Ej, cure... Ja sam jučer počela s tečajem u Vž. Bilo nas je puno, oko 30 parova. Nismo znali tko bude na prvom predavanju i kaj je najgore, mrvicu smo zakasnili, uđemo unutra - predaje neka sestra. Nemam pojma kak sestra Erika izgleda, mada sam za nju čula samo sve najbolje, ali s obzirom kaj je sve ta žena pričala, velim ja MM-u - "Ovo je sigurno sestra Erika!". I bila je!

Uglavnom, pričala je o puno općenitih stvari o trudnoći i porodu koje smo zahvaljujući rodi već znali, ali drugima su sigurno bile od koristi.

Neke stvari o kojima je pričala su nas baš iznenadile:
- klistir i brijanje se ne provode rutinski - veli da neke žene klistir opisuju kaj najgori dio poroda pa nema potrebe da se podvrgavaju tom neugodnom postupku. Dakle, ako žena odbije klistir ili brijanje, više se nitko tome neće čuditi;
- na porodu se može piti voda (u neograničenim količinama) - ako popijete vodu koju ste ponijele sa sobom, u blizini su pipe gdje si uvijek možete natočiti još vode;
- na porodu se smije jesti - svakako sa sobom uzeti neke energetske pločice ili čokoladice jer ako se porod oduži energija će nam i te kako trebati;
- što se tiče položaja rađanja:
- na krevetu u položaju kukca rađa jako malo žena,
- najčešći položaj u kojem žene rađaju na krevetu je polusjedeći - nije najbolji položaj za rađanje jer žena sjedi na trtici, zdjelica se ne može skroz otvoriti, ali ženama je ovaj položaj prilično ugodan, a i liječnicima tako odgovara,
- na krevetu je moguće roditi i u položaju na boku,
- stolčića ima dovoljno i uvijek su dostupni,
- može se roditi i u klečećem i stajaćem položaju ,
- za vrijeme trudova slobodno se možemo kretati (čak i uz infuziju ili drip - to stoji na stalku kojeg nosiš sa sobom kud hoćeš),
- epiziotomija se ne provodi rutinski
- i naravno, ako je sve u redu, nemojte doći prerano.

I baš mi je to sve nekak čudno zvučalo jer dobro znam kak su mi neke prijateljice prošle i to sad u zadnjih 2-3 godine.

Predavanje je bilo počelo u 18:00, a mnogima je već u 19:30 postalo dosadno pa su podbočenih glava valjda jedva čekali da predavanje završi (mislim, pa zakaj ste onda uopće došli?!). Veli sestra Erika - "Ako ima tko kakvih pitanja, pitajte (i bila je baš razočarana jer nitko nije imao pitao ništa). Znam da sam vam obećala da ćemo završiti oko pola 8, evo imam još jedan filmić, ne traje dugo pa ste slobodni.".
I filmić je baš bio zanimljiv. To su kratki isječci s poroda iz rodilišta u Beču, koje ima cijeli odjel samo za prirodne porode. Mi smo skoro sve znali pa nam nije bilo dosadno, tak da ne kužim kud se pojedincima tak žurilo.

E, sad... Predavanje je završilo i veli MM: "Idem ja nekaj pitati." Ja si mislim - kaj buš sad ti pital... Veli: "Idem pitati zakaj nije to tak." (mislil je zakaj nije to tak kak smo sad čuli). - "O, Bože... Pa nemreš baš tak pitati." - "Kak ne bi mogel...?"
Čekali smo još jedno vrijeme jer su se neki parovi raspitivali o pohrani matičnih stanica i koliko to utječe na dijete i dojde on lepo tam i točno tak pita: "Zakaj nije to tak kak ste sad pričali?", a Erika odgovori: "Pričam tak jer tak treba biti!". I tu je zapravo priča tek počela...

Ja velim kak cure na rodinom forumu pričaju kak su stvari kod nas otišle sto godina unazad i da je ona usamljena, a ona uzdahne i veli: "Pa jesam." i izgledala je stvarno jadna i razočarana. Pitam za ovu famoznu predrađaonu... Kad sam to spomenula, vidlo se da je ljuta i rekla: "Uopće me nemojte to pitati! To se isto neko zmislil jer je kod nekih drugih videl!"

I priča ona...
Što se tiče te predrađaone, klistira i brijanja - veli, ako ne juriš odmah u rodilište i dođeš 7 cm otvorena, nitko te ne bude za to pital i ideš odmah u rađaonu.
Što se tiče položaja rađanja:
- veli da se nažalost stolčić sve rijeđe koristi, rodilje ne pitaju, a nitko im niti ne nudi;
- rađanje na boku nekak jedva prolazi, ajde slično je ležećem položaju na krevetu pa to liječnici nekak toleriraju;
- kretanje za vrijeme trudova ovisi o raspoloženju liječnika;
- za izbjeći epiziotomiju - potrebno je jako puno strpljenja svih prisutnih na porodu, i primalje i liječnika i same rodilje, zato jer rodilje dođu u rodilište s namjerom da se sve to čim prije završi (a to povlači za sobom sve moguće intervencije, znate i same koje). Veli da rodilje uopće nisu svjesne da si time ne rade dobro i da većina ne razmišlja ko mi - bolje da traje kolko treba pa makar i duplo duže pa da boli nekak podnošljivo, nego žene žele čim prije sve završiti i onda uzmu i drip i sva moguća sredstva protiv bolova i naravno, epiziotomija je u tom slučaju gotovo neizbježna.
I ono kaj mi je bilo najčudnije... mislim, morala sam pitati: "Pa kaj stvarno žene rađaju i u klečećem položaju?" Veli Erika: "U mojoj smjeni da.". Inače, naravno da ne, jasno.
Pitali smo još i kakve su ostale primalje i rekla je da je nekad mogla reći kak ima super ekipu, a sad ni za primalje ne može garantirati i da su 50:50. Dakle, puno ih ide linijom manjeg otpora i priklanjaju se liječnicima.

I tak, žena si je stvarno dala truda da nam odgovori na svako pitanje, vidlo se da je ogorčena načinom na koji se stvari odvijaju kod nas, al ona nažalost ne može na sve utjecati. Fascinantno mi je kak joj nije bio problem ostati još pol sata duže samo da nam na sve odgovori (mi smo bili zadnji).

Ne znam kaj reći na sve to.. Nadala sam se da nije sve tak crno kak sam mislila. I nije - ali samo dok je sestra Erika tam.