A ja mislim da sam ja valjda jedna od stotinu, ''sretnica'' kojoj su zeznuli sve što se dalo, od poroda do dojenja.misliteljica prvotno napisa
Fakat imam doživotnu traumu od njih.
 |
|||
|
|
|||
A ja mislim da sam ja valjda jedna od stotinu, ''sretnica'' kojoj su zeznuli sve što se dalo, od poroda do dojenja.
Fakat imam doživotnu traumu od njih.
frendica je rodila tamo prije negdje mjesec dana, malo vise. bila je jako zadovoljna porodom, ali kaze da je s pomoci oko dojenja bila jaako nezadovoljna. kaze da su bebu dohranjivali a njoj su govorili da nisu, pa da jedni govore jedno, drugi drugo i da uglavnom o dojenju ne znaju bas puno (sto me ne cudi). uglavnom, preporuka majkama koje zele dojiti je da u mobitelu ponesu broj rodinog sos telefona za dojenje.
Tema mi je zanimljiva jer drugo dijete planiram roditi kod Podobnika pa da sam u toku.
Nečiji stav prema dojenju mi nije pretjerano bitan - i L sam čvrsto odlučila dojiti i dojila sam (i da, bila na Rodinom tečaju)
Razlog iz kojeg možda možete steći (pogrešan najčešće) dojam da sestre ne favoriziraju dojenje je to što je kod dojenja teško pratiti koliko je beba pojela. Mi smo s L bili u bolnici od njegovog drugog tjedna i iako je dr uvijek isticala dojenje kao najboju opciju, imalo smo sto problema oko vaganja i mjerenja koliko smo pojeli. Svaki put kad bi sisao ga treba skinuti i izvagati pa opet obući. A on je sisao deset, petnaest puta dnevno.
Apsolutno se slažem. Jako se brinu da im beba ne kopni, a da oni to ne primjete: Pobožni su oko toga:Tema mi je zanimljiva jer drugo dijete planiram roditi kod Podobnika pa da sam u toku.
Nečiji stav prema dojenju mi nije pretjerano bitan - i L sam čvrsto odlučila dojiti i dojila sam (i da, bila na Rodinom tečaju
Razlog iz kojeg možda možete steći (pogrešan najčešće) dojam da sestre ne favoriziraju dojenje je to što je kod dojenja teško pratiti koliko je beba pojela. Mi smo s L bili u bolnici od njegovog drugog tjedna i iako je dr uvijek isticala dojenje kao najboju opciju, imalo smo sto problema oko vaganja i mjerenja koliko smo pojeli. Svaki put kad bi sisao ga treba skinuti i izvagati pa opet obući. A on je sisao deset, petnaest puta dnevno.
Ovo ne kužim: Pa, što nije beba s tobom u sobi? Ako je samo to problem, onda treba inzistirati da uvijek bude u vidokrugu.
slazem se. ja sigurno, nakon drugog poroda, ne bi dala ni da je na makar jednu sekundu nekud odnesu.
a ovo vaganje nakon svakog podoja mislim da je losa praksa. po meni bebu ne bi trebalo vagati cesce od jednom tjedno.
kod nas se radilo o bolesnom novorođenčetu koje je završilo u bolnici - kod zdravog djeteta ni ja ne vidim razloga u stalnom navaganju. Eventualno prvih dana možda malo češće od jednom tjedno (a to je taman period kad je dijete u rodilištu).
ja nisam vidla smisla tom vaganju i nikad vagala svoju djecu, osim kad bi dosli kod doktora na redovite preglede
nekak sam se uzadala u to da ja ipak VIDIM i POZNAM to dijete
mislim, fakat ne kuzim kaj ce mi pomoc saznanje jel ima 100 gr gore ili dole
evo da te prosvijetlim: 100 g gore sve je o.k., 100 g dolje ili ne dobiva na težini = urinoinfekt. Tako je bilo kod nas. Sve bolesti kod tako male djece su netipične, moja npr. nije imala uopće temperaturu, samo nije dobivala na težini. Ponekad im to ne dobivanje na težini može reći da nekaj nije u redu. Doduše, uz to ne dobivanje na težini bilo je i drugih stvari: nije se mogla smiriti i plakala je stalno (kod neke djece je to npr. normalno, ali kao što si rekla majka zna svoje dijete i kod moje to definitivno nije bilo normalno), nije htjela jesti, pa sam se izdajala i davala joj na bočicu jer sam mislila da bude tako - nije htjela. Znala je povratiti - što isto može biti normalno. U svakom slučaju, meni je bilo sve to sumnjivo. Otišla na Šaltu - urinoinfet sa upalom bubrega (koliko su mi objasnili urinoinfekti kod tako male djece su upravo zato opasni jer odmah pređe na bubrege).
OK, ajmo se sada svi iščuđavati zašto se u bolnicama novorođene bebe važu.
Ponavljam, ja sam opisala iskustvo s bolesnim djetetom (i da, bitno je koliko izgubi na težini jer je s nama na intenzivnoj ležala curica od 1,7 kg koju je patronažna isto vagala "odokativno").
A jedino kakva je ovo poveznica s privatnim rodilištem je stav sestara. Tu se vodi rasprava o stavu sestara prema dojenjeu - i u Klaićevoj su sestre s našeg odjela optuživane da su anti dojeće - nisu bile, naprosto se dojeno dijete teže kontrolira koliko pojede (i opet ponavljam, kod novorođenčeta s 2kg je izuzetno bitno koliko dnevno dobije / izgubi).
Obzirom da i mi planiramo u PR, što mi savjetujete u vezi dojenja:
Ja sam jako odlučna da isključivo dojim, nikako ne želim dohranu (ukoliko STVARNO nije prijekopotrebna) i mislim se tako postaviti, tj. jasno i glasno reći svoj stav te zamoliti ih da ga poštuju.
No, također sam malo u strahu (iako sam već prošla Rodinu radionicu dojenja
Znam kakvi su mali želučeki, i znam da im jako malo treba, ali eto, ja u biti ne vidim ništa loše u tom vaganju prije i poslije dojenja, jer to mami daje pouzdanu informaciju koliko je dijete pojelo, da li je dovoljno i sl. (čini mi se da te tako puno lakše i ranije mogu detektirati tegobe tj. problemi koje ste recimo vi imale).
Kako onda prakticirati dojenje/vaganje/dokazivanje da beba dobro papa u rodilištu?
Moja je prijateljica prakticirala to vaganje stalno, prije svakog i poslije svakog obroka, nikada nije bila nesigurna da li je obrok bio uspješan, zapisivala sve tj. koliko je dijete pojelo i kako dobiva na kilaži, i što se toga tiće bila uvijek na 100% oko toga. Meni se to čini ok.
Vi mislite da to nije dobar način i da tu vagu treba izaciti? Stvarno bi mi bilo drago čuti mišljenja vas, iskusnim mamica
upravo obrnuto: to vaganje mami UOPĆE ne daje pouzdanu informaciju.
kao prvo, beba ne mora u svakom obroku nešto i pojesti, nekad pojede manje, nekad više. kao i mi, uostalom.
kao drugo, i sama znaš da se te količine mjere u mililitrima i dovoljno je da beba udahne i učini milimetarski pomak, a da vaga ne "zabilježi" prirast ili čak pokaže i manjak.
upravo je divno što cice nemaju mjerač ni brojilo, što ne moramo pratiti cijelu tu metriku na koju smo navikle.
opusti se, broji pelene, prati dijete... TO su najbolji pokazatelji.
vaga... generalno da, ali ne češće od jednom tjedno.
vaganje nakon svakog podoja unosi nemir, nesigurnost, ne koncentriraš se na podoj i na dijete nego se grizeš što će pokazati vaga.
i pritom propuštaš ono najljepše - uživanje u pogledu na zadovoljno dijete na dojci.
Evo i ja potvrđujem da mi je vaga bila samo izvor frustracija.
Bila sam opterećena time koliko mi je dijete pojelo, pa sam nabavila digitalnu Chiccovu vagu za bebe, koja mi je potpuno poremetila život jer je pokazivala minimalan pomak poslije obroka, što je naravno imalo za posljedicu da sam mahnito vagala dijete po deset puta dnevno, prije i poslije dojenja, te bivala sve napetija i nesigurnija.
Sreća da sam imala prodojeću pedijatricu koja mi je objasnila da se ne trebam operećivati gramima i mililitrima i da se opustim.
Ono što je najgore je to što sada svi znaju da imam tu vagu i traže je na posudbu, pa se uvuku u isti začarani krug kao ja, te neke čak i odustanu od dojenja...
Ispričavam se na oftopičarenju...
piplice,
reci da si je prodala na Rodinoj burziOno što je najgore je to što sada svi znaju da imam tu vagu i traže je na posudbu, pa se uvuku u isti začarani krug kao ja, te neke čak i odustanu od dojenja...
Isabel evo Apri je bas lijepo napisala kako vage mogu poremetiti dojenje, obzirom da je beba s tobom cijelo vrijeme vrlo lako mozes pratiti broj popiskenih i pokakanih pelena.
Obzirom da najvjerovatnije ides na porod carskim rezom evo jednog teksta
Dojenje nakon carskog reza
Obzirom da se radi o privatnom rodilistu pitaj za mogucnost da se beba ne odnosi od tebe ni tijekom sivanja, da je sto ranije dobijes u kontaktu koza na kozu.
Tijekom šivanja, dijete odnesu da ga utople i pregledaju, meni je došla pedijatrica i rekla da ga moraju odnjeti jer se bebe brzo pothlade. Nakon toga šivanje traje oko 30 min i dobiješ opet dijete u sobu.
I da..pisala sam već o tome, ali ću ponoviti, prvorotke (što sam i ja bila prije 3 tjedna) imaju svakakve vizije kako će to izgledati, moj savjet je da se opustite, pratite ritam svojeg djeteta, svojeg tijela i intuicije i bit će sve ok.
nema te deke koja je toplija od majčinoga tijela
Totalno se slažem, ali eto kod CR u podobniku tema ajmo reći tehničke mogućnosti za to, u biti ti samo vidi glava i vrh ramena prije onog zastora koji priječi da tata i mama padnu u nesvijest gledajući kaj doktori rade po trbuhu.nema te deke koja je toplija od majčinoga tijela
Apsolutno potpisujem da zdravo dijete nema ama baš nikakve potrebe vagati nakon svakog obroka (što nije bio naš slučaj).
Ono što ne potpisujem i što nimalo ne podržavam je savjetovati prvorotkinjama koje nemaju iskustva s djecom "pouzdaj se u samo sebe...osloni se na majčinu intuiciju..".
S nama je ležala curica od 1700 g koju nisu na vrijeme doveli dr između ostalog jer je mami uzastopno savjetovano da ne paničari i doji na zahtjev, a patronažna je vagala "od oka". (da bi nakraju ispalo da je beba alergična).
ispričavam se radi OT još jednom
Ali ne bih se pouzdala ni u vagu, mozemo gornjoj recenici dodati neka se pouzdaju i u pelene ... pratiti broj popiskenih i pokakanih pelena nije tesko ako je beba stalno s tobom, i puno manje uznemirujuce nego vaga nakon svakog obroka. A broj pelena nam moze isto tako puno toga reci.
Male bebe doje 8-12 puta dnevno, toliko bi bilo i vaganja, beba se popiski ili pokaka za vrijeme dojenja, pa onda ispadne da nije nista pojela sto nije istina ... trebalo bi vise paznje posvetiti da mama i beba nadu najudobniji polozaj, da beba dobro uhvati bradavicu, da se mami pokaze kako moze vidjeti da beba guta, kako raditi kompresije ako je beba uspavana ... a vagati prvi i zadnji dan bolnice, a izmedu pratiti pelene i opce stanje bebe.
bok cure!
imam friško iskustvo i zdravu bebu na kojoj, po mojoj procjeni, mogu zahvaliti prof. Podobniku i pedijatrici Šunić!
u rodilište smo stigli s namjerom da rodim vaginalno s epiduralnom, s tim da me u toj namjeri u trudnoći podržavao prof - nije bilo nikakvog favoriziranja carskog.
sve je krenulo super, od prijema u rodilište koji me smirio, preko pripreme (klistir - koji je bio moj izbor) u ugodnim uvjetima, s obzirom na okolnosti, u posebnoj sobi s tušem. s obzirom da sam imala jake trudove koji nisu bili pretjerano bolni, 4 sata sam se otvarala u rađaoni, ispred rađaone, šetajući, sjedeći, potpuno nesputana. kad je zagustilo, odlučila sam primiti epiduralnu i sve je nastavilo svojim tokom, bez problema i relativno bezbolno.
stvari su se tada nažalost zakomplicirale i na kraju sam završila na hitnom carskom. ne bih ulazila u detalje, samo želim reći da se u trenu skupila velika ekipa koja je još 4 sata nastojala da se vaginalni porod dovrši, no nije bilo pomoći.
da smo ostali zanemareni ili bez stalnog nadzora, nisam sigurna da bi danas imali zdravog sinčića.
da je bilo moguće vaginalno završiti porod, mislim da bi to bio porod pod uvjetima za poželjeti.
što se tiče oporavka, ovo je hotel s pet zvjezdica. i tu ne mislim na LCD i takve stvari, nego higijenu (jedan-dva puta dnevno mjenjaju posteljinu i spavaćice, vodili su brigu o mojoj higijeni kad se nisam mogla pomaknuti), ljubaznu pomoć sestara 24 sata na dan, konstantan nadzor doktora.
što se tiče dojenja, tu se moram složiti da nisu isključivo pro-cica. naša beba je bila u inkubatoru tako da je bilo za očekivati da će početak biti težak, a baby-sestre su 'u najboljem interesu bebe' bez pitanja i bez pardona počele s formulom, iako su se meni paralelno u sobi punile cice. ne bih dala ruku u vatru da mu na početku nisu davale flašicu i kad su govorile da nisu. tak im je valjda lakše, a to je stvarno loš motiv. što se tiče mojih bolnih cica, tu su mi sestre za mame stvarno puno pomogle s masažom i izdajanjem.
osim toga, iako znam da je to s dojenjem OGROMNA stvar, sestre su stvarno super. u naročito dobrom sjećanju su mi ostale sestre za bebe Sana, Ana i Izabela (s njom smo se morali boriti jer je malo tvrdoglava ali je jako stručna), i sestre za mame Teuta, Kristina, Maja, Zorica i Nikolina. bile su nam na raspolaganju 24 sata na dan, a pomoć nam je stvarno bila potrebna.
sve su svemu, PR toplo preporučam. slobodno me pitajte ak vas još nešto zanima. bolje na pp, jer sad baš nemam vremena za praćenje foruma..
Hvala vam cure! Savijeti mi se sviđaju, jer mi je draže poutdati se na bebu i sebe, nego na brojeve, i vjerujem da samo opterečuju kao što svjedoči Piplica. Nisam znala da je tako nepouzdano, tj. da je bolji pokazatelj pelena
Misliteljica za tebe imam 100 pitanja, o PR i CR-u, čekam da malo narastete
Mene je pedica pitala da li da malenu odnesu na pregled, ja sam rekla da hocu da bude samnom, ostala je, nitko me nije nagovarao da ju dam, pedica je odmah rekla ok pregledati cemo se zajedno kada dodjete u sobu. Nazalost ipak ju je pregledala sama jer sam ja zavrsila na eksploraciji, ali cim sam dosla u sobu stigla je i princezaTijekom šivanja, dijete odnesu da ga utople i pregledaju, meni je došla pedijatrica i rekla da ga moraju odnjeti jer se bebe brzo pothlade. Nakon toga šivanje traje oko 30 min i dobiješ opet dijete u sobu.
Cure, evo mog iskustva:
rodila sam kod Podobnika svoje drugo dijete i imam samo rječi hvale. Imala sam dogovoren prirodni porod, ali sam završila sam na hitnom CR u 38-om tjednu. Osim što se tamo svi tamo ponašaju tako da žena stvarno može uživati u tim prvim danima sa svojom bebom, sretna sam da sam tamo rodila i zato što:
- sve što se sa mnom zakompliciralo su mi pojašnjavali u hodu razumljivim rječnikom, a nisu šaputali među sobom
- svoju bebu sam dobila odmah
- kasnije je beba bila sa mnom u sobi koliko sam ja to željela
- sestre su mi pomagale oko dojenja na razne načine: namještale su mi bebu, tražile sa mnom najudobniji položaj, masirale mi grudi, ohrabrivale me i pohvalile kad god mi se činilo da mi ne ide dobro (prvo dijete nisam uspjela dojiti pa je trebalo zakrpati te rupe u mom samopouzdanju)
- onog trenutka kad sam se osjetila sposobnom išla sam sama kupati svoju bebu
- u sobi je stol za prematanje i pelene, tako da sam svoju bebu sama prematala
- MM i naš stariji sinčić su nam dolazili u posjetu u razna doba dana i noći (kad god je bila prilika).
S obzirom da sam rodila na staru godinu, u ponoć su došli Podobnik i sestre, donijeli mi bebu da mu dam pusu za novu godinu i poslikali nas da imamo za uspomenu.
I još dvije riječi o Podobniku: mislim da je on totalno predan svom poslu, on je stalno tamo - ja sam bila 5 dana, i on je svih tih 5 dana najmanje tri puta dnevno dolazio u sobu da vidi kako smo bebač i ja. A vrhunac mi je bio kad sam kroz prozor vidjela da mu nije problem ni počistiti snijeg na parkiralištu.
mislim da je ovo najmanje što netko može učiniti za 30000 kuna :/
svejedno, drago mi je da si zadovoljna, to je ipak najvažnije
ovo me zanima, kak možeš imati dogovoreni prirodni porod?
mi smo se dvoumili i na kraju se ipak odlućili za carski , nismo iz zg-a i letat kad mi pukne vodenjak ili me uhvate trudovi u sat vremena udaljeni zagreb i molit se da ne bude gužva mi nema smisla.....
isto sam imala dogovoreni prirodni porod. Kad dođe vrijeme, razgovaraš o porodu i ja sam rekla da bih voljela roditi prirodno na stolčiću. Mislim da je to dogovoreni porod. Kako bi ti htjela, e sad....kako će ispasti, to je druga priča. To je moje objašnjenje.ovo me zanima, kak možeš imati dogovoreni prirodni porod?
mi smo se dvoumili i na kraju se ipak odlućili za carski , nismo iz zg-a i letat kad mi pukne vodenjak ili me uhvate trudovi u sat vremena udaljeni zagreb i molit se da ne bude gužva mi nema smisla.....
Kod mene je bilo kao i kod cvjetkice. Pocela sam ici kod njih cca. mjesec dana prije poroda i na jednom od prvih pregleda smo razgovarali o tome na koji način želim roditi. Izabrala sam prirodni porod.
Lido, jesi li ti rodila ili se tek pripremaš?
Rodila sam već dvaput i nadam se da cu barem jos jednom!
Prvi put (2006 godine) na SD i to mi je bio horor, dobila sam standardni paket upitne indukcije, dripa, epiziotomije, neljudskog pristupa od strane gotovo svog osoblja s kojim sam bila u kontaktu, nepomoći oko dojenja i tamo ne bih vise krocila ni da me netko ganja.... Mozda se u međuvremenu nesto promjenilo, ne znam, ali takvo je bilo moje iskustvo.
Drugi put (prije 4,5 mj) sam rodila u PR, i to sam opisala u gornjem postu.
evo i mene s friškim iskustvom
rodila sam prije 16 dana, vaginalno s epiduralnom (koju sam tražila tek pod kraj kad sam shvatila da neću imati snage za izgon, a M je bio velika beba za mene malu
porod mi je prošao ko iz bajke, stigla sam u 1:15 u rodilište nakon što sam skužila da mi je pukao vodenjak, ali i mekonij u plodnoj vodi
muž je cijelo vrijeme bio samnom, kad je proradila epiduralna, mogli smo pričati, čak se i šaliti.
zbog moje specifične situacije ostali smo dan duže, ali bilo mi je tako lijepo tamo da mi nije teško palo.
vidim da se neki žale na probleme s dojenjem... ja sam dala zeleno svijetlo za dohranu jer nisam vidjela smisao da se M frustrira i bude gladan dok meni ne nadođe mlijeko. nek se nitko ne uvrijedi, ali to je moj stav jer, bome ni ja ne volim biti gladna... 8)
treći dan kad je mlijeko stiglo, prestali su s flašicom i od tada je on isključivo na prsima. sada smo se već uigrali i M lijepo napreduje, već nakon tjedn dana cice je dobio mali podbradak, a obrašćići su mu se udvostručili
sestre su sve divne!
za eventualne detalje na pp 8)
@velika.jabuka - mislim da smo se upoznale u hodinku ispred rađaona
ja ne znam kad on spava :shock:
poliklinika je njegov život u punom smislu tih riječi... dolazio me pogledati svaki dan po nekoliko puta tako da sam se stvarno zapitala jel on uopće stigne spavati
ljudi, ja mislim da podobnik uopce ne spava. :D o njemu imam samo rijeci hvale, on me je porodio i prvi put na merkuru i njemu privatno odlazim vec cetiri godine. svakome tko ima imalo rizicnu trudnocu preporucila bih upravo njega jer mislim da je jedan od najboljih uzv dijagnosticara uopce. obje moje trudnoce bile su prilicno rizicne, s tim da sam prvi put lezala u merkuru mjesec dana te da mi lijecnici nisu prognozirali dobar ishod niti su mi prvih tjedan dana znali dijagnozu. crp mi je bio 189 (normalan do 10 za zene), sedimentacija 240, a lijecnici u viziti su me pitali: gospodjo, da nemate upaljen zub?! uglavnom, podobnik mi je otkrio pravu dijagnozu (nekroza mioma), lijecio i imao prilicno optimistican stav cijelo vrijeme. DOJENJE: prvi put nisam nista znala o dojenju, jedino sto sam znala je da to ZELIM. jedna od sestara u merkuru rekla mi je: gospodjo, imate velike cice, ali u njima nista, ne bute vi dojili... Dojila sam dvije godine... kad sam rodila drugi put kod podobnika, sestre su samo dolazile u sobu i nudile mi pomoc. nije mi trebala, znala sam i osjecala sve. tamo je bila i jedna starija pedijatrica (prilicno strogog drzanja, zaboravih joj prezime), dosla mi je u sobu i rekla da se ne trebam bojati dati bebi formulu jer da je najvaznije da beba dobro napreduje, ja sam kimnula glavom i radila po svom. moja mladja curka danas ima sest i pol mjeseci i samo je dojim. ono sto sam zeljela reci: svi ce oni (i pedijatri i sestre) imati pregrst savjeta, ali ako zelite dojiti svoje dijete, imajte ga cijelo vrijeme pokraj sebe i stavite svaki put na prsa kada to zazeli.
E ja jedino mogu reći da sam ja bila prvorotkinja i nažalost nije mi nitko rekao da moram dijete držati pored sebe i stavljati ga na cicu kad god traži...da sam to znala, onda ne bi sad ratovala s posljednjih par mililitara AD koje sam davala od prvog dana.
Ali evo, s 5 tjedana, moje dijete već 48 sati pije samo moje mlijeko (AD sam zamijenila s mojim izdojenim koje skupljam tijekom dana).
Cure koje muči dojenje prvih dana i "kako znati da dobija dovoljno" pogledajte si (i isprintajte) ovu tablicu, jako je zgodna
http://www.beststart.org/resources/b...Brstfdpstr.pdf
Kako na njoj vidite, bebi prvih dana trebaju zaista "smiješne" količine mlijeka (kolostruma ) i ne nasjedajte na to da prvih dana nema što jesti. Kolostrum niti nije nešto što će bebu udebljati, fiziološki gubitak na težini je očekivan, ali će joj dati energiju i imunitet. I jako je važno da ga dijete popije. Pratite da li dijete mokri i kaka i to vam je dovoljno u prvim danima, vaganje prije i poslije podoja je puno neučinkovitije i puno stresnije.
Sretno!
Ima li tu netko tko je rodio u PR normalno - BEZ epiduralne, bez komplikacija i hitnih carskih.
Dajte malo, ispada da tamo svi idu zbog smještaja i epiduralne na zahtjev.
Zanima me: kad ne želiš epiduralnu niti druge medikamente, postoji li moralna podrška osoblja, konkretnije - primalje. Imaju li one takvu vrstu stručnosti i iskustva.
Drugo, prati li te jedna primalja cijelo vrijeme ili se izmjenjuju u šihtama, te - koliko se ljudi mota po rađaonici ako se radi o zdravom fiziološkom porodu?
Ja znam za slučajeve kada je porod bio prirodan. Išla je cura samnom na trudničke vježbe. Za druge ne znam, rodile su poslije mene
Primalje rade u šihtama od 12 sati. Ti dobiješ svoju i ona je cijelo vrijeme uz tebe. Dežurni doktor (meni je bio Ivo Balenović) dođe povremeno, a dođe i Podobnik, a kod mene je bio i anesteziolog (to znači ne treba kod prirodnog poroda). I to je sve. Ali da...najviše poroda imaju s epiduralnom...vele da puno onih koje dođu s idejom da rode prirodno ili u vodi, odustanu negdje po putu i traže epiduralnu..eto. Ali samo da znaš, mene su primalje nagovarale na skroz prirodno..mene to nije zanimalo - ja volim lijekove.
jedno malo pitanje, može li u PR u posjetu s mužem doći i drugo dijete ili su djeca i tu nepoželjnja u blizini bebe?? koliko dugo muž može biti u posjeti??
ja koliko znam kada sam tamo ležala... rečeno mi je da se oni prilagođuju zahtjevu i željama pacijentica.
E sad... vjeruj mi nije to državna bolnica da će te pustiti maltene do kraja.. jer i Podobnik zna jedna greška on jue sutradan 'cover of the magazine' uz obaveznu sudsku tužbu.
Ne riskira se Čovjeku.. to ja vidim po sebi kada dođem tamo..
Ea sad kod Podobnika kada se pojavi mekonijska voda - ide se odmah na Carski a u većini državnih rodilišta se prelazi preko toga i još porađa...
o tom se radi - ovaj je privatnik i ne želi na sebe preuzeti odgovornost ako nije nužna i nepotrebna- što ej u redu jer ja sam u svom poslu također privatnik i izbjegavam rizike gdje god je to moguće da ne naježim ja a sve se može na drugi način riješiti..
i nije mi jasno kako to neke od vas uporno ne razumiju :? :?
pa da.. one su uzete iz Markura i to su primaljke koje su godinama radile u rodilištu...
ja koliko sam vidjela sve one imaju ohoho staža i iskustva.
naravno da može doći i dijete!
meni je muž bio gotovo stalno, a na kratko su došli i moji roditelji, moje sestre i moja teta te njegovi roditelji i njegova braća.
meni bi muž došao nakon posla (oko 15-16) i bio je samnom do 22-22:30 (do kad ga ja ne bi potjerala
Ea sad kod Podobnika kada se pojavi mekonijska voda - ide se odmah na Carski a u većini državnih rodilišta se prelazi preko toga i još porađa...
pa da.. one su uzete iz Markura i to su primaljke koje su godinama radile u rodilištu...
ja koliko sam vidjela sve one imaju ohoho staža i iskustva.
ja sam došla s mekonijem u plodnoj vodi na porod i budući da je sve bilo u redu na ctg-u, rodila sam vaginalno i nije uopće bilo riječi o carskom. jedino mi je dr.podobnik rekao da ukoliko će sve skupa trajati više od 12h idemo na carski, srećom, bila sam gotova za cca 4 sata od ulaska u rađaonu. :D
a glede primalji... sve su toliko divne i drage da čovjek ne može vjerovati... i iznad svega stručne!
teško mi je i jednu izdvojiti jer su stvarno sve za 5+. a i ostatak osoblja je odličan, tete koje serviraju klopu, spremačice. svi simpatični, nasmijani i dragi!
eto.... onda si ti odgovor aro32 oko prirodnih poroda.
meni nisu sve bile tamo OK....
Išla mi je tako na živce sestra Zorica, a oduševila me Teuta, i Izabela (ona je stara primalja i djeluje grubo ali je jako jako stručna)
Od ostale ekipe iz Poliklinike Žaklina mi je bila jako dobra, a i Žaklina nije bila loša
nitko te neće drogirati na silu niti će ti dati nešto bez pitanja i tvog pristanka...
ali nemoj se baš previše junačiti... i ja sam krenula u porod sa željom za 100% prirodnim porodom, ali kad me drip počeo šorati (jer trudova skoro nisam ni imala, a bez trudova nema tiskanja...) i kad sam vidjela da neću imati snage za istisnuti bebu, zatražila sam epicu
je, teuta je i meni jako dobro sjela uz maju. a izabela nas je ispratila kad smo izlazili, moj mali je bio njezin ljubimaceto.... onda si ti odgovor aro32 oko prirodnih poroda.
meni nisu sve bile tamo OK....
Išla mi je tako na živce sestra Zorica, a oduševila me Teuta, i Izabela (ona je stara primalja i djeluje grubo ali je jako jako stručna)
Od ostale ekipe iz Poliklinike Žaklina mi je bila jako dobra, a i Žaklina nije bila loša
meni je uz ostalo jako važno da je muž uz mene koliko meni i njemu to odgovara i da naše prvo dijete može biti s nama koliko nam to svima paše,
a ne da sam na hodniku s maleckim 5 min i onda oboje plačemo jer ja moram u sobu, kao da sam u zatvoru, ne želim ni pomišljati sličan scenarij...
uf sad mi je lakše...
ja sam iz Rovinja, Pula mi je na pola sata, Rijeka na sat,
jeli normalno da ja želim u PR zato jer se nadam -ne da će me tretirati kao princezu,
nego da će razgovarati samnom, imati razumijevanja i strpljenja ISKRENO mi objasniti situaciju u kojoj trenutno budem,
jer mi je JAKO važno da su mi muž i sin uz mene koliko nam paše,
i jer mislim isto kao što je mačkulina rekla, neće riskirati, a ne kao moja poznanica u Ri, rodila na carski, poslije je opet otvarali a izmuljali su kao nešto su se šavovi upalili....ona pretpostavlja da je ostao komadić maternice, dobila je sepsu i bilo je gadno... oni su zataškali što su mogli i žena pojma nema što je točno bilo!
pa se na trenutak pisam jesam li luda uz to što plačam zdravstveno platiti 15 -25 soma za porod...
a opet kad gledam kuhinju se nisam ustručavala platiti 50 000,
ljudi idu svake godine na skijanje i ljetovanje....
desilo mi se da sam se emotivno zblokirala jer sam morala ostati u rodilištu na dan termina, bez muža jer je bila noć...
i kao sve je super..da sve samo se nisam otvarala...
užasno mi znači da nije zatvorski režim i da su moji (muž i sin kasnije) uz mene ne jer su se provukli u smjeni dobre sestre nego jer je to tako normalno...
i ja i muž bi dali i 30 soma ali se svi zgražaju
:/
Draga moja... a što da ti kažem?? Hrvati su čudan svijet... Svima je normalno kupiti auto na kredit (klasu auta van mogućnosti), dati na estetske operacije, dići kredit za dionice.. otići na skijanje ili ljetovanje na 12 rata.. To je svima normalno.
E kada treba dati za porod - e onda je to pa ti si glupa ovakva onakva... Moj otac je prije par godina išao u Krapisnek toplice i tamo operacija srca u privatnoj bolnici Magdalerni košta 50 tisuća kuna i ljudi ju plaćaju...
Vjerojatno su za one koji čakaju po godinu dana na red u normalnim bolicama ti budale - ja ti ne znam što reći..
Po meni svatko ima svoje prioritete i luksuz.. meni je odista luksuz nečije skijanje ili ljetovanje.. a nekome moj Podobnik....
Nismo isti i bolje da nismo... ovako smo tako svi različiti i imamo svoja iskustva.
Ako imaš novaca, ako si dala 50 tisuća kuna za kuhinju.. brate dragi nemaš što razmišljati.... odi rodi tamo (ako imaš normalnu trudnoću i ako nema nekih većih komplikacija)
nemam još trudnoću, imam traume od prvog poroda i nemam povjerenje u rodilišta,
sada tražim gdje ću roditi da maknem bar neke strahove i da se odvažim na dugu bebu iduće godine...
znam ja da je Pula PUNO bolja neko nekad, ali ja želim biti sama u sobi, sestre na katu sa babinjačama su očajne, ja se ne želim u tim danima svađs,ati sa nekom iskomplaksiranom babom, ne pada mi na pamet, posjete su pola sata na dan ma nema šanse i zamisli da beba dobije žuticu i zaglavim 10ak dana, sina bih viđala po 10 min dnevno?!!!
muža po pola sata, pa nismo u logoru, meni je to nehumano i s tim se ne mogu i ne želim nositi....
za 20 000 ću ja polako svaki mj odvojiti malo, pa neka se gomila na jednom računu i kad zatreba neću niti osjetiti.
erik
ljudima je normalno dizati kredite za aute, skijanja, putovanja u tajland i sl, ali kad platiš za porod onda si budala "jer to ionako rade besplatno".
a meni nitko ne može izračunati koliko košta onaj mentalni mir koji sam imala zadnjih mjesec dana svoje trudnoće (kada sam se konačno odlučila za privatno rodilište i krenula na preglede) i nitko mi ne može izračunati koliko košta mir s kojim sam ušla u rađaonu jer sam znala da će učiniti SVE da beba i ja budemo dobro...
baš te briga... ako možeš, zašto si ne bi priuštila porod od kojeg ti neće ostati traume, koji ćeš moći proći zajedno sa mužem i nakon kojeg nećeš biti lišena starijeg klinca...
mene svekići i dalje ne shvaćaju, da je bilo po njihovom valjda bi me u polje poslali roditia tako je i s ostatkom svijeta...
plan ti je dobar, svaki mjesec izvoji po malo i kad se odlučite za bebicu, nećeš ni osjetiti da si ostala bez 20 tisućica. vjeruj da kad smo plaćali račun ni u jednom trnu mi nije prošlo kroz glavu da sam preplatila ono što sam dobila ili da sam "pokradena". što sam dobila to sam i platila, a dobila sam najviše što sam mogla dobiti - zdravu i veselu bebu!
Ako si dobila drip onda to vise nije prirodni porod, tako da se ja ne cudim sto si na kraju uzela i epiduralnu.
Pravila pisanja postova
