Hvala svima :D I ja svima vama želim kratak i prirodan porod i obavezno probajte izgon na stolčiću!
Činjenica je da svakome odgovara neki drugi način poroda; sa mnom u sobi bila cura koja je probala stolčić, ali na kraju joj nije odgovarao jer nije bila s mužem i nije se imala na koga nasloniti, ali eto svejedno je rodila normalno na krevetu, sa dripom jer joj je vodenjak puknuo a nije imala dovoljno jake trudove ni nakon 10 sati, ali i ona je prošla bez epi, pucanja i rezanja (isto prva beba) Njoj je pak odgovarala lopta za vrijeme trudova, a meni je najviše odgovarao položaj na krevetu ležeći na desni bok, tako da slobodno probajte u rađaoni sve položaje i nađite onaj koji vam je najbolji, primalje će vam i tako i same predložiti neke druge položaje.

I još jedna stvar koja će vam vjerujem pomoći, moram napomenuti da je disanje osnovna stvar na porodu i prema knjizi (i mom iskustvu) bitno je:
- kad trud počinje, prvo duboko udahnemo a onda za vrijeme trudova disanje je plitko i brzo, više kao dahtanje, time opskrbljujemo maternicu kisikom i sprečavamo grčenje mišića,
- za vrijeme trudova nastojimo trošiti što manje energije, koncentriramo se samo na dahtanje, imamo opuštene sve mišiće, ne mičemo se, najbolje je žmiriti (u rađaoni sam čula i vikanje, što je potpuno krivo, jer može samo pojačati bol jer troši puno kisika)
- trud je potrebno uvijek izdisati do kraja, a kad je gotov slijedi duboki izdah, a nakon toga kreće serija dubokih udisaja sa dugim izdisajima, najbolje izdisati kroz zube da se stvara zvuk ssssss, tako dišemo tijekom cijelog odmora između 2 truda, to potpuno opušta mišiće i CTG će prikazati vrijednost 0
- za vrijeme zadnjeg izgona, ako osjetite potrebu za ispuštanjem nekakvih neartikuliranih zvukova, nemojte se suzdržavati ako vam to može pomoći, ali nastojte da za vrijeme trudova ne vičete i ne trošite energiju (kad sam bila u rađaoni čuli su se takvi krikovi i vikanje da sam mislila da sam u klaonici a ne rađaoni. Mene je to malo izbediralo, jer nisam znala što me očekuje, ali onda kad je nastala tišina i kad smo ostali jedini u rađaoni, sve je bilo opet super)
- ako vam prolazi kroz glavu tijekom poroda kada će sve biti gotovo, hoću li ja to moći, bez brige, vjerojatno svi o tome razmišljamo... samo imajte vjere u sebe, svoju pratnju i svoju bebu

Eh da, od stvari koje ne smijete zaboraviti u bolnicu, totalni "must have" je Purelan mast za bradavice. Bradavice su toliko osjetljive i bolne prvih dana nakon dojenja da sam ja nakon svakog podoja i ispiranja mazala Purelanom, ta mast me "spasila" u doslovnom smislu riječi. To je čisti lanolin i ne treba se ispirati prije podoja, a taman se upije i "izliječi" bradavicu između 2 podoja. To je po meni najbitnija stvar u bolnici i kasnije kod kuće jer sprečava oštećenja, krvarenja i pucanja osjetljive kože bradavice. Vjerojatno kad se koža malo navikne i očvrsne više neće biti potrebna.

Nemojte se iznenaditi, bol u trbuhu je nakon poroda slična menstrualnim bolovima, meni je bol bila dosta jaka i konstantna tijekom cijelog boravka u bolnici, posebno tijekom dojenja kad bi sjedila i Lupocet mi nije baš puno olakšao tu bol. Možda postoji neki homeopatski lijek koji bi bilo zgodno imati sa sobom.

I na kraju, reći ću istu rečenicu koju je meni rekla frendica prije mog poroda kad sam joj rekla da me zbilja strah poroda: "Samo imaj povjerenje u vlastito tijelo - ono savršeno zna kako".

Sretno

P.S. Enchantress, ne mora značiti, mene je isto dr. Jukić naručio za pregled za tjedan dana kasnije i nije mu baš djelovalo da bi ja mogla imati porod, isto cervix tvrd, otvorena svega jedan prst. A na kraju, dan nakon pregleda mi je počeo ispadati sluzni čep (možda i pregled to može aktivirati), i za 4 dana sam rodila
Popričaj malo s bebom, muž i ja smo pričali s bebom i pitali ju kad misli doći i rekli da bi voljeli da nam dođe što prije. Kad mi je vodenjak puknuo 5 minuta nakon tog razgovora, muž je rekao: "Nia nas je zbilja čula i zagrebla malo s noktićem ". A što je najbolje, curica nam se rodila s dugim noktićima