Ne znam koliko ti može pomoći moje osobno iskustvo jer je od prije 30 godina ali čitam na ovom linkanom topicu da se nije puno toga promijenilo.
Dakle-i meni je u toj dobi (čak i malo ranije) dijagnosticiran astigmatizam i strabizam-a zato jer su moji roditelji primijetili da mi oko bježi. Sve se je odvijalo na Rebru (ne radi mi zarez na tipkovnici pa oprosti na naredanim riječima bez interpunkcije) na dječjoj oftalmologiji. Odmah su im rekli da imam dioptriju +6 što je moje šokiralo pa su išli po drugo mišljenje u Vinogradsku. Uglavnom terapija se sastojala u upornom i strogo discipliniranom nošenju naočala i redovitom (mislim čak 4 puta tjedno) odlaženju na vježbe-vježbe su se sastojale u gledanju u neke aparate-kako se i danas sjećam jednog od njih koji je ispuštao koncentrične krugove crno-bijele vjerujem da sam tad već bila starija ali znam da sam krenula vrlo rano. Dijagnosticirano mi je na način koji se danas vidim zove objektivan-kapanjem jer sam sa godinu i nešto sitno naravno bila premala za E metodu-to je došlo kasnije. Uglavnom nosila sam naočale redovito tj. stalno a često i flaster preko cijelog stakla na (po dva sata pa jedan pa pola na desnom oku na kojem je slabiji vid) koji je nakon nekog vremena maknut i dobila sam one polumjesečaste flasteriće koji idu u kut oba oka blizu nosa. Ne znam da li se te metode koriste i danas. Uglavnom ja danas više uopće ne nosim naočale (ustvari već godinama) :D jer se moja dalekovidnost UPORNIM i DISCIPLINIRANIM nošenjem naočala svela na lijevom oku na 0 a na desnom na +0.25 :D
Dakle-naočale uvijek i bez iznimke ( ) vježbanje i svakako slušati oftalmologa i možeš računati i na to da će se vid skroz ispraviti-bar je tako bilo kod mene!
Sretno i pusa maloj mišici