Užasni su mi pogledi kad poželim ući u neku trgovinu sa mojom veliko trokolicom, a često sa mnom ide i moja frendica isto sa jumbo trokolicom. I onda nas gledaju kao kud ćete sa time.
Neki dan nam je u Puli u T-comu gospodična rekla "ajde molim vas ostavite kolica vani.
Ne znam da li je bilo ok, ali malo smo se uvrijedile i pitala ju je prijateljica da li invalida zamoli da kolica pusti vani.

U Rijeci šetam po korzu i jedino mjesto za koje znam da mogu presvuć dijete je dm. Sada od kad se trudimo kao bespelenaši imam složeno pa mi je lakše i samo ako je lakša nužda u pitanju. Ako se je u*rala to je već problem.
Dm je super napravio da imaju mjesto za presvlačenje, ali ono je za bebu koja se još ne okreće, jer su stolići premali, ono mi je prejavno. Bilo bi dobro da odjele bar paravanom, a ne da gospođa do mene bira zdravu hranu, a ja odmatam smrdljivu pelenu moje cure koja se već raznoliko hrani pa su i mirisi intenzivniji. Ideja dm-a super, ali fali taj neki odjeljak ili barem da nije nasred trgovine.
Ulazak u većinu javnih ustanova "nemoguća misija". U robnu kuću RI na primjer, odlazak na kat je teška vratolomija kao i u spomenuti dm. Imaju samo pokretne stepenice pa zamislite tu scenu, ja se usudim samo ako je netko sa mnom pa uzme L. na ruke, a ja riskiram život. Predpostavljam da takvih robnih kuća i trg. centara ima puno.
Parkirališta koja su toliko usko napravljena kao i gradske garaže, pa moram prvo stat na sret voznog traka upalit 4 žmigavca, skakat van vadit kolica (sad već neki živčani krelac trubi), namontirat ih i stavit na pločnik i zakočit (gospodin još trubi sada već nešto pokazujući rukama). Zatim rikverc pa bočno parkiranje, ili kakvo već, dok kolica stoje na izvoliš nasred pločnika. I onda akcija, vadi dijete. Ako smo na ulici super, ali ako smo u nekoj garaži jao pazi da vratima ne lupiš tuđi auto, pa je i moje dijete skoro preširoko da je izvučem...

Itd...itd...