da se nadovežem na frku.... porod je stvarno najmočnija stvar koju žena može doživjeti. nisam vjerovala u te riječi dok nisam doživjela svoje trudove. bole, al ti im se diviš i ne možeš vjerovati što sve tvoje tijelo može.
meni je jedino žao u tome svemu što me malo panika uhvatila, dijelom zato što je moj dragi morao na posao, pa je bilo ili idem na posao ili ti ideš u rodilište. trebala sam ostati još doma u svojim trudovima... barem još par sati. al me bilo strah. vjerujem da sam tako napravila da bi došla u bolnicu sigurno 7cm otvorena i doslovno bi samo izgon odradila.
da sad mogu ispočetka, poslala bih dragog na posao i nazvala ga da dođe po mene kad više nebi mogla izdržati, ionako ima 10min autom do doma. al ajd ti znaj!
cure... nemojte žuriti u bolnicu.
taj zlata vrijedan savjet nisam do kraja poslušala, a mislim da sam trebala. iako, su me u bolnici još malo pustili na mojim trudovim... svejedno mi je krivo za taj dio.
no nema veze....
za razliku od frke, meni je nagon za tiskanje bio luđački i kad su mi rekli "tiskaj" ogromno olakšanje sam osjetila, jedina bol je bila od bebe koja ide kroz kanal. tiskanje je neutraliziralo bol truda.
moj zaključak je da porod može biti fenomenalno iskustvo, bez obzira što boli. to je neka prirodna bol na koju je žensko tijelo spremno (govorim o boli truda bez dripa)