Najvise me fascinira kad u projektu za djecji ducan nigdje nije predvideno dizalo (ducan na vise etaza) ili rampa za kolica.
Odustala sam od takvih ducana (90%) i sad jos jedino idem u TL ili Kiku.
Eh da, i odlazak u knjiznicu s dvoje klinaca mi je poseban dozivljaj. Dupla teska vrata (otvaraju se na unutra) koja jedva otvaram kad sam sama, a prostor izmedu njih je taman toliki da se kad idem s klincima (obavezno jedna kolica zbog bebe) svi skupa unutra zaglavimo ak netko ne priskoci u pomoc. Nije problem samo u vratima koja se otvaraju na unutra i koja su teska, vec su u taj meduprostor postavili nekakav cupavi tapison pa se kotaci od kolica po njemu jako tesko okrecu.
Nas ulazak bez pomoci izgleda ovako: S ledima otvaram vanjska vrata, s jednom rukom upeljavam i manevriram kolica, a s drugom rukom manevriram kcer koja hoda, onda se i ja nekak premjestim jer trebam pustit prva vrata da bih otvorila druga (e tu smo sad vec poluzaglavljeni, situacija ko u liftu na kojem pise nosivost 15 osoba, a vec kad je 5 unutra svatko svakom gazi po cipelama). S jednom nogom drzim vanjska vrata (da ne poklope kolica), a s ledima otvaram unutarnja vrata, jednom rukom manevriram kolica ciji kotaci koce po debelom tapisonu, a s drugom manevriram kcer koja se sva zbunjena obavezno ukopa.
Sorry ak se ponavljam, al sam na brzaka uletila na topic, pa nisam procitala sve odgovore.
Bubimirka, super tema za rad. Samo naprijed.