vaše dete kao verna kopija vas

[clumsy mom]

Odmah na početku da izjavim da nijedan od sinova nije 'moj'. Matija je čudni mešanac, likom i karakterom uglavnom na mog brata uz poneke primese svog tate. Boris je preslikani otac - i karakterno i fizički, ima potpuno iste pokrete (čak i one nesvesne, recimo kad ga budim), potpuno isto reaguje na situacije...

Pre par dana bili smo u gostima kod prijatelja sa troje dece. Najstarija je pljunuta majka i zbog toga je nekako favorizovana u odnosu na drugo dvoje. Kako favorizovana? Pa recimo da mama uvek razume zašto je ova nešto napravila pa mala ne popije kaznu jer je i mama bila takva kao mala. Pošto drugo dvoje nisu kao mama onda za istu stvar budu kažnjeni :/

Slična stvar bi se kod nas dešavala samo da je mm više kući. Tačno vidim kako Borisu neke stvari prolaze jer ga tata 'apsolutno razume' :/ . Nema veze kakva je glupost u pitanju - ako taja iskopa iz malog mozga sličan događaj iz svog detinjstva Boris može i kuću da sruši :/ . Dobra stvar je da sam ja tog njihovog tatu upoznavala 10 godina dok nismo dobili decu pa neke stvari sečem u korenu

Mene iskreno nervira rečenica ''tako sam i ja kad sam bio/la u tim godinama''. Možda jer eto nemam svoju vernu kopiju :/ . Kako vi reagujete u situacijama u kojima prepoznate sebe? Imate li sposobnost da razgraničite šta valja a šta ne ili vam sve prolazi pod ''a razumem ga/je ''. Koliko su takvi roditelji uopšte kompetentni da prepoznaju situaciju za kaznu ili prekidanje sporne aktivnosti?

[marta]

Kod mene je malo drugacije. Andrija je isti ja, a svadjamo se do jutra do mraka.

[Loryblue]

L. je ista ja (osim fizičkog izgleda), ali karakter, pokreti, radnje, zaključivanje, pregovaranje, tvrdoglavost......moja kopija. i upravo zbog toga je često i opominjana i "kažnjena" jer vlastite greške jako brzo uočiš kad ih drugi ponavlja. u ovom slučaju vlastito dite.

[Iva B]

Kod moje Lucije se događaju nevjerovatne stvari...
Ja sam po prirodi dosta gadljiva, voće mi npr. ne smije biti 2 dana staro i tako to... ali trudim se da to njoj ne pokažem.
I onda jučer, mama me zove i kroz smijeh mi prića kako je Lucka odbila bananu, uz objašnjenje ''stara je''!
Moje dijete

[spooky]

Pia - ista ja. I zbog toga ju bolje razumijem. Ona po svojoj prirodi ne kaže uvijek što želi jasno i glasno, ali se zatu samo snuždi, a drugi bi trebali znati zbog čega je tužna i što želi.
Na sreću pa u 99% slučajeva znam u čemu je stvar.

Dora - isti MM. Glavom kroz zid. Sve će ona ostvarit kad-tad...

[pomikaki]

Mislim da se češće javljaju sukobi između djece i roditelja jer roditeljima podsvjesno smetaju vlastite osobine na djeci.
Moje je još premalo za takve opservacije.

[laumi]

Dvoje starijih - fizički cijeli MM. Najmlađa - preslikana ja i fizički i karakterno (koliko se to zasad može vidjeti jer još nema 2 godine). Najstarija je karakterno neki spoj MM-a i mene, čini mi se da je uzela ono najbolje od svakoga. A srednji - ajme... karakterno je cijeli deda (moj tata) - uvredljiv do bola... Čak je i fizički neki mješanac između MM-a i spomenutog dede.

[raffaela]

evo da se i ja pridružim ovoj raspravi.iskreno puno i razmišljam o ovoj temi u zadnje vrijeme.naime,naš stariji sin koji ima pet godina,osim što je fizički na mene užasno je karakterno na mene.kako??pa evo,dosta je povučen,sramežljiv,možda malo i čudljiv,previše pedantan ,mogla bih reći picajzla...a sve sam to ja.i ponekad mi je tako krivo što je te osobine pokupio.i pitam se koliko sam ja kriva za to,dobiju li to djeca rođenjem,kao neku nasljednu osobinu ili se to pokupi odrastanjem,gledajući nas starije.nadam se da razumite što hoću reći.
vidim kako je nesiguran u sebe,kako mu za sve treba pohvala,i nevolim tu njegovu osobinu i borimo se to promjeniti ali teško je.
jer sve sam to ja!!!i teško je meni to promjeniti....

[anna-y]

Moj M je karakterno ista ja, ali i svoj tata (jer smo u nekim manama jako slični).
Pomalo je "vuk samotnjak", baš kao ja, te izuzetno tvrdoglav - na oboje.
Ovo samotnjaštvo kužim, ali ga nastojim u dovoljnoj mjeri "prisiliti" na druženje, da se ne bi previše uvukao u neku svoju ljušturu, pa sam sebi dogledno stvorio problem.
On, recimo, kad se djeca idu igrati van, kaže da će ostati unutra i igrati se sam. Ali, ako ga isprašim da ipak mora ići (na čisti zrak konačno), super se igra i uživa u druženju sa drugom djecom. Evo i ja sam bila takva kao mala.

Ova tvrdoglavost je sasvim druga stvar i postaje sve veći problem, pa mislim tražiti i pomoć nekog stručnijeg. Kad on nešto "odluči", ubi ga ali on neće ni za milimetar popustiti, pa iako mu je jasno da je u krivom, inzistira na prvotnom. Katastrofa
S jedne strane nije loše da čovjek ima neko svoje "ja", da inzistira na svojim mišljenjima i stavovima, ali takva kamena tvrdoglavost mogla bi mu često kasnije u životu naškoditi. Kako naći i postići pravu mjeru?

[clumsy mom]

Nisam mislila konkretno na prepoznavanje toga koje je dete čije gene poteglo već više na to koliko im prolaze njihover ćokice ako imaju verni genetski izvor. Recimo sledeća priča:

Boris je na tatu jako tvrdoglavo dete. Takav je bio od malena - to što zacrta ispuniće pa svet može da se okrene. Naravno, ako mu tu tvdoglavost niko ne oponira. Ja se recimo jako trudim objasniti mu neke stvari i onda uglavnom odustane ako vidi da nije u pravu ali ako je tata tu onda bude praktično huškan da nastavi: ''Ma uspećeš, bre!!! Ko kaže da neće da čaša ne može da prođe kroz tu rupu?'. Na moje reagovanje dobijem ''Ma tvrdoglav je i tu ne možeš ništa - ako je rešio uspeće''. Objasniti mu da se ipak razgovorom može svašta ne pije vodu, barem ne na duže staze.

Ako pak Matija zapuca nešto da odradi (a poznat je kao dete koje jako brzo odustane od neke namere ako vidi da ne ide) mm se iščuđuje zašto je ovaj tako uporan i tek sa njim pokušava nešto da se ubeđuje i objašnjava. Dok se bitka sa Matijom uspešno kontroliše u Borisovu se ne meša jer ga 'zna kakav je'' :/

[yaya]

Mene iskreno nervira rečenica ''tako sam i ja kad sam bio/la u tim godinama''. Možda jer eto nemam svoju vernu kopiju :/ . Kako vi reagujete u situacijama u kojima prepoznate sebe? Imate li sposobnost da razgraničite šta valja a šta ne ili vam sve prolazi pod ''a razumem ga/je ''. Koliko su takvi roditelji uopšte kompetentni da prepoznaju situaciju za kaznu ili prekidanje sporne aktivnosti?

Sonja je totalni mješanac mm-a i mene i fizički i karakterno. Nekako se nismo ulovili u tome da neke "kikseve" praštamo ili kažnjavamo prema tome je li ili nije pokupila to nešto od mene ili mm-a. Možda nesvjesno ali velim nismo se ulovili u tome. Dosta toga toleriramo oboje ali mislim da ne tražimo isprike a toleriramo jer nekako smatramo da djeca imaju pravo na poneki nestašluk i kiks. Sve dok nam govori što je izvela i dok to ne prelazi granice (tu mislim na opasne radnje po sebe i druge) mi je ok. Moram reći da je Sonja doista divno dijete pa s njom nekako nije bilo nekih velikih problema pa možda zato i jesmo malo "blaži roditelji".
Ne mogu govoriti o favoriziranju djece jer imamo samo nju ali općenito mi je i ružno i tužno da roditelji favoriziraju jedno dijete. Isto vrijedi i za učitelje, bake, dide....

[Ifigenija]

Fizički curica je kao ja - mini me, s time da kad se nasmije ima nečiji osmijeh koji ne možemo locirati u tri generacije, uključujući poštare (naše, i naših roditelja) - širok, ima neke oštre razmaknute zubiće (u familijama svi imamo zube ko kineski zid). Ima samo svoj osmijeh, predivan. Ja imam tako mala usta da mi se ni ne isplati smijat.

Sin je vrlo sličan tati, ali ima kopiju mojih usta i mojeg osmjeha. I ima moj izričaj na licu, kao tanka koprena preko tatinog ličeka.

Karakterno mislim da su svi svoja priča... makar sin ima tatinu sklonost diplomaciji, uvažavanju svih ljudi, okolišanja u jasnom izražavanju po pitanjima - koga više voliš, ili u situacijama kad bi se netko mogao naći uvrijeđenim. To je tatino. Nije moje..

[Peterlin]

Jucer mm i sin stoje na stepenicama i razgovaraju sa susjedom. U jednom trenutku susjed se okrene prema meni i kaze - gle, potpuno su isti! I to je istina... I fizicki i karakterom. Mladji sin je slicniji mom ocu i bratu, ali ima i puno tatinog.

Ljudi sa strane kazu da su nam sinovi slicni (braca) a ja vidim uglavnom samo razlike. Tek na fotografijama dobro se vidi fizicka slicnost i to ne samo unutar uze obitelji nego i sa mojim braticima, sestricnama itd.

[yaya]

Mislim da još nitko nije dao odgovor na pitanje koliko se djeci tolerira samo zato jer su slični vama ili muževima. Koliko se radi tih sličnosti pojedina djeca favoriziraju na uštrb braće/sestara. Mislim da je to clumsy htjela čuti.
Kao što sam rekla imamo samo jedno dijete pa ne mogu govoriti o favoriziranja a kako je Sonja divno dijete a mi dosta toleriramo opet ne mogu dati odgovor.

[Peterlin]

Mislim da još nitko nije dao odgovor na pitanje koliko se djeci tolerira samo zato jer su slični vama ili muževima. Koliko se radi tih sličnosti pojedina djeca favoriziraju na uštrb braće/sestara. Mislim da je to clumsy htjela čuti.
Kao što sam rekla imamo samo jedno dijete pa ne mogu govoriti o favoriziranja a kako je Sonja divno dijete a mi dosta toleriramo opet ne mogu dati odgovor.

Mhm, na svjesnoj razini vjerojatno to nitko ne radi...

A sad... na nesvjesnoj - recimo, druga generacija (bake, djedovi) kod nas su u početku nesvjesno favorizirali dijete koje je nosilo više karakteristika njihove obitelji. S vremenom su djeca sama izgradila odnos s jednima i drugima i to već godinama više ne primjećujem...

[Svimbalo]

Mislim da se češće javljaju sukobi između djece i roditelja jer roditeljima podsvjesno smetaju vlastite osobine na djeci.
Moje je još premalo za takve opservacije.

iks

[Forka]

clumsy mom, da pogađam, Boris je ovaj plavi, plavooki šarmer? Ako sam upravu, sve je jasno, i bit će tako često, događat će se takve stvari i u drugim situacijama, ne samo kod tate svoga... Pa vidiš mu sve u okicama!

Imam, nažalost, samo jedno dijete, pa nisam kompetentna ništa reći o favoriziranju jednoga nauštrb drugoga (doduše nije to ni ideja tvoga posta), ali da, sva se raznježim kad u njoj prepoznam nešto svoje što mi je OK (što volim i kod sebe i na što sam ponosna), raznježim se i kad u njoj prepoznam mnoge talente koje pripisujem genima MM, međutim nešto sam manje nježna kad zaiskre neke (naše, poznate) negativne vibre... Tu nastojim reagirati, razgovarati, popraviti... Ne znam ima li koristi...

[Lapis]

imam samo jedno dijete pa nisam relevantna. ona je isti svoj tata, točnije svoj dida, i duhom i tijelom, sa vrlo malenim mojim primjesama.
mm joj ne zna reći ne, osim ako ga dobro ne izludi. po istom principu, ti to ne razumiješ, i ja sam tako... (ima 2g i 3m)

ali ti mogu dati primjer mene i brata. za nas nikada nisu vrijedila ista pravila. ni u čemu. on je jako na mamu i to smo svi slušali svaki dan. do te mjere da se njemu diže kosa na glavi kad netko samo zausti. a njegov komentar sa nekih 14-15 godina je bio ovakav: ne motam ja mamu oko malog prsta. ja dignem prst, ona sama trči. ono što je pritom žalosno je što je on usprkos tome da je "ispao prilično dobro", zapravo jako nezahvalan baš na svim maminim nastojanjima da svi njegovi potencijali procvjetaju i da on izabere što želi razvijati (ona sama nije imala prilike, zato je dala sve od sebe da njemu omogući sve što je mogla. a mogla je puno).

[clumsy mom]

Forka, promašaj . Mogu i crne oke da šarmiraju tatu - naročito ako su crne baš kao tatine

Konačno ubodosmo nit - Lapis, pričaš baš o onom čega se pribojavam

[vještičica]

Mici je ista - ujak - tvrdoglavi šarmer, srce od Rusije veće...
mogu samo reći - blagoš meni napregovaraću se da će mi diplomatije biti dosta za tri života... i sve se više prisjećam maminih fora i fazona iz djetinjstva i - primjenjujem ih (uspješno! :shock: :D)

[laumi]

Ne bih rekla da bilo kojem od naše troje djece bilo što prolazi jer su slični ovom ili onom roditelju. Trudimo se da za sve vrijede ista pravila. Npr. najmanja je jako umiljata i mazna, ali zna biti i poprilično cendrava (kao i majka joj). I ne prolazi joj. Najstarija je neuredna (kao i tata joj) pa tata od nje svejedno očekuje da bude uredna (hm... kad bismo barem to mogli i od tate očekivati...). Srednji, naš sinac jedinac, karakterno nije sličan ni MM-u ni meni, nego dedi, dakle, uvredljiv i pomalo prgav, a to tome istome dedi strašno ide na živce (ne daj Bože da spomenemo kako je mali tu na njega ).

[Forka]

E, a bila bih dala ruku u vatru... Vidiš kak' se čovjek prevari...

[Vishnja]

Moje su devojke miks izgleda i karaktera nas dvoje - starija vise likom na mene, karakterom na oca; mladja obrnuto. I, moram da priznam da mi treba puno vise truda, strpljenja i ljubavi da razumem stariju, da se 'stavim u njene cipele". Mladju nekako kontam po "de faultu", laksa mi je za "odrzavanje" kolikogod bila u sustini tvrdoglavija i teza za saradnju.
Opet, Ivana, starija devojcica, posto je sva na oca karakterom, cesto u hipu iznervira njega i on nju. Identicno kao on svoju majku i ona njega, a i unuka babu i obrnuto. Hocu reci, njihove slicnosti se medjusobno puno teze podnose nego moja i Nadjina.
I, istina je, samim tim sto je starije dete tako dijametralno suprotno meni po karakteru, nekad, cini mi se, bude strozije kaznjeno od mladjeg koje razumem i kad pravi gluposti. Kad shvatim da mi se to desava, ulazem puno napora u razumevanje velike devojcice i budem svesno pravicnija. I, takodje, pomaze mi kad se setim da mm-a volim i sa svim njegovim manama i da mu uvek na kraju sve oprostim i to mi pomogne da ljubav, pa i razumevanje prema Ivanici bolje definisem...
Uh, al' sam ga zakomplikovala, nadam se da ste razumeli...

[pomikaki]

Među rodbinom imam jednu obitelj gdje sam možda primjetila nešto slično, premda se rijetko viđamo, pa nemam baš dobar uvid. Stariji je sin na oca, jako ambiciozan ali tašt, iskompleksiran, lako plane i meni osobno prilično antipatičan. Mlađi je na majku, od malena mi je bio jako simpatičan, tih i s velikim osmjehom. No njegov karakter kao da nije odgovarao ocu, a i majka se potpuno povodi za njegovim mišljenjem, te mi je posebnno čudno čuti nju kako hvali starijeg, s kojim očito nešto nije u redu ali je uspješan na fakultetu i u poslu, naspram mlađeg koji je psihički puno zdraviji, ali sporiji i neambiciozan.
Sve u svemu, mislim da je odgoj štetio i jednom i drugom, na različite načine. Starijeg se guralo u ambicioznosti, a mlađeg se kritikom slomilo, ni jedan ni drugi, bojim se, nemaju nekog privatnog života, a razlika j e samo u rezultatima na fakultetu / poslu.

U obitelji imam suprotnu situaciju. Tata i sestra su potpuno istih karaktera i ne mogu se nikako sporazumjeti.

[babyboys]

moji su dečki obojica preslikani ja.
i fizički i psihički i karakterno. i baš zato im ne prolazi skoro ništa.
jer sam sve te njihove fore ja isprobala 1000 puta u 1000 varijanti.
za sada sam ja nadmoćna i korak ispred, a šta će biti za desetak godina, vidjet ćemo.

jedino su mi svi zabranili da se žalim kad su nemogući i jedini komentar moje okoline je "jadni, nemaju na kog bit..."

[majoslava]

ja slabo uocavam slicnosti vjerojatno zato sto su mi nebitne, vise okolina primjecuje slicnosti. niti muz niti ja smo takvi da trazimo nas u njima, uglavnom ih promatramo kao jedinstvene osobe.

buduci da je jedno nase dijete usvojeno i prilicno razlicito izgledom, cini mi se cak i neumjesno i nepravedno potencirati na slicnostima, ali to nije naravno nista sto mi namjerno izbjegavamo , nego nam jednostavno nije vazno.

zabavnije mi je promatrati kako cetvero djece koje odrasta u istom domu moze biti razlicito i slicno.

[Lapis]

pomikaki me sjetila primjera jedne obitelji koju poznajem duže vrijeme.

u pitanju su dva brata, stariji na tatu, mlađi na mamu. stariji, uporniji, probitačniji, ambiciozniji, samouvjeren, jasno očituje stav da mu nitko nije ravan, što sposobnostima, izvedbom ili intelektualnim sposobnostima. mlađi na mamu, ugodniji, obzirniji, tiši (u odnosu na brata), empatičan, vrlo bistar, ali toga i ne pretjerano svjestan, pritom sa srčanom manom.
obojica su završila FER.

otac je osoba koja verbalno zlostavlja, bilo bi podjenjivanje reći samo da je verbalno agresivan. naravno, samo prema mlađem. jer je on mamima maza, nije muško kao brat, pametan i sposoban, kao on u krajnju ruku. mamini pokušaji zaštite su samo izazivali nove ispade bijesa. mlađi stalno pokušava zadovoljiti oca, zato je i upisao fakultet kao i brat, iako je htio nešto drugo, (bio i na svim mogućim natjecanjima iz matematike, fizike i kemije, što brat nije, ali i to uzalud), kupio je auto isti kao i brat da tata ne bi poludio zbog njegovog izbora (pa je svejedno našao načina da prigovori, u pitanju je naravno boja, jer je eto zelena muževnija boja od crvene). s tim da vas ne bi zavela na krivi trag isticanjem muževnosti, to je tatina brija, mlađi nije ni po čemu feminiziran, dapače, tatu samo jako smeta što nije najglasniji, najuočljiviji, najambiciozniji... u svom društvu. što nije isti brat. a brat je osoba koja će prevarit svakoga ako mu to odgovara, a to je poželjna osobina, jer, pogodili ste, i tata je takav.

ukratko, tata je kod starijeg jako poticao "alfa male" stav i ponašanje, a mlađeg je kinjio jer to nije prepoznao u njemu dok je bio još jako mali.

tužno je gledati ih danas, kad mlađi ima skoro 30 godina, i ne zna se nositi s ocem iako se davno odselio, a sa bratom isto nema nikakav odnos, jer je brat pokupio tatin stav o "onoj mazi". posebno zato što su kao djeca (mala razlika u godinama) bili jako bliski.

[pomikaki]

nadam se da sad nećemo isprepadati clumsy, jer su nam primjeri malo ekstremni

[Lapis]

mislim da je clumsy malo drugačiji roditelj od ovih iz naših primjera. i ako postoje problemi koji bi mogli voditi u pogrešnom smjeru, uočava ih na vrijeme. nijedna spomenuta situacija nije nastala preko noći, mimo njihovih nastojanja.

da ne spominjem da sam relativno nedavno otkrila bisere na 3-6. njeni dečki mi poprave dan. mamina djeca

[icyoh]

moj sin je zasada karakterno isti ja. Naravno da je rano govoriti, no zasada su svi znakovi tu. I recimo osobine koje bih kod sebe opisala kao mane, kod njega su mi baš slatke.

[elin]

moje dijete za sad apsolutno nema nikakve veze sa mnom, niti karakterno niti izgledom. Miješana je: moja kosa koju sam imala kao mala, tatin osmjeh, i još puno drugih mikseva. Ona je jedinstvena, niti po ponašanju mi nije slična i meni je to super. Moram priznati da ne bi voljela da je drugačije.

[clumsy mom]

Da, primećujem 'razdvajanja' i korigujem ih u korenu. Mm je ipak premalo sa njima da bi nešto posebno uticao na njih (eto jedne dobre strane toga što sam praktično ja jedini odgajatelj :/ ).

I, dobro, naši primeri nisu tako drastični. Mogu da budu ali za sada nisu i nadam se da će ostati barem ovako - da tata samo ponekad podstiče 'svoje' načine za rešavanje problema. Dobro je i to što to radi uglavnom kroz zezanje, znači ne ono za ozbiljno mada ni to nije nešto što mi se baš dopada - više bih volela da ih poštuje kao jedinke nevezano za to na koga su potegli.

Mene ipak više brine ona druga porodica koju sam navela :/ A nije jedina u kojoj primećujem takve situacije. Nema samo onih 'isti je kao ja' već i onih ''ti si dečak i ne možeš tako ali ona je devojčica i devojčice bi trebale da se tako ponašaju'' - ali ovi drugi primeri nisu baš za ovu temu, više su za razlike među polovima