mi, djeca sa praznom rubrikom imena oca u rodnom listu

[single]

posto je mom djetetu rubrika oca ostala anonimna...me znima ako ima vas koji nosite majcino prezime....jeste li vaseg oca ikada vidjeli i kako ste se nosili sa svime time?????
bila bih vam jaaako jaaako zahvalna na odgovorima

[kljucic]

Moja mama je, do udaje, nosila djevojačko prezime svoje mame. U rubrici nema ime oca. I uvijek ju je smetalo kad su ju pitali ime oca (u službene svrhe). Uvijek je davala ime majke. A još groznije je bilo kad se baka vjenčala i uzela dedino prezime. Roditelji se prezivaju X, a ona Y! Iako joj otac nije biološki otac, prihvatio ju je i odgajao od njenih 4 mj., ali ju nikada nije posvojio.

[kljucic]

Da dodam. Biološkog oca je vidjela samo jednom u životu (kad je bila jako mala, ali se slikovito sjeća tog susreta), a uvijek tvrdi da ona ima samo jednog oca - koji ju je odgojio. Ali još uvijek povremeno radi crv znatiželje. Mislim da bi ga ipak htjela vidjeti.

[single]

hvala ti na odgovoru.........ja djete vodima svako toliko kod oca i njegovih (da dobro citas....svaki put ga ja vodim.......jos nijednom nisu dosli u posjete)........no ponekad se pitam radim li dobro kad vidim da nema nikakvih osjecaja.......nikad mu nis ne kazem protiv....no vidim da se bas ne osjeca ok tamo.......postane razdrazljiv stalno pita za ici doma...itd....ima 3 godine

[babyboys]

moje dijete ima ime oca i rodnom listu, ali kao da nema jer taj otac ne postoji nigdje već 5,5 godina.
a meni je ponekad, kad naletim na birokracijski zid, žao što ta rubrika nije prazna.

imao je 5,5 godina kad smo mu rekli, ja i mm zajedno da on ima nekog drugog tatu.
a meje je dijete zaključilo ovako."nemam, meni je tata kraj mene i uvijek u mom srcu, čuva me i odgaja, voli me i svašta uči. ovaj drugi je mene napravio, ali mi nije tata"
ja sam tad plakala kao nikad u životu.

T je biološkog oca vidio zadnji put na svom 2. rođendanu. MB ne zove, ne javlja se, T za njega nikad nije upitao niti ga poželio upoznat.
i ja ne forsiram jer mislim da ne trebam na silu traumatizirat dijete, ato bi bile traume, vjerujte.
kad poželi, ja ću organizirat susret. do tada, ne zamaramo se.

i da, kako T ima moje prezime, kad sam se udavala, ja sam ostavila svoje i dodala muževo. tad smo mu rekli da on i mm imaju svaki svoje prezime, a ja oba jer sam jednako njihova.

[babyboys]

pobježe.
htjela sam ti reći, ako je djetetu tolika drama ići kod tate doma, zašto forsiraš?
razgovaraj nasamo s djetetovim ocem, dogovorite se da se njih dvoje vide na samo na nekom neutralnom teritoriju, ne nužno kod njega doma.

i popričaj s djetetom, recimo kroz igru, ležerno zašto ne želi biti kod tate. s tri godine on jako dobro zna kako se osjeća i što želi ili ne (kompetentno je, naime ), pa ako stvarno ne želi ići, u krajnjoj liniji prekini na neko vrijeme te odlaske , pa probajte ponovo, u nekom drugom aranžmanu.

u svakom slučaju,

[gitulja]

moje dijete ima moje prezime, ali joj rubrika oca nije prazna.
ne mogu ti reći hoće li joj to smetati, ima 2,5 god pa to još ne kuži.
Tatu viđa skoro svaki dan, i imaju krasan odnos.

[single]

a znam...ponekad se i ja pitam da li da ga vodim ili ne....posto se dosta dugo nisu vidjeli cu vidjeti kod sljedeceg susreta kako ce proci....namjerno nisma isla duzi period...cemo vidjeti kako ce ovaj put proci

probala sma ga pitati i kaze da njemu tamo nije lijepo i zato da zeli ici doma.....kaze da ne voli biti tamo....a tatu ne zove tata nikad

kad ga netko pita kako mu se zove tata kaze nono ..... i kaze ime od moga oca......i probavala sam mu objasniti da nije...ali on kaze da njega nono voli, pazi i cuva i baca u zrak i trci sa njim u parku

bila je situacija da su mu rekli roditelji od oca da ce mene poslati doma a da ce on ostati tamo...par puta je lijepo rekao ne, na sta su oni navaljivali i skoro dosli do toga da ce mu zapovjediti da ostane e onda je on poceo vristati da nece i dao jednu tresku njegovima (inace je dijete koje ne udara nikoga) i stao kod mog auta nek idemo doma

[babyboys]

joj, draga,

a kako tata raegira, što je on napravio u toj dotičnoj situaciji? kako se on ponaša kad ste tamo?
ne moraš odgovoriti na ova pitanja javno, nego sebi. jer ako je on indiferentan i ne trudi se ostvariti normala i zdrav odnos sa svojim sinom, onda možda stvarno nema smisla da ga vodiš tamo, pogotovo ako malenom tamo nije lijepo i ne doživljava ih kao svoje.

nekad je bolje nikakav tata nego takav.

[single]

znam zato i nisam isla duze vrijeme......

a njegov tata se ponasa nikako...nema tu nimalo osjecaja.....

nikad ni ne nazovu da pitaju kako je.......

a ma...cemo vidjeti sa vremenom...sta ce biti pri sljedecem susretu...ako mi bude rekao da nikako ne zeli ici tamo jedno vrijeme ga necu forsirati.........