evelyn, koji ti je to doktor bio u viziti pred porod, baš me zanima?
Ja sam skužila da im je vaginalni obavezno osim ako nije ne znam kako kritično, time da ti nakon carskog gledaju ožiljak i onda to igra ulogu u odluci za vbac. Ako imaš jedan vbac, onda to ni ne gledaju jer te više ne tretiraju kao caricu, pošto je maternica jednom podnijela porod, smatra se da može opet - ja pitala dr. Karadžu i tako mi je rekla. Također sam skužila iz svih priča iz TA i kasnije na odjelima, hospitaliziraju za sve i svašta, što prije nisu.
Ja sam s nekih 3,5-4mj trudnoće imala problema s retencijom urina i nakon što 2. dan nisam uopće mokrila, otišla sam iza posla popodne na hitnu na kojoj je bio samo bolničar i poslao me na ginekologiju. Na kraju su mi tamo rekli da će me hospitalizirati i kad sam pitala zašto i što će mi raditi, rekli su mi da ništa, ali će me promatrati samo ako mi se to desi opet. Obzirom da mi iz nekih privatnih razloga nikako nije odgovarala hospitalizacija ako ne moram, odbila sam (potpisala nakon što su mi objasnili "rizike") i rekla da ako mi se to opet desi, doći ću sama i jasno mi je što mi je prioritet i ako tada budem morala ostati, da ću ostati. Pitala sam trebam li mirovati, ne i onda sam normalno išla svaki dan na posao, umjesto da ležim na odjelu možda još koji tjedan potpuno bez razloga.
Ne sviđa mi se to forsiranje indukcije, sama sam pristala jer su mi rekli da samo što nije kritično pošto su 2. dan izmjerili manje vode nego prvi kad je već bilo skoro kritično malo i rekli su mi da se to smanjuje i na granici je skoro kritičnog, da bi mi kasnije moj ginekolog rekao da je upitno koliko je to bilo kritično jer tko uopće može točno izmjeriti plodnu vodu, posebno pred kraj kad ju beba može i sakriti dijelom, činilo mi se da i on smatra kako se hospitalizira i inducira pretjerano.
Bez obzira na to, ja bih se uvijek prvo odlučila za vaginalni. Iako mi je prvi vbac bio dosta težak (ovaj drugi relativno lagan), nakon oba sam se dizala bez problema i mogla sve raditi i nakon par dana se osjećala skoro potpuno ok i puna snage, dok sam se nakon carskog tjednima teško oporavljala i valjda mi je trebalo 6 tjedana da povratim malo energije. Iako znam cure koje su hopsale već 2. dan po CR i bile u stanju sve raditi. Ja sam se nakon tog CR na odjelu dobro posvađala s jednom jako nepristojnom starijom sestrom (više ne radi) za koju sam naknadno čula da je bila jako bezobrazna prema svima, meni se u tih 5 dana svašta izdogađalo, nisam znala da li će mi beba preživjeti prvi dan i svaki dan sam strepila, tamo doživjela svašta i nakon toga su svi bili super prema meni, iako je i tada njih par bilo stvarno sjajnih sestara. Sad su mi stvarno sve bile ok osim po jedne na svakom odjelu.
Moj je moto da sam ja pristojna i ljubazna prema svima, mogu svakom dati i drugu šansu, svatko može imati loši dan, "žutu minutu", ali do neke granice, a kad je previše, onda uzvratim istom mjerom. Ovu s kojom sam se posvađala sam upitala što si ona zamišlja tko je ona da se može tako prema meni ponašati i da si dozvoljava takve izjave. Prvo je blenula i ostala bez teksta, što joj do tada nije bio problem, ali kad je skužila da to ne prolazi, nakon tog dana je bila med i mlijeko. Samo me živcira zašto sam se ja morala prema njoj ponijeti na način koji ne volim, da bih dobila ništa više od pristojnog i normalnog tretmana kakav je trebao biti od početka. Ne trebam posebno tetošenje, samo uobičajenu ljudsku pristojnost, ali nekad to ne ide tako lako..
Cure koje trebate roditi, nadam se da ćete ipak imati puno ugodnije iskustvo, moje zadnje sve u svemu i unatoč indukciji i tehničkim problemima grijanja itd., nije uopće bilo loše.
 |
|||
Odgovori s citatom
Zara1 prvotno napisa
