ma draga, daj se opusti! sve bude onako kak treba biti. koja god ekipa da bude! nitko tebe ne bude porodio, već budeš ti rodila svoju bebu. pusti neka sve ide svojim tijekom. ovo ti je treći put i već otprilike znaš kak sve to ide. izbori se i jasno izgovori ono što želiš. bude li se neko bahatio ili radio psihozu koja ti ne odgovara, zamoli muža (ili ko bude ti već u pratnji) da smiri situaciju.
puno ovisi i o tebi samoj i o tome kako se postaviš. budi ljubazna ali odlučna.

evo, primjer, na odjelu, nakon što rodiš, sestre stvarno znaju biti bez manira i sasvim nepotrebno drske. ja sam bila presretna što sam držala svoje dijete u naručju i nitko mi nije mogao pokvariti taj feeling. pitala sam se mrze li te žene same sebe, svoj posao i život...jednostavno mi je ih je bilo žao. jer ja sam tu još samo par dana a one će iz dana u dan ulaziti i izlaziti iz te sobe, frkati nosom, bahatiti se, preokretati očima...tužnog li života!
generalno, moja su iskustva pozitivna, ali neke me stvari užasno smetaju. ma nije to samo u rodilištima! to pomanjkanje kulture i vještine ophođenja s ljudima toliko nedostaje u našem društvu. ako to već ne dolazi prirodno, takve stvari treba učiti. postoje danas seminari i razne edukacije.
grozno je kad naiđeš na nekulturu na šalteru, u dućanu, na poreznoj...ali u bolnici, u spavaćici ili još gore- gola...ili nakon nekoliko sati trudova, ma kak se možeš osjećati- jadno, bespomoćno i poniženo u najmanju ruku. znam da se neke žene tada nisu u stanju boriti za sebe. ali mislim da bi i tada trebale...iz petnih žila!