moj je dva dana bio prepušten na milost i nemilost, bila sam bolesna da nisam mogla ustati.
samo da pojasnim, nije kuhao i nije ni nešto naročito spremao po kući ( to sam ja danas

), ali je isto navečer priznao da je mrtav i da je to ravno dvije smjene nekog posla i da shvaća zašto sam ja inače navečer mrtva i nespremna za bračne dužnosti...
tako da je i moj priznao...
a onda sam, ne budi lijena, otpeljala ga u kupaonu da vidi koliki kup čeka za pranje ( kojeg su nabacali u ta dva dana ), plus ručak, sudoper koji je bio zas.ran itd.itd.
no je, složio se sa mnom
i ne, ne likujem, ali samo da se zna
i konačno počinje cijeniti posao žene u kući.