Ajme, pa kako ja vidim tvoj post tek sada :/
Na tečaju sam se susrela s potpuno suprotnim stavovima. Dr. R je u potpunosti protiv, iako mi nije ponudila argument zašto je protiv. Pitala sam i dr. G za njezin stav, ona ne vidi razloga zašto ne. Ali ipak, osjeća se u zraku da bih je draže bez stolčića.
Upoznala sam na tečaju primalji koja podržava i potiče trudnice na sto prirodniji porod i bilo joj me jako drago kad sam joj iznijela svoje zelje. Imala sam sreće sto je ona bila u vrijeme mog poroda u bolnici.
Došla sam i s planom poroda, mislim da je ispunio svoju svrhu. Sestra na prijemu i doktor su ga pročitali i ipak dobili neku sliku sto želim. Doktor se malo ironično šalio na račun plana pa sam i ja prihvatila takvu igru.
Nisam imala namjeru uzeti ni klistir, ni drip, niti sam željela da mi prokidaju vodenjak. Klistir je i sam rekao da mi ne bi dao (klistir mi je bio za trampu; mislila sam popustiti za klistir, ako je trebalo negdje nešto popuštati ili natezati se) jer sam došla s trudovima namtri minute i 7 cm otvorena.
Dva puta je došao napraviti pregled, zamolio da probuši vodenjak, ja sam ljubazno zamolila da ga ostavi i nije bilo problema. Prenio je nekoliko minuta prije nego se Panda rodila.
Drip mi je bio zadnji na pameti, naveden na planu da je neželjen i nisu mi ga ni nudili.
Dobila sam papir za pristanak za epiziotomiju, ja sam samo zamolila da mi pokažu mjesto gdje mogu napisati i potpisati da je odbijam. Doktor se uskomesao, pokušao me informirati/zaplašiti o posljedicama, ja sam odgovorila da sam se educirala i tako odlučila i da svojim potpisom snosim posljedice. Ni to vise nitko kasnije nije ni spomenuo, a kamoli ponudio.
Jako sam zadovoljna bolnicom.