došla sam u 8 na vađenje urina i ctg. oko 30 min. prošlo sve ok. Sestra me pitala da li sam dojila kad mi je uzimala podatke i velim da još dojim, odnosno da je evo već 40 mjeseci. a ona meni da je to previše. druga trudnica dojila 3-4 mjeseca, to je premalo. njoj je optimalno godina dana.
za vrijeme ctg-a smo odgledale kratki (stariji) dvd o dojenju i mada ima unicefov potpis dosta je škrt i manjkav (al ok, to mi se možda samo čini radi edukacije koju polazim).

I tu završava sve pozitivno. Vaginalni pregled mi je bio izrazito neugodan i bolan, prvi takav u životu (dr. Odić), sva sreća što mi nije mogao raditi amniocintezu jer nisam dovoljno otvorena.

kako mi je zadnji uzv bio rađen pred 2 tjedna, pa sam radila i to. i čekala sam do pol 11. jer doktor bez sestre ne može upisivati podatke.
bebač je ok, malo je plodne vode, sve spremno za porod, osim trudova.

pregled opet u srijedu i i citiram, eventualno za prijem. na to sam rekla da ne želim inducirani porod, a doktor, meni leđima okrenut veli, da beba mora van, ovako il onako, kaj bi ja htijela. uz to je još nešto promrmljao, nisam više ni pazila što. kad sam došla doma nešto me probolo i naravno malo sam prokrvarila.

jadna sam kak ovo vrijeme.
sori, Adrijana, nemam lijepe vijesti. bilo bi lijepo da se vidimo u srijedu, al se nadam da nećemo.