Kako učite djecu odricanju?

[Ifigenija]

Ne znam je li ova tema bila, ja je nisam uspjela skužiti. Ako je - spojite, i oprostite.
Ako nije - baš me zanima!
Odricanje je temelj uspjeha, karaktera, čega god hoćete. A svijet u kojem živimo baš i ne trza puno na to da je odricanje važno, i moguće. Znate onaj pritisak materijalnog, ali i iskustava koje se "mora imati", "must have" ovo, "must have" ono... pritisak društva, pritisak medija, reklama, pop-kulture, vršnjaka...

I u svemu tome vi imate dijete, imate svoje financije, imate svoje vrijeme, svoje planove, vrednote, uvjerenja - i tako dolaze trenutci kad treba povlačiti granicu.

Kako učite djecu tome, i što ste im dosad uskratili?

Kod mene još nema pravog posla u tom smislu jer su oboje sa mnom doma, i ne stignu se furati na ekipu (a i premali su). Reklame ne gledamo, tek tu i tamo, a za podle komercijalne trikove npr. mickey mouse na pašteti, ili medo uz omekšivač smo mu objasnili da je to glupost - jer da ljudi lijepim slikama nastoje prodati običan proizvod, i tako nešto, pa on svoju važnost dobija time da popuje sebi i drugima kako je to bezveze i kako on zna da te hrenovke ili pašteta nisu bolje od drugih, a Mikića ionako ima na knjizi, naljepnici ili kao crtić. U šoping centre ne idemo, na TV-u ne vrtim programe mimo svojih uvjerenja (dakle ugašen je, osim Fifi, Boba graditelja i sl. ili edukativnih filmova o roniocima, životinjama i Svemiru), ne kupujem časopise koji su kontra uvjerenja koje imamo... pa smo (zasad) u priličnoj idili po tom pitanju. Odricanja u smislu ne može još čokolade, ili ne idemo u park, ili ostale banalne stvari koje su između djeteta i njegove želje, i roditeljske ograde uopće ne računam jer je tu stvar jasna.

Stvari postaju teže kad je dijete dio grupe, i teži za afirmacijom - a vrijednosti koje su u djiru su takve da vam se diže kosa na glavi. Kako onda?

Koja su vaša iskustva?

[renci]

Za sad je to tema koju redovito imamo s Emom, njoj je 10 godina, i htjela bi sve što imaju njeni vršnjaci. Prvo je barem 10 puta pitamo jel sigurna da joj to treba, ako i nakon toga je onda zavisno o tome koliko to košta razrađujemo zajedno plan da li ćemo joj mi to kupiti ili će sama od đeparca. Većinom kad joj kažemo da mi to sada ne možemo, da bi se trebala strpiti, pa da ako joj je hitno neka se snađe sama- e onda joj to više baš i ne treba.
Uglavnom, nije neka blesača pa da želi sve i svašta, i ustvari do sad je naučila što je ok. Kad sve zbrojim, ponosna sam na nju.
Mislim da sam joj u prvih 6-7 godina usadila poprilično dobre temelje za odabir pravih vrijednosti pa je sad samo moram ponekad kontrolirati a rijetko korigirati.
S Ivom se bojim da će biti malo teže, ona je upornija i na sve moguće načine pokušava okrenuti stvari kako njoj paše. Za bezazlene joj popuštam, ponekad, a za ostale se trudim biti dosljedna. Andrija njih kopira i za sad mi se čini to ok jer vidim da više kopira Emu.
Ah, nadam se da sam u pravu.

[majoslava]

ne znam bih li to nazvala odricanjem, mislim da se u svejedno radi o kontroli roditelja,i buduci da djeca nemaju stvarnu mogucnost da se odreknu necega sto nisu ni bili u stanju samostalno steci...

u svakom slucaju, nastojim kontrolirati djecu sto manje, i uciti da sami snose odgovornost za svo zivot...

[Romy]

Lucian je još premali za to, jedino što bih ga htjela naučiti jest da bude "pleasure delayer", dakle, da u neku ruku odgađa užitak, pa da štedi ili da si recimo ostavi neke bonbone za sutra, ali to je prilično teško, tim teže što ni ja baš nisam vična tome.....

[clumsy mom]

Ne bih rekla da je u pitanju baš odricanje ali ima veze sa tim. Npr. oni sa 4 godine znaju da se u supermarketu može dobiti samo po jedno kinder jaje, da se u prodavnicu igračaka ulazi samo zbog unapred dogovorene igračke, da ne možemo imati sve što i ostala deca, da nekad nemam novca kod sebe ni za žvake...

Vidim da kapiraju dobro šta je novac. Pričam puno sa njima, objašnjavam im zašto nešto nećemo/ne možemo kupiti, učim ih da za neku stvar u sačekaju a ne da odmah letim u prodavnicu jer se on setio da nema stickere sa Jagodicom Bobicom...Učim ih da štede pa obojica imaju svoje kasice-prasice za sitniš - kad ih napune prebrojimo novce i kupimo nešto što žele a odprilike košta onoliko koliko imaju novca (dobro, ponekad dodam nešto sitno).

Učim ih da je bolje kupiti različite igračke jer će u tom slučaju imati npr. i đubretarski kamion i spasilački helikopter pa se mogu menjati što ne bi moglo u slučaju da kupimo dva helikoptera.

Naravno, sve ovo ne važi za stvar koju jako jako žele - tad je dobiju ali opet uz priču da im je ovog puta prošla žvaka ali da za ubuduće ipak sačekaju da budemo finansijski boljestojeći

Na reklame ne padaju - znaju pesmice ali znaju da važi pravilo 'što lepša pesmica i što šarenija reklama to je gluplji proizvod'

trenutno štede za mikrofon za karaoke

[Peterlin]

I meni je ovo pravi izazov... i provlači se kroz mnoge teme (odnos prema novcu, što kupiti za Božić i NOvu godinu).

Istina je - djeca nam rastu u okruženju materijalizma i to je teško izbjeći. Nosimo se s tim kako znamo i umijemo. Imaju većinu stvari kao i vršnjaci, ali mnoge i nemaju (play station, na primjer) jer ne mislimo da bi bilo dobro da imaju.

Nekako se trudim da ih poučim gledati odnose uloženo/dobiveno i to ne samo kad je novac u pitanju, nego i odnosi među ljudima i sve drugo. Problem je u tome što sam i sama dijete koje nikada u životu nije osjetilo glad, neku fakat grdu neimaštinu... mislim, nismo živjeli u raskoši, ali imali smo svega. Tak je i danas, s tim da je za relativno male pare dostupno sve i svašta (trudimo se ne zatrpati se stvarima).

Ne znam... Djeca rastu u okruženju na koje roditelji vrlo brzo prestaju imati 100% utjecaja. Nadam se najboljem. Uče uz nas. Slušaju razgovore tipa "ne isplati nam se zadužiti za jednu sobu više jer.... bla bla.... " ili "ne namjeravamo kupiti novi auto jer dobar nam je i ovaj".

Ulovim ja sebe i da skrećemo (skupa s djecom) u pretjerivanje - neki dan se moj stariji rasplakao kad sam htjela stari potrgani sintesajzer baciti u smeće, jer smo kupili novi (sami su uštedjeli polovicu). Nije se mogao lišiti stare krame. No, možda je i to dobro...

Kako učimo djecu odricanju? Nemam pojma. Ne odričemo se baš previše, ne očekujemo to od njih, ALIIIII trudimo se da cijenimo ono što imamo. Jer mnogi nemaju... Ne mislim tu samo na materijalno. Učimo ih cijeniti sve dobre stvari u životu. Odnoseći se sa zahvalnošću prema onome što imamo. Koliko u tome uspijevamo, druga je stvar... Vrijeme će pokazati.

[Vlvl]

Mali je još u fazi puno sitnih želja, i ne razumije puno više od toga da ne može imati sve, i da može birati između npr životinjskog carstva ili čokoladnog jaja a ne dobiti oboje.
Veliki je bio tako pun želja i tako nezadovoljiv negdje od 11. do 13. godine, da smo se baš borili s tim. Hrpe stvari je želio (većinom nepotrebnih ali u njegovom društvu popularnih) a prva s popisa bila je vječni predmet razgovora, povod i završetak mnogih svađa. Dio smo odbili, ali preostalo je dovoljno za beskonačna natezanja. Najgore što je dočekanoj stvari nalazio mane i nastavljao biti nezadovoljan.
U to vrijeme mu je svaka odgoda padala teško, a naši pokušaji poučavanja da ne mora imati to i to da bi bio sretan neslavno su propadali. Smatrao je to čistom demagogijom, ili istinitim možda za nas, čudne ljude, ali nikako primjenjivim za njega. :/
S vremenom, nakon hrpe razočaranja, i naših potrošenih živaca, naučio je napraviti izbor, pa su njegove želje u vezi s onim čime se bavi - kompjuter, glazbu i sport. Naučio je dobrim dijelom razlikovati funkcionalnost od šminke, počeo prihvaćati savjete i postao dovoljno strpljiv da uz povremene uzdahe štedi mjesecima za ono što želi. U svakodnevnim stvarima zna odustati od malih želja, ali daleko je to od pravih odricanja.
Nisam sigurna koliko smo mi tome pomogli ili odmogli, jer ponekad nas je starno smatrao drugom vrstom, ali ostajemo pri tome da je život kakav živimo prilično zadovoljni ipak primjer koji utječe na njega. S tim da se ni mi nikad nismo odricali svega, pa smo si i u teškim vremenima priuštili povremeno knjigu, kolač ili odlazak na kavu, dakle nismo neki spartanci i veliki odricatelji.

[iki]

Odricanje i opis odricanja koje u nastavku svog posta piše Ifigenija, meni nisu ista stvar.

Odricanje - po meni ima negativan prizvuk, još samo fali negdje u kontekstu spomenut žtrve i eto nas natrag na lošoj propovjedi i učenju koje dolazi iz crkve.

Svoje dijete učim da:
-svaku čokoladicu podijeli sa nekim (mama, tata, baka...svejedno)
-može dobit određene stvari u određeno vrijeme, npr. crtić, slikovnicu
-da je u svemu varijanta "zaslužiti", nespretno rečeno al mislim npr. treba pospremit igračke pa tada možemo u park, pojedemo ručak, pa tada imamo sok sa slamkicom....
No to nije odricanje, nego učenje kako podjeliti, svojim radom ili dobrotom dok je mala, zaslužiti.

Odricanje je temelj uspjeha, karaktera, čega god hoćete.

A ova rečenica me smeeeta.
Temelj uspjeha ni u ludilu nemože bit odricanje, nego rad, upornost i ostale "vrijednosti".
Moje mišljenje.

[mandy]

baš dobra tema, s ovim se borim zadnjih par godina, pogotovo sa starijom , koja ide u 7. r. i ufurana je u markice i trendove; mogu samo primjetiti da koliko sa stavovima protiv marki i nepotrebnih stvari odgajam djecu, istovremeno preodgajam i sebe, jer me, nažalost, nitko nije naučio odricanja s materijalne strane ( pa sam se našla u situaciji punog ormara garderobe i punih ladica potpuno nepotrebnih stvari), dok sam s druge strane, uvijek imala socijalni feeling za odricanja u korist nemoćnih, bolesnih i potrebitih; obe su moje cure čvrsto na zemlji, znaju što je marketing i njegove mogućnosti, ali daleko od toga da mi nije potrebno živaca i vremena da ih uvjerim da im tražena stvar nije potrebna; do sada sam se puno puta uvjerila da ako ustrajem, za par dana se potpuno ohlade ili ako odmah kupim nešto, za nekoliko dana im to nije uopće zanimljivo; uvjerila sam se i u značenje štednje, nekoliko mjeseci smo sve tri uplaćivale na štednju po 50 kn, da bi smo se na zimu mogle počastiti sa novim čizmama, potpuno je drugačiji bio njihov odnos prema toj ušteđenoj gotovini, nego onda kad ja provučem istu stvar na karticu (kao i kod odraslih, kartica uopće nema isti efekt kao i gotovina); trenutno štedimo i na račun stambene štednje, koja ima istek otprilike pred maturalna putovanja, tako da će im to dobro doći u tom trenutku;sve skupa: ne kupujemo nešto što već imamo, štedimo koliko možemo, učim ih da se koriste gotovinom, imaju džeparac od 5 kn tjedno (koji troše na časopis), ne idemo po shopping centrima i izbjegavamo veliku kupnju, jer izađemo sa puno većim utroškom od planiranog; mislim da sam na dobrom putu, jer kad smo u kupnji znam i ja dobiti "packu" : "mama pa već imaš 10 majica"

[mandy]

iki
Temelj uspjeha ni u ludilu nemože bit odricanje, nego rad, upornost i ostale "vrijednosti".
Moje mišljenje.

ovako su i mene učili i ja tako učim svoju djecu, međutim nakon ovoliko godina radnog staža i životnog iskustva, uvjerila sam se da neke puno manje cijenjene vrijednosti igraju puno veću ulogu u uspjehu; puno je manje onih koji su uspjeli na temelju tradicionalnih vrednota, a puno više onih "drugih" ; često sam u prilici da su "iznad mene" ljudi sumnjivih kvaliteta, kako osobnih, tako i profesionalnih i da sam u poziciji kad moram pokleknuti pod njihovom veličinom,a što mi ostavlja gorak okus u ustima;jedino što me tješi to je ona unutarnja ljudska vrijednost, po kojoj cijenim i poštujem ljude oko sebe; nadam se da ću tome uspjeti naučiti i svoju djecu

[marta]

Potpisala bih iki. Meni odricanje nije temelj nicega do frustracije. Barem ono koje se prikazuje kao odricanje od necega sto zapravo zelis, a u svrhu neceg drugog, ma kako to drugo plemenito, zdravo, pametno, dogorocno bilo.

[seni]

ne ucim je odricanju.
pokusavam je/nas (mm, ja i curka) uciti pametnom izboru. u svemu. pa su te "materijalnosti" samo mali komadi cijele slike.

i bilo bi lijepo kad bi tema otisla koji korak dalje od markica, kamioncica i lutkica- koji komad manje ili vise, te toga kako je ovaj danasnji svijet grooozno materijalistican...i tako dalje i tako blize...
a toga o markicama i broju barbika je vec bilo dosta na forumu. pa ako se nekome da prokopati po pretrazniku....

[Joe]

ne ucim je odricanju.
pokusavam je/nas (mm, ja i curka) uciti pametnom izboru. u svemu. pa su te "materijalnosti" samo mali komadi cijele slike.

X

[leonisa]

ne ucim je odricanju.
pokusavam je/nas (mm, ja i curka) uciti pametnom izboru. u svemu. pa su te "materijalnosti" samo mali komadi cijele slike.

X

x

[yaya]

Odricanje je temelj uspjeha, karaktera, čega god hoćete.

A ova rečenica me smeeeta.
Temelj uspjeha ni u ludilu nemože bit odricanje, nego rad, upornost i ostale "vrijednosti".
Moje mišljenje.

Ovako sam nešto htjela napisati ali ti si to puno bolje sročila pa ću samo potpisati.
Potpis i na seni

[Vlvl]

Ja sam si ovdje odricanje prevela kao sposobnost odgode zadovoljenja želja + prilagođavanje kratkoročnih planova trenutnoj situaciji. Tako nekako.
Tu bih negdje svrstala i svođenje želja na razumnu mjeru, ono, ne moram željeti kuću sa 17 soba 8 kupaonica i zlatnim pipama, ali to mi je sklizak teren, jer je teško razlikovati pretjeranu želju od životnog sna.

[summer]

Odricanje je temelj uspjeha, karaktera, čega god hoćete.

A ova rečenica me smeeeta.
Temelj uspjeha ni u ludilu nemože bit odricanje, nego rad, upornost i ostale "vrijednosti".
Moje mišljenje.

Ovako sam nešto htjela napisati ali ti si to puno bolje sročila pa ću samo potpisati.
Potpis i na seni

Uvaljujem se i ja. A stvarno, tema o materijalistickom drustvu, reklamama i konzumerizmu smo vec dosta imali.

[ovca_i_janjad]

uvijek dvaput razmislim kad krenu te pričice o marketingu, reklamama, turbokapitalizmu i ostalome

ljudi su i u socijalizmu imali želja, i to materijalnih, i žudili su za cipelama, glazbom i pločama

i ne želim odgajati svoju djecu onako kako se u mojoj obitelji već barem tri generacije odgaja - da je kupiti nešto uvijek barem malo grešno

želim da uživaju - u plivanju u moru, u branju gljiva, u šivanju, u slikanju, u prekopavanju našeg vrta sada krcatog kamenja, u biranju cipela koje će nositi sada kad zatopli, u knjigama koje žele imati

a s tim najmanje ima veze miki maus na pašteti ili pepa na krokiju. a i ima veze kada mi nismo mirni ako nismo kupili pet pari cipela ove godine i bili barem na ljetovanju i barem na zimovanju - i opet se ne osjećamo dobro u svojoj koži

[Peterlin]

Mene su moja djeca neugodno iznenadila kad su u čizmu od svetog Nikole dobili po čokoladno jaje i jednu sitnu igračku (iz serije Tomica i prijatelji). Rekli su "SAMO TO?"

To mi je otvorilo oči... Ne očekujem da se odriču, očekujem i trudim se učiti ih da cijene što imaju. I trudim se učiti ih cijelom procesu - kako dolazi novac u kuću itd. Danas klinci o tome pojma nemaju - ne vide oni mene kako radim pa im je to "magla", nisu doma kao što je recimo moja baka radila na polju uz svoju mamu, ili pomagala u gostioni koju je ova vodila... Moja baka je dobro znala gdje su joj roditelji i što rade za plaću. Moja mama isto... I mene su odveli (za mamu sam dobro razumjela, ona je medicinska sestra - rano sam odlučila da to ne želim biti) a za tatu mi je duuugo godina bilo mutno što znači raditi nadzor pri izgradnji...

Danas sam mu strukom puno bliže. I nemam pojma kako da djeci objasnim svoj posao. Shvatit će kad-tad. Za sad smo na pojmu tekućeg računa i činjenici da bankomat nije beskonačan izvor novaca!

[pikula]

sposobnost odgode zadovoljenja želja + prilagođavanje kratkoročnih planova trenutnoj situaciji.

= zrelost. Sazrijevanje je proces, ali mora biti i cilj inače ne bude ništa ni od procesa

[Maxime]

Mi smo razumni sto se tice igracaka i svega ostaloga, nije potrebno da djetetu soba bude pretrpana a scene u ducanima ne toleriramo.

Sto se tice odricanja mi tu imamo drugaciju teoriju: suprug i ja smo od ranih nogu pomagali u kucanstvu (nista strasno, pospremanje vlastite sobe, oprati tatin auto, kosenje trave itd.) i od srednje skole smo poceli raditi (kroz srednju skolu i faks) tako da od malih nogu imamo radne navike i znamo da nije lako zaraditi novce, to jest peceni golupcici ne padaju s neba Ako to uspijemo prenijeti na nasu curu sam ja jako zadovoljna ....

[Tiwi]

Meni je kao djetetu a bome i kasnije bio pun klinac odricanja, doziranja i tih i sličnih brija. Dugo mi je trebalo da se oslobodim dovoljno da mogu svojim novcem kupiti stvar koju želim bez grižnje savjesti i osjećaja da ne smijem reći koliko košta jer je možda drugima preskupo.

Ne znam ima li smisla raditi ovakve poveznice ali definitivno je to bio osjećaj koji je prevladao na prvu pomisao o ovoj temi.

Meni odricanje ne spada u element odgoja. Bar ne za sada.

S druge strane se trudim ne obasipati ih neprestano poklonima niti ispunjavati sve ali baš sve hirove. Odmjerim, procijenim i ispunjavam one koji donose najviše veselja.

Po mom mišljenju puno će im više pomoći da nauče kako se novac zarađuje, kako se štedi i kako se s njime može pametno raspolagati.

[Zorana]

Ja sam Ifigenijin post shvatila upravo kao pricu o donosenju pametnih izbora. Zrtvovanje, odricanje ili uskracivanje su mozda losi izbori rijeci, ali, po meni je to to. Meni se, inace, dize kosa na glavi kad cujem rijec "zrtvovanje" , ali i kod donosenja pametnog izbora, zrtvujemo na neki nacin onu losiju opciju, koja nam se u momentu i ne mora ciniti tako losa (onaj osjecaj da nesto moramo uraditi ili imati, neovisno o tome koliko je to ok....pa onda to ili uradimo ili se zamislimo i zrtvujemo zelju ili ideju u ime neceg boljeg ili vaznijeg)

U skladu s tim, temelj uspjeha (kad se vec spomenulo) jeste rad, upornost i ostale vrijednosti. Ali, ne moramo li se usput necega i odreci?

[Ifigenija]

Hm... vidim da je diskusija dosta neodređena, valjda zato jer sam i ja - neispavana, umorna. Taj opći osjećaj umorne konfuzije je razlog zašto puno forumarim, a s druge strane i razlog nejasnoćama i promašajima :/

Dijete se vere po meni, pa ne mogu pojasniti, ali javit ću se još.

Hvala svima na promišljanjima!