ajme, mishekice, daj se nemoj gristi - reagirala si kako bi i velika većina prvorotki u toj situaciji.
i moram napisati da razumijem ekoi - mislim da su priče o davanju dripa, prokidanju vodenjaka i epi samo u slučaju nužnosti ništa više nego prazne priče. nažalost, cure, sve ovisi o sreći koja će vas smjena dopasti i o tome u kojem stadiju poroda dođete u bolnicu. baš kao i u svakom drugom rodilištu... i to je krajnje žalosno...
prvo moram napomenuti da sam više mjeseci i u više navrata ležala na patologiji i zahvalna sam im do neba - zbilja su bili odlični. zbog te mi je zahvalnosti trebalo 100 godina da shvatim da se zbog poroda osjećam...ne znam kako bih to drugačije objasnila...nekako oskvrnuto. a rodila sam za čas i bez dripa. ali babica mi je bila, najblaže rečeno, bez veze - iščuđavala se što odbijam lijekove za bolove, od masiranja međice ni m i na kraju me razrezala bez da me bar upozorila. samo sam čula škare i još uvijek me jeza prođe kad se toga sjetim. kad sam bila na boku, imala sam ful jaki nagon za tiskanje, ali čim su me okrenuli na leđa, sve je stalo. i tako su me forsali da tiskam "u prazno" i u sekundi sjeli na trbuh i cap... bez ijedne jedine riječi... nikakvog tu truda oko očuvanja međice nije bilo niti ikakvih prijedloga ili upozorenja što će napraviti
a s druge strane, frendica mi je rodila prije godinu i pol i dobila krasnu babicu koja je dr-a koji je namjeravao upotrijebiti vakuum i škare otjerala i svim se silama trudila da frendica prođe bez epi. i tako je i bilo. ali i tu je bio problem - ful je rano došla u bolnicu i jedva da je bila otvorena pa su joj odmah probušili vodenjak i dali drip bez da su joj objasnili što rade - tek je poslije poroda saznala što je bilo u infuziji. sad je rodila drugo i prošla bez ikakvih intervencija jer je kasnije došla u rodilište.
nela, ovo što pišeš da su zbilja pokušavali da prođeš bez epi, ali su trudovi bili preslabi je besmislica. da su ti dozvolili da rodiš u drugom položaju, sigurno ne bi bilo problema. a uostalom, izgon može trajati duuuuugo, ali masa njih, čim vide da ne ide u par tiskanja, kreće s intervencijama. tako je i kod mene bilo. i baš me to ljuti jer sam skoro 2 mjeseca poslije bila jedva pokretna, a sad se, 2 godine poslije, osjećam violated. heba te, pa ne možeš nekoga razrezati bez riječi! i uz to mi je babica, dok je počeo izgon, u boks uvela 15-ak učenika/studenata isto tako bez upozorenja! na sreću, dr ih je izveo van čim sam ga zamolila. ali sve se pitam jesam li zbog tih "zahtjeva" (odbijanje pain-killera i prisutstva studenata) završila s takvim tretmanom od strane babice (baš sam imala dojam da sam joj time digla živac). ma ne znam... dobra je stvar što je zaista većina babica ok (naslušala sam se poroda dok sam ležala u rađaoni na ctg-u zbog komplikacija, a i promijenila 100 cimerica i odslušala njihove priče). no, žalosno je što ipak ovisimo o sreći, o smjeni... tako vam je to, cure... nemam vam što pametno reći osim da pripremite plan poroda i inzistirate na njemu dok god je sve ok. i pripremite muževe/partnere da znaju izrecitirati vaše želje kada vi nećete biti u stanju (mada od mog tu nije bilo neke koristi - rekao je da, kako je bio iza, nije ni vidio kad je uzela škare i uopće se nije snašao).