Varaždin 5. dio

[big milky mum]

mislim da problemi nastaju baš jer svi i u bolnici i majke očekuju da mlijeko odmah krene! Pa ako ne krene prvi dan onda tu upada bočica!
Dobro ne misle valjda svi tako ali puno problema nastaje baš zbog toga! al to nije tema za rodilišta, ne?!

[Indi]

zara, moja je pogreška jer nisam naglasila da se ne obraćam tebi, nego ističem činjenicu da kod većine žena mlijeko nadolazi u vremenu koje sam napisala i cilj moga posta nije poučavanje tebe , nego da buduće mame koje budu čitale ovu temu ne očekuju prerani dolazak mlijeka i poučene tvojim primjerom, a u brzi za bebu daju adaptirano.
Kao savjetnica, dopusti mi, imam pravo osvrnuti se na to, a nevezano za tebe osobno. Davanje adaptiranoga mlijeka u prvim danima je aposlutno nepotrebno, ako dijete doji i može omesti uspostavu dojenja ako se krene s bočicom te u konačnici dovesti do preranoga odustajanja od dojenja, nažalost, to je naša realnost jer samo 11% mama doji dulje od 6mjeseci. Informacije o veličini želuca koje sam navela su samo da otklone brigu da su bebice gladne i da im trebaju veće količine mlijeka u tim prvim danima, njima je potreban kolostrum koji ima laksativno djelovanje pa pomaže izbacivanju mekonija, te živim tvarima koje oblažu crijeva i pripremaju ih za hranjenje. Naravno, svim mamama dojenje ne krene jednako lako i razumljivo je da su pod većim stresom od mama kojima krene jednostavnije ili im mlijeko nadođe prije.

I da, ovo nije tema za rodilište, stoga se sklanjam s puta, osim ako me put ne navede k vama, o čemu sve više razmišljam

[Fish]

Ja ću isto prokomentirati to s dojenjem i mislim da ima veze s temom. Što god da se događa prvih dana, ako rodilište ima status prijatelja djece - a i dalje ne znam ima li ili nema (zna li itko ), tada ne može biti rješenje bočica + duda. Postoji li u tom rodilištu ikakav način hranjenja djece adaptiranim mlijekom osim bočice? A tek dude: nijedno gladno dijete nije se najelo od dude, ne? Čak i ako je adaptirano stvarno potrebno, je li pravi način za odluku o tome da po noći upadne nervozna sestra, izvadi bočicu iz džepa i gurne je djetetu u usta? A da ne spominjemo to da se ne radi o nečemu bezuvjetno dobrom i sigurnom za svako dijete - neka djeca ne toleriraju adaptirano.

U rodilištu mame ne bi trebale biti pod pritiskom da ako beba jako plače, ne gine joj sabotaža dojenja.

Za mame kojima je drugi dan poslije poroda navrlo mlijeko znam teoretski, ali nikada takvu nisam upoznala, dok poznajem mnoge kojima nije. Za jedno svoje dijete znam da je nekoliko dana bilo gladno, i jako je plakalo, ali znala sam da nije u opasnosti po zdravlje i to smo otrpili upornim nasisavanjem na prazno i plakanjem. Rezultat? Izašli smo iz rodilišta s 2800 g, a nakon mjesec dana pune dvije kile u plusu na težini. Da je bolje izdajanje i adaptirano, djeca bi se rađala s izdajalicom pod jednom i bočicom pod drugom rukom.

[AndrejaMa]

Ja moram priznati da 2007 kad sam u Vž rodila P. nikakvu bočicu i dudu nisam vidjela.
Čak je sestra mami koja je bila sa mnom u sobi preporučila da što manje koristi dudu koju je ponjela sa sobom.

Zar se i tamo situacija promjenila?

na znam, što se više borimo za nešto, to su rezultati gori..........

[Fish]

Ja moram priznati da 2007 kad sam u Vž rodila P. nikakvu bočicu i dudu nisam vidjela.
Čak je sestra mami koja je bila sa mnom u sobi preporučila da što manje koristi dudu koju je ponjela sa sobom.

Zar se i tamo situacija promjenila?

Ja 2008. jesam, itekako. Čak mi je jedna sestra tada rekla da sam taj dan bila jedina na odjelu čije dijete nije dobilo bočicu. Ne znam za bolje od toga, a drago mi je ako su bila bolja razdoblja. I dalje ne znam jesu li ikad bili bez bočica i davali adaptirano na drugi način.

[Mucasta]

I ja sam rodila 2008. Moje je iskustvo sasvim suprotno. Sestre su se trudile pokazati mi što i kako oko dojenja. Žena koja je bila sa mnom u sobi je inzistirala na bočici i sestra ju je nekoliko puta odbila jer joj je mlijeko štrcalo. Ali kako je bila uporna i baš nije htjela dojiti, sestra joj je nevoljko pripremila bočicu. Bebica mi je dobila i žuticu, pa su mi pokazivale kako se izdajati i da mogu donjeti svoje mlijeko u dječju sobu. Na kraju je taj jedan dan ipak dobila bočicu, jer moje mlijeko još nije nadošlo, ali dan nakon toga je krenulo u potocima... No za svo osoblje, ja eto, imam samo riječi hvale.