Oprostite svi što čačkam po ovakvoj temi... Dogodili su mi se spontani i osoblje je bilo u granicama normale, iako nekih detalja iz Ankarine priče ima i u Vinogradskoj (plahte, hladnoća kad izjave da 'nema tu ništa unutra'). Kao da je to stvar - a ne stvorenje koje se bori/borilo za svoj mali život, makar i tih par tjedana. Znam da je njima tako zapravo lakše preživjeti smjenu inače bi do 35-40 valjda morali svi psihijatru kad bi plakali sa svakom od nas.

Ali izjava da će se dijete ... ako se ne kiretira

Ako pričamo o pravima pacijenta, što je onda to? Nema li žena pravo odlučiti nakon što joj se humano objavi o čemu je riječ hoće li plod zadržati ili ne? Osobno to nisam prošla, imala sam spontane, ali ne ovo - čitala sam i priču forumašice koja je propatila 9 mj života svoje bebe sa teškom srčanom manom koju nisu otkrili u trudnoći (oprostite, ne sjećam se nicka- trenutno sam u rasulu, a čitala sam to prije 2-3 mjeseca). Iskreno, ne znam kako bih ja postupila niti što bih osjećala, niti ni u kom slučaju ne osuđujem ničiju odluku - očito bi sve prije ili kasnije završilo tužno... Suosjećam sa svakim tko je išta slično doživio...Ali da mi bilo tko, nakon ne znam kakvog sofisticiranog pregleda kaže da mi je nerođeno dijete 'za cirkus' - mislim da bih (...), a da bi i svatko drugi imao pravo smatrati tu osobu gotovo odgovornom za tu tragediju, ako ne doslovno, onda mislim na način priopćenja i na sve što žena u tom trenutku i dugo nakon toga proživljava... Ipak... Bolje da završim dok ne bubnem nešto glupo...

Da ne ispadnem fanatik, znam iz druge ruke i priču o ženi koja ima dvije curice, treću trudnoću je čuvala koliko god se dalo (dijagnozu su postavili mislim u Splitu, a nakon toga je ležala u Petrovoj) iako su prognoze od 6.mj. na dalje stalno bile samo negativne (srce je kucalo, ali se nije razvijao mozak). Mučila se 2 mjeseca i nakon toga rodila mrtvu bebu... Na jednom pregledu, slično je jedan 'pametan' dr. komentirao: ' Imate li djece? Curice? (Prosta riječ) - a ovo je trebao biti dečko. :shock: Riječnik koji ne očekujete ni od ..... (opet da nekog ne uvrijedim), a kamoli od visokoobrazovane osobe, na radnom mjestu, pred pacijentom! Odluke su individualne i svatko treba imati pravo na informiranu odluku, radilo se o operaciji karcinoma ili kiretaži. Sve su to priče koje me plaše i stvarno ne znam kako bih ja takvo što podnijela, kakvu bih odluku donijela, ali znam da bih željela da mi se to priopći ljudski i da me se makar formalno pita slažem li se s daljnjim postupcima, da donesem svoju odluku, a ne nešto što se podrazumijeva...

Nadam se da me razumijete... Oprostite opet na dugom postu, nisam mislila komentirati te slučajeve, tj. ničije odluke, nego postupke i ponašanje tih dr.