Stvarno ne razumijem zašto se iskustva moraju toliko razlikovati i zašto sve što ti se događa mora biti lutrija. Ne bi trebalo biti tako. Trebale bismo znati da uz sebe imamo stručno i ljubazno osoblje koje će dati sve od sebe da napravi ono što treba, odn. da ne rade ono što ne treba, i da te uza sve to tretiraju dostojanstveno, kao ljudsko biće. Zašto to treba biti sreća i slučajnost, a ne normalna pojava? U kakvom mi to svijetu živimo?