kako se organizirati s drugim djetetom?

[frogica]

Haj!! Evo mene zanima kako ste se vi koje ste dva puta rodile organizirale kada je drugo stiglo?
Naime, moj voli zaspati sa mnom. Ne znam kako će to funkcionirati kada dođe još jedno? Da se ja premjestim sama u drugu sobu sa kinderbetom i djetetom, a tatu ostavim s malim u staroj sobi? Kako je sa stavljanjem na spavanje? Manji se u početku sigurno budi svaka 2-3 sata, a kada je starije bolesno, jer ide u jaslice,on je budan po danu i treba ga tada paziti, tako da ja ne mogu onda te dane( 10-14 dana) hvatati ritam s malim djetetom( spavati kada ono spava da se odmorim, kao što sam mogla s prvim?!)
Kako je vama bilo? Jel se ono starije budilo kada je manje plakalo po noći?( ja mislim što se toga tiče da se treba naviknuti na buku).
Kada ste se odmarale? :?

[tučica]

Ovo sve i mene zanima.Imam nekad osjećaj da će nam trebati 14 pomagača da sve uspijemo.MM puno i često putuje i nema ga po par dana, a ja sa njih dvije sama mi je još uvijek SF.

[kasiopeja]

Jakov je gotovo godinu dana spavao sam u sobi al se dolaskom bebe preselio k nama. ispočetka mu je smetalo kad bi ona plakala( makar je bila tiha beba), sad ne. mada ima dana kad mu smeta i onda bude malo uznemiren, al brzo zaspi natrag.
Kad nije u vrtiću bude doista naporno: Nemaju isti bioritam, pa odmaram kad dođe mm s posla barem malo. Kad je Jakov u vrtiću poprilično se odmorim, na miru skuham , pospremim, odem po njega i onda je zabavno do trena odlaska na spavanje. Mm pomogne koliko može. Najteže mi je kad je bolest u pitanju. Il recimo danas mi Juli cijeli dan na rukama, jedva da stignem starijem dat jest, a da ne govorim o kvalitetnom druženju..
Ima boljhih i lošijih dana...
Moj savjet da ste što više zajedno, prihvati svu moguću pomoć ( a moguće je i bez nje-evo ja živi dokaz ), ako kojim slučajem spavaju u isto vrijeme , obavezno i ti s njima. Za vikend skuham veće količine hrane. Ne opterećujem se ikakvim poslovima u stanu.Ako danas nemam snage za šetat malu , idem drugi dan, nebu joj ništ, bitno da sam ja na nogama..
I tak.. sretno!

[mali tin]

L.je bio 2 god kada sam ostala u drugom stanju.Kupila sam bebu i male pelene te izvadila nešto malih krpica.Igrali smo se sa bebom kao da je prava,hranili ju presvlačili uspavljivali je i igrali se sanjom.S obzirom da je on dečkić posavjetovala sam se i u vrtiću sa tetama o našoj igri.
Rodila sam u 25 tj.Prvo što me L.pitao kada me je vidio je "mama baco miće buši?" te je uslijedilo dugotrajno objašnjavanje žašto braco ne živi sa nama nego sa nekim tamo tetama.S obzirom da sam sa T.puno radila bojala sam se ljubomornih izljeva no moj ja L.pravi stariji brat.Pomagao mi je u svemu.Meni odmora nije bilo.Preživjela sam .L.spava sam u sobi,ali često nam se uvuče u krevet ili zove da netko dođe kod njega.Desi se i da M.završi na kauču a nas tri spavamo u krevetu.
Naporno je.Kada uhvatiš i djeci nametneš neki ritam čvrsto se toga drži i biti će za nijansu lakše.Šetnje me ubijaju i većinom su mi u solaži potpuno neizvedive.Ima dana kada JAKO volim bake i djedove!!

[we&baby]

nera ce biti 15 mj. kada bi se beba trebala roditi.

kad pocnem zamisljati situacije...sama ( SAMCATA!) sa njih dvoje dok mm ne dode...smrznem se :/

dok se ona N rodila, spavala sam SVAKI put kad i ona. i bila sva smlavljena i "umorna" a sta sad...
treba vece dijete voditi na wc/mijenjat pelenu, pripremit nesto za jelo (ogulit tu mrkvicu, jabuku, juhicu, sta-li-vec), pa ce se udarit ovdje, pa ondje, pa pasti, pa srusit ovo, ono, ..treba ga uspavat jednom popodne, dodat vodu, keksic, cicu...a uz sve to bebica??? :shock:

kukulele!

[we&baby]

ah da, zar se ne bi trebala i ja 2 put na dan popiskit, gricnut nesto i otusirat se...

ma ludilo braleeeee.

[Nina]

Napeto vas citam 8)

[mikka]

moj mali ce imati 22 mjeseca kad dobije sestru, a ja sam sama 95% vremena (md zivi i radi vani, vidimo se jedan tjedan u mjesecu, ako i toliko).

svi savjeti oko organizacije su i vise nego dobrodosli.

[litala]

oprostite cure sto vam ulijecem, ali - zar ne bi bilo bolje ovaj topic otvoriti na "izazovima roditeljstva"?

a tamo vec i ima topica koji se bave organizacijom i snalazenjem s dvoje i vise djece...


i jos jedno pitanje - zasto tako neoptimisticki gledate na to razdoblje poslije poroda? :/

mahom sve redom anticipirate probleme oko gotovo svega (hranjenja, nosanja, spavanja, odmaranja...), a rijetko koja moze "vidjeti" i da ce taj period s malom-malom bebicom biti prekrasan i opusten... bas mi je zao sto tako razmisljate...

[Zorana]

Litala, good point.

[kloklo]

Litala, potpis!

I ja čitam i ne vjerujem! Kad ja razmišljam o dolasku naše druge bebe rastegnem cer od uha do uha zamišljajući kako će moja brižna Leona skakati oko bebe ko kvočka i već sad znam da ne bum smjela niš pod milim bogom napravit bez njene asistancije kao što već par godina ne smijem pustit u pogon veš ili rajng mašinu ako šefica nije pomogla 8)

Silno se veselim ljubavi, povezanosti, ne mogu dočekat da sjedim na kauču a pod svakom rukom jedno dijete ma joooooj, rastopim se na samu ideju

Problema sam svjesna ali hendlat ćemo ih kako dođu i oupće se ne opterećujem s njima unaprijed.
Roditeljstvo je prije svega radost, a tek onda slatka muka oko organizacije, glavu gore curke

[Zorana]

Kloklo, s trecim je jos lakse i ljepse. Tek toliko da znas.

[litala]

pih, zorana

[Zorana]

Ja sam momentalno u fazi nagovaranja. Al muz se neda.

[kloklo]

Kloklo, s trecim je jos lakse i ljepse. Tek toliko da znas.

Znam, nemam pojma kako znam ali nekak sam u srcu sigurna u to
Evo, drugo dijete još nisam ni rodila, zapravo mi se trbuh još ni ne vidi - a zaista već sanjarim i o trećem

[Matilda]

Zato sam ja napravila razliku 5 godina.

M je dosta samostalna i ako sam ja okupirana bratom, ona se sama zabavi ili strpljivo čeka.
Navečer je organizacija takva da ja spremam J na spavanje, a MM M.
Kad MM nema, prvo okupam i sredim J, i kad on zaspi, na red dolazi M. Do tada ona gleda crtić ili se igra u sobi, crta.
Do 9 svi u krevet i onda se odmaram (ili peglam).

[hm]

Haj!! Evo mene zanima kako ste se vi koje ste dva puta rodile organizirale kada je drugo stiglo?
Naime, moj voli zaspati sa mnom. Ne znam kako će to funkcionirati kada dođe još jedno? Da se ja premjestim sama u drugu sobu sa kinderbetom i djetetom, a tatu ostavim s malim u staroj sobi? Kako je sa stavljanjem na spavanje?

Mi bi najčešće svi troje legli u krevet, mališa bi dojio, veliki se stisnuo uz mene i tako zaspali. To je bilo najpraktičnije, jer ako je maleni bio s tatom dok bi ja uspavljivala velikog (nije nikad dao da ga tata uspavljuje, iako je tata u svem drugom ravnopravan s mamom), znalo se desiti da veliki još ne zaspi, a maleni ogladni, počne plakati ............

Manji se u početku sigurno budi svaka 2-3 sata, a kada je starije bolesno, jer ide u jaslice,on je budan po danu i treba ga tada paziti, tako da ja ne mogu onda te dane( 10-14 dana) hvatati ritam s malim djetetom( spavati kada ono spava da se odmorim, kao što sam mogla s prvim?!)
Kako je vama bilo? Jel se ono starije budilo kada je manje plakalo po noći?( ja mislim što se toga tiče da se treba naviknuti na buku).
Kada ste se odmarale? :?

Kad su oboje doma to je jako naporno, jer im je ritam različiti totalno, ali preživi se. Nekad sam znala pucati po šavovima, ali se sad toga praktički niti ne sjećam.
Mi smo imali sreće kaj B po noći super spava i nikad se nije probudio kad je F plakao.

[mikka]

litala, imas pravo. sad me sram

najvise se bojim da ce me hvatati ova neka neobjasnjiva nervoza, koja me i sad copava ali se uspijevam iskulirati. i bojim se da cu poceti odjednom previse ocekivati od malog--a on ce i dalje biti ovako mali kao sada.

dao bog da se varam, da je to samo ona trema kao pred ispit na faksu, kad si mislis "ajme sad cu pasti, pitat ce me sve sto ne znam" a onda prodje super

[samba]

Meni je ovo razdoblje jako stresno. Nadam se da ću za par mjeseci doći k sebi. Vjerujem da je i curama stresno, najgore od svega je što smo kronično neispavani.

[we&baby]

kloklo i litala,

nisam totalno pesimisticna niti sve gledam kroz probleme. isto tako duga bi bila lista lijepih stvari koje zamisljam s dvije bebe (dvoje djece i dvije bebe po meni nije isto imati)...ali sada to nije tema, ako sam dobro shvatila...

sada tek kad N ima 9 mjeseci, ja sam se tek ustimala u sve, tako da se ponekad uhvatim dok ona spava ja se muvam po kuci i cudim se kako nemam posla za delati ...pa brzo po komp i rodu...
eto zato sam vjerovatno i osvjestila zelju za jos jednim djetetom.

ali sto dalje u proslost, kad vratim svaki mjesec do njenog rodenja, bilo mi je sve teze...tek sad pocinjem disati.

e sad pitam se kako cu sve izdrazati sa sljedecim + nju, vjerovatno mi nitko nece dati odgovor nego ja sama. ali eto tu smo da se jadamo i kukamo.
nije isto kad ti starije dijete moze dodati vl.maramice, majicu, pelenu...sta li vec...i kad je to dijete tek prohodalo, pa baulja naokolo i svaki cas je na guzici...

isto tako nemojte misliti, da bi svim mamama bilo pice-of-cake imati 4 djece...jer takav prizvuk mi ima to sto pisete, kao pa ako mozete vi sta se mi sad tu jadamo? svatko ima svoje probleme ( i njemu su njegovi najveci na svijetu) i nacine da ih rijesava.

pusa svima, posebno klincima vasima

[we&baby]

i da citam i pratim redovito topice na izazov. roditeljst. super su savjeti, tips-ovi za hendlati vise klinaca, posebno litalini!!! ne propustam niti jedan...

ali ovo je kruzok trudnica i molim lijepo respekt na nas trudnjace koje peru hormoni sto nije za zanemariti

[kloklo]

Heeej, polako, stani na loptu i ukroti hormone

jer takav prizvuk mi ima to sto pisete, kao pa ako mozete vi sta se mi sad tu jadamo?

Na ovo mogu samo :shock:
Nikad u svim ovim pustim godinama tipkanja nisam osjetila takav stav od višestrukih mama na forumu i jako mi je žao što itko može njihove zlatne savjete i razmišljanja protumačiti na takav način.

Ja sam još uvijek mama samo jednom djetetu ali negdje unutra jednostavno ZNAM da će sve biti u redu kako za MENE tako i za TEBE! To je bila poanta mog posta. Ne da sam ja super žena, već da smo sve takve jer iz ljubavi za našu dječicu okrenut ćemo i nebo i zemlju, a di ne bi mogle organizirati svakodnevni život

[BusyBee]

ali ovo je kruzok trudnica i molim lijepo respekt na nas trudnjace koje peru hormoni sto nije za zanemariti

Mozda je Litala do cetvrtog djeteta ipak zaboravila je li imala tremu kako ce to biti kad bude doslo drugo.

Salu na stranu, ja ne razmisljam o tome, mozda i zato jer je moja prva cura velika (7 god.) i, iako ce sigurno i dalje imati svojih prohtjeva i trebat cu joj, bit ce to sasvim drugacije od obaveza i djecjih potreba kad imas dvoje malenih.
Ja cu kao i do sada, kud i kad nas odnese, zaplivati.

[Stijena]

Ja sam recimo jedna od onih koja je u strahu jer mi se čini da na dolazak prinove gledam pak preoptimistično (što mi inače nije baš neka karakterna crta ).
Naime, kad god razmišljam o danima s budućom bebicom, zamišljam nas u posvemašnjoj idili - ona/on spava sa mnom, bez ikakvog straha i opterećenja znam odgovoriti na svaku njezinu/njegovu potrebu, dojimo od prvog trenutka bez ikakvih problema (što mi btw. prvi put nikako nije krenulo za rukom), patrik je pun pažnje i razumijevanja prema seki/braci (doduše i sad je svaki dan pomazi da pusu, čak je i pokrije da joj ne bude zima , a što će zaista biti kasnije.......). Mislim da je to osim iskustva, rezultat i puno bolje informiranosti i educiranosti kroz ove tri godine - počevši od trudnoće, poroda, dojenja, dohrane, bolesti..............
Iskreno, mene ovakvo razmišljanje ponekad plaši, jer tko zna je li to zapravo realno očekivati, jesam li za tri godine uspjela već zaboraviti neke probleme s novorođenčetom i kako sam svakodnevno znala biti u depresiji i plakati.
Možda baš zato sada razmišljam na ovakav način - kao ništa ne može biti gre od onoga što sam već prošla i nema te situacije u kojoj se sada ne bih mogla snaći .
I mene donekle čude izjave o tolikoj zabrinutosti žena koje su već iskusile majčinstvo, a opet nije da ih ne mogu razumijeti. Samo očito (ničim izazvana) razmišljam na neki drugačiji način.

[Strobery Shortcake]

Litala, potpis!

I ja čitam i ne vjerujem! Kad ja razmišljam o dolasku naše druge bebe rastegnem cer od uha do uha zamišljajući kako će moja brižna Leona skakati oko bebe ko kvočka i već sad znam da ne bum smjela niš pod milim bogom napravit bez njene asistancije kao što već par godina ne smijem pustit u pogon veš ili rajng mašinu ako šefica nije pomogla 8)

Silno se veselim ljubavi, povezanosti, ne mogu dočekat da sjedim na kauču a pod svakom rukom jedno dijete ma joooooj, rastopim se na samu ideju

Problema sam svjesna ali hendlat ćemo ih kako dođu i oupće se ne opterećujem s njima unaprijed.
Roditeljstvo je prije svega radost, a tek onda slatka muka oko organizacije, glavu gore curke

A ja potpisujem tebe, to su razlozi zbog kojih sam ostala opet trudna (i nadam se još koji put). Nisam sama u perspektivi, imam pomoć, a vidjela sam neke majke u blizini koje su se bolje i brže snalazile nakon 2. poroda nego nakon prvog.

[oka]

Ja mislim da je pesimizam prisutniji kod majki koje imaju manju djecu cca. do 2,5 god kod poroda kako što ću i ja sama imati pa se mogu složiti da me je strah jer sam sad rastrgana, a što ću onda biti ,mogu samo zamišljati. Ali spremna sam išla na to, svjesna da mi neće uvjek biti lako, E. nejde u vrtić i biti će većinom doma sa nama, a tu joj je i mjesto.

Ja sebe zamišljam da svoje probleme rješavam sa slingom i maramom , to mi je kao neki spas u mislima.
Tipa, beba spava, beba cica u marami, a ja se posvećujem Eleni da se ona ne osijeća zapostavljeno itd. .. To mi je onak idealni scenarij, a kako će stvarno biti, ne mogu se dočekati.

[Romy]

Zanima me sada, nakon nekog odmaka, kako vam je sve to prošlo nakon poroda? Naime, to isto čeka i mene, pa sam više nego zainteresirana. Razlika će biti god.

[Romy]

Raylika će biti 3 god...htjedoh napisati. Anyone????

[Ifigenija]

Romy, to je predivna razlika! Prvo je malo teško - dok se ne oporaviš od poroda - starije dijete ne može dobiti baš puno aktivnosti (ja sam imala carski). Onda je idila par mjeseci - malena beba puno spava, mirna je na cici i puno se toga može. Šetati u marami, baviti se starijim djetetom dok je mlađe na cici, na rukama, ili spava
Trogodišnje dijete je već samostalno, može pomoći, zabavno je i predivno.
Mlađe dijete uživa u starijem, i predivno ih je gledati kako komuniciraju, smiju se jedno drugome. Kad beba nauči puzati, ili se dizati na ručice, stavljaj ih skupa, to je divno! Uživaju, a ti odahneš.
Onda dolazi period kad maleni čovjek uči puzati i hodati pa je puno posla, ali i puno smijeha i radosti...
Mi smo sada u toj hodačkoj fazi i naporno je, ali ne bih se mijenjala ni za što na svijetu
Uglavnom, kako rastu, tako se i organizacija mijenja, nešto je lakše, nešto je teže, uvijek ima izazova, ali predivno je, predivno, predivno!!!

[Romy]

Joj, hvala ti puno, baš si me utješila, mislila sam da je razlika prevelika i da se stariji neće htjeti nešto "baktati" s mlađim....a reci mi, ljubomora kakva? Ima li toga?

[Ifigenija]

Ima, kod nas se pojavljuje na refule, ali nekako umjereno i zdravo.

[čokolada]

Evo, imam razliku nešto manju od 4 godine i moram priznati da mi je bilo jako teško prvih... pa recimo 5-6 mjeseci. Ali, nama se baš bilo fino naslagalo: prvo bolnica prije poroda, pa carski i baby blues, pa 3 mj. mučenja da se dojenje uspostavi, malena izrazito zahtjevna beba, non stop na meni, a u maramu nije mogla zbog mojih problema s cicama, pa trčanje po doktorima i panika zbog distonog sindroma, pa 3 mjeseca svakodnevnog urlanja uz vježbice, pa 12 dana bolnice zbog bezvezarije....a čitavo to vrijeme starije dijete "sa strane" .
Spasili smo se svi kad je M. počela sjediti. A sad s godinu dana - prava pjesma :D .

[mikka]

meni je bilo jednako lijepo i jednako tesko otkad sam rodila do sada. prvih 2 mjeseca je bilo ljubomore (cak sam otvorila topik, f. ju je mlatio po glavi kad bi stigao), kasnije je to prestalo. ona je straaaaaaasno zahtjevno dijete, s njom nema mira niti 2 sekunde, visi na meni od jutra do mraka, nekako to uspijevam odraditi a da se posvetim i starijem. navikla sam, posto sam sama s njih dvoje skoro 90% vremena, ne dnevnog nego md-a nema cesto i dugo.

ali kad ih vidim kako si gugucu u krevetu ujutro, kako on njoj donosi igracke a ona se zaljubljeno smije kad vidi njega, sve te neke bratsko sestrinske trenutke.. ma, neprocjenjivo.

aha, moji su razlika 22 mjeseca.

[ana0206]

Ukratko, bilo je teško! Razlika je 15 mjeseci, mi nemamo nikoga al doslovno nikoga u Zagrebu, taman u to vrijeme smo još i stan sređivali (što znači da je muž nakon posla odlazio u stan i vraćao se navečer!). Bila sam luda ko kokica prvih 6 mjeseci!!! Onda je drugih 6. mjeseci bilo izrazito naporno, jer bi cura svuda, a mali bi svuda puzajući....pa ne znam koga bih prije gledala (a ljeto, vruće, park, milion djece....uh...).
No zato je sada savršeno!!! Obožavaju se i razlika između njih je svaki dan sve manja....definitivno nešto prekrasno, al je trebalo izgurati prvu godinu (ko na traci i niti jedne, jedine sekunde odmora!)

[litala]

ali ovo je kruzok trudnica i molim lijepo respekt na nas trudnjace koje peru hormoni sto nije za zanemariti

Mozda je Litala do cetvrtog djeteta ipak zaboravila je li imala tremu kako ce to biti kad bude doslo drugo.

pa, iskreno receno - nisam nikad imala tremu oko toga kako cu se snalazit kad se dijete rodi :/ meni je najveci domet sekiracije bio - kako cemo se organizirat kad sam porod krene - buduci smo na selu, mama mi je u gradu, moze zapocet bilo kad danju-nocu, a porod sam (od prvog nadalje) ocekivala da ce "kratko" trajat...


a eto, valjda sam frikusa

al ovo ostalo snalazenje kad se nadjemo doma u dvoje-troje-cetvero - stvarno mi nije nikad bilo upitno. i stvarno je svaki put proslo prekrasno

[MarikaPika]

Ja mislim da je pesimizam prisutniji kod majki koje imaju manju djecu cca. do 2,5 god kod poroda kako što ću i ja sama imati pa se mogu složiti da me je strah jer sam sad rastrgana, a što ću onda biti ,mogu samo zamišljati. Ali spremna sam išla na to, svjesna da mi neće uvjek biti lako, E. nejde u vrtić i biti će većinom doma sa nama, a tu joj je i mjesto.

Ja sebe zamišljam da svoje probleme rješavam sa slingom i maramom , to mi je kao neki spas u mislima.
Tipa, beba spava, beba cica u marami, a ja se posvećujem Eleni da se ona ne osijeća zapostavljeno itd. .. To mi je onak idealni scenarij, a kako će stvarno biti, ne mogu se dočekati.

Ovo kao da sam ja napisala.....uskoro će biti i prave priče

[Romy]

Je li itko onako jarko želio drugo dijete koje će biti iznimna spavalica i općenito mirno i milo i sve što ide uz to, pa mu se želja i ostvarila?
Koliko žarko treba moliti i htjeti ?!

[Ifigenija]

Je li itko onako jarko želio drugo dijete koje će biti iznimna spavalica i općenito mirno i milo i sve što ide uz to, pa mu se želja i ostvarila?
Koliko žarko treba moliti i htjeti ?!

Prvi odgovor - ja.
Odgovor dva - jest.
Odgovor tri - ne znam ti reć. I moliš, i unaprijed briješ da neće biti tako (od staha), i nadaš se, i koji su to procesi u glavi - za ne vjerovat. Al za spavanje ima trik s drugim djetetom. Ak se budi - u krevet, ne gledat, ne pričat, privit uz sebe, dat cicu samo ako ZNAŠ da je dijete gladno (dakle ne cicu svakih sat vremena, ma ni dva, jednom noću uvrh glave), i par puta se dere, ali skuži - noć je, spava se i amen. Nije tako ni loše u maminu zagrljaju. Tu i tamo se budi, al nauči da slaba vajda od noćnih pokušaja, pa ako je i budno - pusti tebe spavat. Drugim riječima- granica, s ljubavlju - prema svima - i mami i bebi i tati i starijem djetetu. Da svi dobiju bar ponešto. Ponešto nježnosti, ponešto mira, ponešto sna... ponešto normalnu majku.

[pinocchio]

Ak se budi - u krevet, ne gledat, ne pričat, privit uz sebe, dat cicu samo ako ZNAŠ da je dijete gladno (dakle ne cicu svakih sat vremena, ma ni dva, jednom noću uvrh glave), i par puta se dere, ali skuži - noć je, spava se i amen.

a kako bi to mogla znati? nemoj odmah misliti da je provokacija, pliz. stvarno me zanima odgovor na ovo pitanje.