zato je važno imati neku pratnju, koja ipak tamo bude "i oči i uši".

a za to kak je porod ispao, nažalost, i jesi sama kriva. i ja sam si sama kriva. sve smo mi same krive. jer čak i kad su oni, priča će se nekako okrenuti i opet ćemo biti-mi.

ali priznajem da generalno situacija ide na bolje, ili barem mi to kao doule vidimo tamo, jer u zadnje vrijeme su (barem prema trudnicama kojima smo mi u pratnji) izuzetno ljubazni i prihvaćaju dosta toga što inače možda nebi. ili smo možda baš naletjele na takve smjene?