misljenju za tebe nece biti zrtvovanja,jer sve sto cinis za ceru cinices sa ljubavlju i nece ti biti tesko.E sad vrijemenom mozda se nadjes u situaciji da li da njoj das za izlazak il sebi za Q10,al to je slatko davanje,ne zrtvovanje

[elin]

Elin ,po mom misljenju za tebe nece biti zrtvovanja,jer sve sto cinis za ceru cinices sa ljubavlju i nece ti biti tesko.E sad vrijemenom mozda se nadjes u situaciji da li da njoj das za izlazak il sebi za Q10,al to je slatko davanje,ne zrtvovanje

ne mislim na to, nego sam se našla da radim planove gdje ću uštedjeti na sebi, pa to staviti na štednju, tako da bi ona kad navrši 18g imala određenu količinu novaca na računu. Jel' to netko radi?

[gita75]

Elin ,po mom misljenju za tebe nece biti zrtvovanja,jer sve sto cinis za ceru cinices sa ljubavlju i nece ti biti tesko.E sad vrijemenom mozda se nadjes u situaciji da li da njoj das za izlazak il sebi za Q10,al to je slatko davanje,ne zrtvovanje

ne mislim na to, nego sam se našla da radim planove gdje ću uštedjeti na sebi, pa to staviti na štednju, tako da bi ona kad navrši 18g imala određenu količinu novaca na računu. Jel' to netko radi?

Ne! Stavljam klincima na štednju, a svoj račun uvaljujem u minus jer nisam u stanju štedjeti (u biti i nemam baš na čemu, osim da počnemo ne jesti i ne grijati se po zimi). Tak da sam ja u minusu, a oni imaju štednju (ja bi i bez toga bila u minusu da se razumijemo).

[beberonka]

ako si mozes priustiti stednju obavezno to ucini.Mi smo maloj stavili nesto malo novaca.A moj bivsi je dobio sa 18godina od njegovih tadasnjih 2.000i to je bas bilo super.To je zgodno ko imam karakter,novce od drugih sto dobije,mi ih obicno stavimo na stednju sem ako ..nam bas trebaju

[kinder]

I još nešto što moja mama govori (u Dalmaciji je ta izreka jako raširena): muškarac voli dijete koliko voli ženu.

E ovo je živa istina! Ali je istina i da muškarci vole tuđu djecu ako vole ženu (a svoju zaborave).

Izgleda da je to istina, meni su rekli da muškarac prestane voljeti djecu kada prestane voljeti ženu , a ja nisam mogla vjerovati u tako nešto

Zapamtite jedno,nakon kiše uvijek dolazi sunce !

[modesty71]

Zapamtite jedno,nakon kiše uvijek dolazi sunce !

Nadam se da će i meni to sunce kad-tad zasjati :?. Jučer me lupila takva kriza da nisam znala kaj bi. Bilo je prekrasno vrijeme i svi su bili vani. I nas dvije smo bile vani, ali ja sam se osjećala taaako usamljeno!!! Imala sam osjećaj da su svi oko mene sretni i u parovima, a ja - bez partnera. Nisam tugovala za BM nego me uhvatio neki strah i panika od samoće. Da sam znala da će mi bit tak, bi izašla s nekom frendicom... I najgore od svega, u vrijeme takve krize sam totalno nesposobna družiti se s vlastitim djetetom, nekako nemam snage za njen optimizam i sreću - jučer me pitala zašto sam tako žalosna, a ja joj nisam znala suvislo objasniti. Srećom, držalo me par sati, a onda sam opet bila OK i lijepo se s njom zabavljala.

Kako vi pred djecom prikrivate svoje krize? To je nešto što stvarno ne želim da ona vidi, a opet, ne mogu to sakrit jer je mala jako pronicljiva i uvijek skuži kad sam neraspoložena.

[Maslačkica]

Modesty71

[elin]

Nadam se da će i meni to sunce kad-tad zasjati :?. Jučer me lupila takva kriza da nisam znala kaj bi. Bilo je prekrasno vrijeme i svi su bili vani. I nas dvije smo bile vani, ali ja sam se osjećala taaako usamljeno!!! Imala sam osjećaj da su svi oko mene sretni i u parovima, a ja - bez partnera. Nisam tugovala za BM nego me uhvatio neki strah i panika od samoće. Da sam znala da će mi bit tak, bi izašla s nekom frendicom... I najgore od svega, u vrijeme takve krize sam totalno nesposobna družiti se s vlastitim djetetom, nekako nemam snage za njen optimizam i sreću - jučer me pitala zašto sam tako žalosna, a ja joj nisam znala suvislo objasniti. Srećom, držalo me par sati, a onda sam opet bila OK i lijepo se s njom zabavljala.

Kako vi pred djecom prikrivate svoje krize? To je nešto što stvarno ne želim da ona vidi, a opet, ne mogu to sakrit jer je mala jako pronicljiva i uvijek skuži kad sam neraspoložena.

i mene, i mene. Isto išla prošetati sa malom kao i ti i vidim djecu sa očevima i onda tuga zašto moje nema. Nisam to tako zamišljala, htjela sam i da ona i ja i on idemo skupa vani. Palo mi je napamet da smo prije samo 1-2 godine bili u drugačijim odnosima ili mi se čini - tko će to više znati. Ali ovaj put sam totalno uspjela ne pokazati joj, nije tuga, valjda, bila tolikog intenziteta.

[sofke]

curke

nama je tata otišao na put pa smo ja i mala jučer bile same...iako je on samo na putu prvu polovicu dana sam se osjećala tak usamljeno da vas apsolutno kužim, poslala sam valjda desetak poruka ali se nitko nije htio družiti s nama, svi su imali 'planove'

pa smo otišle na predstavu, muvale se po gradu, srele poznate na ulici, frendovi nam se smilovali pa smo se i družile, na kraju svega, zanimljiv dan

zato, u nedostatku pametnijeg savjeta, šaljite te SMS-ove, pozivajte ljude na druženje, bit će lakše kad vidite da ipak niste same..pusa

[fegusti]

cure
još je i 8. mart bio!

ma to je ta čovjekova potreba za pripadanjem.
sva je sreća da postoje i prijatelji pa nam druženje s njima može pričiniti zadovoljstvo što smo vrijeme proveli u ugodnom društvu koje nas je voljno saslušati i s nama provesti vrijeme.