U vinogradskoj sam rodila prije skoro 6 godina pa pokušavam dobiti uvid koliko se i što promjenila od tada na ovamo. Moj porod je tada bio inducirani i dobila sam sve po redu od prokidanja vodenjaka, dripa, zabranu kretanja, zabranu pijenja vode. Ona histerično jaka svijetla su mi cijelo vrijeme lupala u glavu, vaginalni pregledi su bili svaki čas, bez dobar dan i pardon, osjećala sam se ko rasplodna krava. Nitko mi se nije obraćao i govorio što se događa jer sam ja kao izvan sebe od muke pa nema smisla. Jedino što sam uspjela izbjeći je klistiranje i brijanje i to uz kolutanje očiju osoblja. Sveukupno sam u boxu provela 17 sati - na leđima bez kapi vode u lokvi znoja i u polusvijesti i najvećem strahu. na kraju dobila i epiduralnu. Rodila iza ponoći, s time da sam tu noć provela u krevetu na hodniku sama samcata ispred boxa u potpunom mraku, još uvijek mi nitko nije došao donjeti j**** čašu vode do 7 ujutro (dobila sam samo nakon poroda onu malu plastičnu čašicu vode od 1 dcl i to je to do drugog dana, do jutra me nitko nije došao pogledat ni išta pitat, a ja od šoka nisam oka mogla otvoriti).

Zato kad me netko pita kaj me smeta i kaj očekujem od slijedećeg poroda, ja ostanem blago skamenjena. No ne krivim nikog ponaosob, znam da je cijeli taj sistem jadan i nehuman i da sam slično il još gore mogla dobiti u bilo kojem drugom rodilištu u RH. Žao mi je što nemam lijepše stvari za reći.

Usuđujem se nadati drugačijem scenariju ovaj put, voljala bih vidjeti to ljubaznije osoblje koje spominjete, voljela bih humaniji pristup rodilji, najviše si želim spontani početak rađanja jer kroz inducirani ne bih opet mogla proći na ovaj način. Inzistirala bih na carskom il nek me ubiju.