Ja ću isto prokomentirati to s dojenjem i mislim da ima veze s temom. Što god da se događa prvih dana, ako rodilište ima status prijatelja djece - a i dalje ne znam ima li ili nema (zna li itko ), tada ne može biti rješenje bočica + duda. Postoji li u tom rodilištu ikakav način hranjenja djece adaptiranim mlijekom osim bočice? A tek dude: nijedno gladno dijete nije se najelo od dude, ne? Čak i ako je adaptirano stvarno potrebno, je li pravi način za odluku o tome da po noći upadne nervozna sestra, izvadi bočicu iz džepa i gurne je djetetu u usta? A da ne spominjemo to da se ne radi o nečemu bezuvjetno dobrom i sigurnom za svako dijete - neka djeca ne toleriraju adaptirano.

U rodilištu mame ne bi trebale biti pod pritiskom da ako beba jako plače, ne gine joj sabotaža dojenja.

Za mame kojima je drugi dan poslije poroda navrlo mlijeko znam teoretski, ali nikada takvu nisam upoznala, dok poznajem mnoge kojima nije. Za jedno svoje dijete znam da je nekoliko dana bilo gladno, i jako je plakalo, ali znala sam da nije u opasnosti po zdravlje i to smo otrpili upornim nasisavanjem na prazno i plakanjem. Rezultat? Izašli smo iz rodilišta s 2800 g, a nakon mjesec dana pune dvije kile u plusu na težini. Da je bolje izdajanje i adaptirano, djeca bi se rađala s izdajalicom pod jednom i bočicom pod drugom rukom.