Postavljanje granica nemogućem trogodišnjaku

[leonisa]

I nije da sam baš totalno u komi i nemam pojma kaj da radim, jer često imam kontrolu nad situacijom ali me zanimalo kako kad se izgubim, iznerviram ili jednostavno nemam snage. I kako vi tada.

Zaboravila sam napisati da sam se često ja micala od Sonje kad bi došla "u fazu". Jednostavno sam se morala maknut na par minuta na hlađenje da ne puknem i lupim po gujci. Nakon hlađenja obavezno čučnem da mi oči budu u njenoj razini i onak dosta oštrim glasom kažem što ju ide.

ovako ja.
i mi pak doma nemamo toliko problema. problem nastaje kad ma publiku- u gostima, kod bake, vani...tamo cim nesto nije po njenom povampiri se.

MM ne rjesava situaciju, on ju odgadja. on joj da neku zamjenu pa ona onda dodje meni trazeci ono sto je prvobitno htjela.
MM prebacuje na taj nacin odgovornost sa sebe na mene.
i zbog toga on postaje good cop a ja bad cop, kako rece jedna forumasica
i onda ja pucam, jer ja ne zelim davati x zamjena, ne uvijek. jer ni one nisu uvijek dobre.

[leonisa]

zapravo ovo sto Tiwi veli, kad se nemas kamo maknut, a express lonac samo sto nije explodirao, i izgledate kao dvje tempirane bombe, samo ne znate koja ce prije explodirati, ali znate da je lancane reakcija neminova...sta tad?

inace, moja kad nesto tubi, govori mi "pogledaj me u oci" jer cesto nije dovoljno da se ja cucnem jer ona bjezi pogledom a onda znam da mogu govorit sta god ocu, ne dolazi do nje...pa trazim eye contakt.

[yaya]

i onda ja pucam, jer ja ne zelim davati x zamjena, ne uvijek. jer ni one nisu uvijek dobre.

Znam, tako će ti biti sve dok jednoga dana dijete ne konačno skuži da je ne stvarno ne nikako možda ili vidjet ću, a što prije shvati to bolje za sve vas.

[Nika]

tiwi, moja metoda je bila da ja zapravo postavljam svoje granice oko sebe, a manje se brinem o postavljanju granica djetetu.
meni je to davalo puno bolje rezultate.

znam da to zvuci malo apstraktno, ( a sad ne stignem vise), ali kada su "tvoje granice oko tebe same" tako jasne i sigurna si u njih, to osjece i dijete i svatko drugi. onda stvari idu puno lakse.

znam da sam već dosadna ali potpisujem seni, i ja radim ovako. To bi po meni bila the ultimate ja poruka.

Ovo je i meni poanta svega. Al da najteza je.

Kako ocuvati svoj integritet, jer pregazis li ga tu sekundu je gotovo.

Oni suradjuju s nama (znam da sam dosadna svima sa ovim suradjuju)
al sve se vrti oko toga.

"Ne zelim da rusis bracu."
"Zelim da budes njezan prema njemu."

Kraj prodike.

Vazno je da su kratke i jasne al vazna je i emocija, ja poruke bez izricaja emocije nisu dovoljno efikasne.

Jer zasto ja ne zelim da rusis/udaras brata ?

Kada to napravis ja sam ljuta/tuzna/vesela

[yaya]

zapravo ovo sto Tiwi veli, kad se nemas kamo maknut, a express lonac samo sto nije explodirao, i izgledate kao dvje tempirane bombe, samo ne znate koja ce prije explodirati, ali znate da je lancane reakcija neminova...sta tad?

inace, moja kad nesto tubi, govori mi "pogledaj me u oci" jer cesto nije dovoljno da se ja cucnem jer ona bjezi pogledom a onda znam da mogu govorit sta god ocu, ne dolazi do nje...pa trazim eye contakt.

Tad se ja mičem. Ne treba mi dugo da ohladim glavu i tek tad mogu mirno, ponavljam, oštrim glasom izreć to što treba.
eye contakt je i meni jako bitan a to čučanje tj. spuštanje na njenu razinu njoj daje neku dozu razgovora a ne pametovanje ili vikanje s visoka, a i tad nisam fizički nadmočnija.

[Nika]

Meni je bila najteza ta prva godina s njih dvoje.

Stariji je dobio brata, i sad pazili mi ili ne, htjeli to ili ne, vise se zastinicki ponasamo prema ovim malenima, a oni to super razumiju.

Sto ocekujes od njega?
Mozda ti salje neke sos poruke, koje ne vidis?

[Nika]

Htjela sam reci da ovi stariji to super razumiju.

I pitanje je sto ocekujes od Patrika?

[Nika]

davno sam primjetila da ne ferma moje "ja" poruke. s druge strane govori mi ja sam tuzna, ja sam ljuta, nemoj me ljutiti mama (ovaj mi je biser najjaci!) ja na njih reagram.
ona reagira samo ako kazem da sam tuzna i tad me tjesi, a kad zavrsi sa tjesenjem, nastavi po svome...

leonisa, kak mislis ne ferma?
to sto ona kaze ja sam tuzna i ljuta je dragocjeno

meni je to super

[leonisa]

"Ne zelim da rusis bracu."
"Zelim da budes njezan prema njemu."

Kraj prodike.

Vazno je da su kratke i jasne al vazna je i emocija, ja poruke bez izricaja emocije nisu dovoljno efikasne.

Jer zasto ja ne zelim da rusis/udaras brata ?

Kada to napravis ja sam ljuta/tuzna/vesela

vidis, to kod nas nekad zna upaliti. kad zelim da nesto napravi a ona ne zeli, ubaci to da ce netko, na kog se to radjenje odnosi, biti tuzan, ljut, stagod.
i ponekad se osjecam lose jer mozda ja necu bti zuzna ako to ne napravi ali bi bila vesela da napravi, pa se osjecam ko da ju ucjenjujem. da sam skuzila kartu na koju je ponekad mogu dobiti i manipuliram.

recte mi da sam zabrijala i da je takav pristup OK.

yaya, i ja se slazem da mora nauciti da je ne zapravo ne.
jer nece dovijeka imati zamjene...zar ne?

[leonisa]

davno sam primjetila da ne ferma moje "ja" poruke. s druge strane govori mi ja sam tuzna, ja sam ljuta, nemoj me ljutiti mama (ovaj mi je biser najjaci!) ja na njih reagram.
ona reagira samo ako kazem da sam tuzna i tad me tjesi, a kad zavrsi sa tjesenjem, nastavi po svome...

leonisa, kak mislis ne ferma?
to sto ona kaze ja sam tuzna i ljuta je dragocjeno

meni je to super

da je, i kad je prvi put to rekla, rasplakala sam se od srece.
i tu znam da nesto usvaja.

ali ako ja velim "ne zelim", "nedam". "necu", "zelim"...to ili rezultira tantrumom ili kao da nisam nsta rekla. otslo s vjetrom u nepovrat...

[yaya]

ali ako ja velim "ne zelim", "nedam". "necu", "zelim"...to ili rezultira tantrumom ili kao da nisam nsta rekla. otslo s vjetrom u nepovrat...

Probaj onda prvo reći što će biti posljedica neke njene radnje a tek onda izreci zabranu. To je isto kod nas palilo. Recimo na primjeru trčanja s čašom

"Ozljedit ćeš se budeš li trčala s čašom. Ne radi to!"

[hrčkić]

apropos ja poruka, osim što su same po sebi dobre, trebalo bi ih maksimalno koristiti u pozitivnom obliku umjesto kao negaciju jer djeca navodno često prečuju tu negaciju te nastave po svom:
npr. "Nemoj tući brata" treba zamijeniti s "Budi nježan prema bratu"
"Ne trči s čašom u ruci" zamijeniti s npr. "Budi miran dok ne popiješ jer se može dogoditi bla,bla,bla"
itd.
Kod nas to pali prilično pali - inače super je knjiga Skrivene poruke - govori između ostalog i o ovome gore!

[Jelka]

Nego da vas nešto upitam.

Ja Jani kad radi nešto potencijalno opasno kažem da ne bi pala. Svi drugi kažu Nemoj skakati na stolcu, past ćeš.

Na taj način pokušavam izreći na pozitivan način nešto što bi moglo za nju biti jako bolno kad bi se desilo. Čak to percipiram (onu drugu verziju upozorenja) kao izazivanje sudbine. Jel ja to debelo brijem ili imam ovdje istomišljenike?

[ninet]

ali ako ja velim "ne zelim", "nedam". "necu", "zelim"...to ili rezultira tantrumom ili kao da nisam nsta rekla. otslo s vjetrom u nepovrat...

Probaj onda prvo reći što će biti posljedica neke njene radnje a tek onda izreci zabranu. To je isto kod nas palilo. Recimo na primjeru trčanja s čašom

"Ozljedit ćeš se budeš li trčala s čašom. Ne radi to!"

Ja jos sve zalijem krvlju....

[yaya]

Ja jos sve zalijem krvlju....

I ja isto, rekla sam već da Sonja ne voli krv pa koristim...

[hrčkić]

Jelka, mislim da uopće ne briješ, a i sjećam se da sam isto čitala o tome. Čini mi se također da bi bilo "najpravilnije" reći
npr. Nemoj skakati (ili dapače kroz neki pozitivan oblik izreći to isto). Bojim se da bi mogla pasti!
Na taj način djetetu prenosimo naše osjećaje, ali ne prejudiciramo ishod (pad). Tako nekako...

[yaya]

Jelka, mislim da uopće ne briješ, a i sjećam se da sam isto čitala o tome. Čini mi se također da bi bilo "najpravilnije" reći
npr. Nemoj skakati (ili dapače kroz neki pozitivan oblik izreći to isto). Bojim se da bi mogla pasti!
Na taj način djetetu prenosimo naše osjećaje, ali ne prejudiciramo ishod (pad). Tako nekako...

Baš neko vrijeme razmišljam o Jelkinom pitanju i vidim ovaj odgovor i skužim kak to u teoriji sve znam al kad vidim kak naglavačke visi s kreveta na kat meni se sledi krv u žilama i refleksno vrisnem "pašćeš!!!" :/ Tek nakon par sekundi mogu stat, razmislit i reći "Mogla bi pasti i razbit glavu...nedajbože strgat vrat ne prestaneš li visit ko šišmiš"

[Zorana]

Bas me zanima pokusate li ikad okrenuti neke bezvezne situacije na salu? Meni to nekad pomogne. Npr. Jasena podmetne mladjoj seki nogu, ova se slupa i slijedi urlik koji usi para. Tu ja uletim na scenu i, nakon sto uzmem Jelenu, kazem Jaseni kako je to super ponasanje, da nam je to dobra ideja za novu igru, mozda mozemo npr. tati podmetnuti nogu da se slupa kad bude dolazio s posla i sl. Tu se vec ona odvali smijati, kad vidim da se malo napetost razbila, ukratko objasnim zasto to nije ok, ona se izvine seki i nastavimo dalje.
Mislim, izgleda totalno blesavo, ali meni se ovo okretanje situacije na glupiranje ponekad stvarno ucini kao dobra opcija. (za jednu od kceri, starija pozivcani kad joj pocnem s tim, obori glavu i vidim da bi se smijala, a ne zeli pa pobjegne u kuhinju i tamo odvali rundu cerekanja)

[Jelka]

Jelka, mislim da uopće ne briješ, a i sjećam se da sam isto čitala o tome. Čini mi se također da bi bilo "najpravilnije" reći
npr. Nemoj skakati (ili dapače kroz neki pozitivan oblik izreći to isto). Bojim se da bi mogla pasti!
Na taj način djetetu prenosimo naše osjećaje, ali ne prejudiciramo ishod (pad). Tako nekako...

To čak i kažem, i uz to velim da bih ja bila jako tužna kad bi ona pala i razbila zube (to joj je brija u zadnje vrijeme ).

Sad ću se ureknuti, ali pronašla sam magičnu formulu za vječnu borbu oko pospremanja igrački, i općenito dizanja stvari s poda. Mišići će doći i pojesti! I ne mogu se načuditi kako finta pali! Ne moram joj baš ništa reći, čim nešto završi na podu, ona viče da će mišići doći i brzo diže.

[Jelka]

Sad vidim da nisam držala ctrl kad sam prenosila tekst, napravila cut, pa ponavljam da bude jasnije.

Ja Jani kad radi nešto potencijalno opasno kažem Nemoj skakati na stolcu da ne bi pala. Svi drugi kažu Nemoj skakati na stolcu, past ćeš.

[ninet]

Bas me zanima pokusate li ikad okrenuti neke bezvezne situacije na salu? Meni to nekad pomogne. Npr. Jasena podmetne mladjoj seki nogu, ova se slupa i slijedi urlik koji usi para. Tu ja uletim na scenu i, nakon sto uzmem Jelenu, kazem Jaseni kako je to super ponasanje, da nam je to dobra ideja za novu igru, mozda mozemo npr. tati podmetnuti nogu da se slupa kad bude dolazio s posla i sl. Tu se vec ona odvali smijati, kad vidim da se malo napetost razbila, ukratko objasnim zasto to nije ok, ona se izvine seki i nastavimo dalje.
Mislim, izgleda totalno blesavo, ali meni se ovo okretanje situacije na glupiranje ponekad stvarno ucini kao dobra opcija. (za jednu od kceri, starija pozivcani kad joj pocnem s tim, obori glavu i vidim da bi se smijala, a ne zeli pa pobjegne u kuhinju i tamo odvali rundu cerekanja)

Meni je ovo jedna od najomiljenijih metoda. I zaista super upali. Manjkavost je da je mogu primjenjivati kad sam odmorna i raspolozena. A cesto nisam... :/

[Anci]

I moji ponekad uzivljeno vuku okolo sir u ruci. Kao, ONE su izabrale.....A super mi je i kad udjemo u Spar pa svaka hoce svoja mala kolica. I onda se rasporedjuje.....svaka mora imati jednak broj stvari u kolicima. Ako kupim npr. dva jogurta, jedna mora jedan, druga obavezno drugi. Obicno ispadne svadja oko stvari koje se kupe samo po komad itd. :/ Uz povremene prijetnje da cu vratiti kolica na mjesto i sve strpati kod sebe u vrecicu, nekako doguramo do kase.

Nešto slično i kod nas.
No, jučer su bila smao jedna jedina mala kolica u dućanu. Brrrrr...
Još je ova velika počela žicat neku glupu kinesku plastiku
Taman sam je nedavno hvalila kako je velika, kako se dogovori s nama sve, onda zapne za rozi fen i lak od 60 kuna.
Ma moš mislit

Malo je otplakala.
I Zorana, slaže mse za ono što si pisala o našim reakcijama.
Ja sam sad u nekoj super fazi, taotalno sam kul
Malo se ona ljutila jučer, ali prošlo ju je. njeno je pravo da se ljuti. NEkad lijepo prihvati nešto, nekad joj bap ne paše, nekad ja popustim njoj, nekad ne. Pa nek se ljuti...

Onda je mala počela plakat da bi ona gurala kolica, ne seka

No, jučer im je otac bio tako tankih živaca i stalno ih je nešto opominjao, upozoravao da je više on zaslužio ono "po gujici"

[Maya&Leon]

A dok preokret ne dodje....Mislim da ne mozes puno uraditi da sprijecis. Kad kazes da ces to i to...jel to i uradis ili samo prijetis uprazno. Oni uzasno brzo skuze tu suplju pricu pa postanu imuni. Ono sto je kod nas pomagalo jeste "slanje u sobu". Dakle kad napravi neprihvatljivu stvar, ako ne reaguje na upozorenja i objasnjenja onda vrlo strogim glasom, bez mogucnosti prigovora mora otici u sobu (bilo koju, samo da mi se skloni iz vidnog polja) i tamo malo biti sam....(ja nisam ogranicavala vrijeme kazne, bude u sobi dok sam ne dodje nazad i kaze da nece vise to raditi). I tek onda slijedi objasnjavanje i nastavljanje aktivnosti. Naravno da to nije carobni stapic, ali otklanja trenutnu dramu i potencijalnu opasnost za njegovu guJicu.

X

I mi smo isto ovako. Kod nas je djelovalo
Bitno je biti dosljedan, kakva god da je odluka.

a kako biti dosljedan? vi njih zakljucate u sobu ili sto? :?

dorian nema sanse da ostane u sobi ma da se ja na glavu postavim, jedino da ga mozda zavezem za krevet, a mozda ni tad

a na svako moje ne zelim, ne volim da to radis je njegovo 'ma hoces ti to', ma volis ti to... a nikad mu ja ne govorim da hoce ili voli nesto, postujem ga, a on mene ne sljivi ni pet posto

on se ne baca po podu, nego samo place jako histericno i govori sto bi ja trebala ili ne bi trebala napraviti da bude po njegovom. savrseno je skuzio moc ja poruka

Pod "biti dosljedan" sam mislila da zaista provedeš odluku tipa "idi se ohladiti u sobu".
(Ovo sa zaključavanjem si se šalila jel'da? )
I Leon je znao tuliti, vraćati se nama u sobu, bacati se po podu (istina svega jednom) no svaki puta bi bez ikakve drame, podizanja glasa ili deranja ga uzela za ruku i odvela u sobu. Pa ako se vrati - onda isto ponovi MM. I tako dok ne shvati da je to kazna. I da tamo mora ostati (mi smo se ipak držali onoga koliko star/toliko minuta).
Nema pregovora/razgovora/objašnjavanja. Dok se ne smiri. E, a onda krećem(o) sa objašnjavanjem što nije valjalo, zašto je u kazni i sl.
Bitno je razgovor odraditi odmah nakon kazne.
S vremenom je skratio vrijeme smirivanja, čim bi prestao dramiti i plakati došao bi k nama i sam tražio razgovor.
Danas je dovoljno podsjetiti ga na moguće posljedice i uglavnom se vrlo brzo skulira.
Vjerujem da je moje dijete naučilo poštovati MOJE granice jednako kao što sa i ja naučila poštovati NJEGOVE. Bilo nam je od početka bitno da on shvati da, iako je dijete, postoje jasna pravila do kuda se može ići, jasna pravila do kuda ćemo tolerirati njegove ispade, i jasna pravila što može u tom slučaju očekivati od nas. Kod nas ta formula funkcionira

[Zorana]

Ninet, drago mi je da je jos netko da ide i tako. Iako, mogu mislit na sta bi to licilo u oku promatraca.
Anci, i moje se cure znaju nekad zakaciti za bezvezarije da je to za ne povjerovat. (npr. wc papir jer ima cvjetice po sebi i sl.) :/ Ono, kad ne moze slatkis, daj sta das.

[la_mama]

Tema mi je sjela ko naručena

Ovih smo dana non stop bili doma, stariji, mala i ja. Tate uglavnom nema kod kuće, zaredali se neka službena putovanja, a ja ratujem s tim granicama malog 2,5 godišnjaka. E ne jednom da mi je para izlazila na uši - osjećala sam se ko pretis lonac kad bi ga vidila da lupa po namještaju, lupa po televizoru, lupa igračkama, i jednostavno me ne sluša. Nikakve "ja" poruke ne ferma, samo se cereka. A ja ko za vraga u to vrijeme dojim malenu, ili je prematam, ili kuham - ruke zavezane, a bilo kakav dogovor/razgovor ne pali.

Danas je kod bake i djede. Prekrasan je dan, šteta da ga provede u stanu. Mislite da je bio tužan kada sam odlazila ? Samo je mahnio pa-pa i nastavio se igrati.

Pojma nemam šta napraviti u tom slučaju. Oboružati se strpljenjem, i ostati hladne glave koliko god je to moguće.

[Zorana]

Htjela sam napisati da je jos netko skuzio da ide i tako.

[Anci]

Bas me zanima pokusate li ikad okrenuti neke bezvezne situacije na salu? Meni to nekad pomogne.

Jesam.
Dobro si rekla, pomogne i meni
Ne znam dal se samo zavaravam , no znamd a moje dijete od 4.5 godine ZNA da ne smije udarati mene ili sestru i da joj to, usudim se reći, ne trebam ni govoriti.

Neki dan sam joj rekla kako sam ponosna što se tuče, bezveze, palo mi je na pamet to reći i ona se odmah smirila i ispričala.

No, jučer, obratna situacija.. mala je zviznula nju i ja kažem isto: i starija (ovaj put ona udarena) se uvrijedila, raplakala, naljutila na mene... Čak mi je navečer to spomenula opet :/

Ajde, kad već hvalim djecu .. neki dan mi je rkla da sam glupa. I ja joj onako ozbiljno kažem da me to vrijeđa i dam i to ne govori. Ona se rasplakala, maknula od mene i dođe mi poslije i kaže: Znaš zašto sam plakala? Jer mi je bilo žao da sma ti to rekla i još si me ti upozoravala, a ja znam da sam te povrijedila.

[cvijeta73]

Bas me zanima pokusate li ikad okrenuti neke bezvezne situacije na salu?

e, to je i moja taktika, uglavnom.

ja ne znam, ali meni ove ja poruke i uključivanje emocija je totalno bezveze. ja ću biti tužna/vesela - a i on će biti tužan ako mu nešto ne dozvolim. i on će biti vesel ako mu dozvolim da radi gluposti. zašto bi moja ljutnja i sreća bila važnija od njegove?
i još k tomu, što je teško da ću ja fakat i biti vesela, naročito ako me prije toga iznervirao.
koja je razlika između zabrane uvjetovane emocijama i zabrane - zato što sam ti ja mama? na kraju se svodi na isto, a ovo drugo je po meni barem iskrenije. :/

uglavnom, ja nisam baš previše objašnjavala za stvari koje nisam dozvoljavala. zato se sad ubijem od argumentacije svoje odluke. ali, opet s istim efektom - na kraju je NE samo NE. jer jednostavno im se nekad naši razlozi ne čine dovoljno logični i smisleni. i da, naučio je da je ne stvarno ne, ali još uvijek se ljuti zbog toga. jedino što ta ljutnja sad ne uključuje tantrume i plač nego nos do poda. a zašto se ne bi ljutio ako mu nije po volji?

mislim da dijete od tri godine teško može pojmiti da će past sa stolice ako skače po njoj. a uvjeren je da to može i da neće pasti. uostalom, ako ćemo biti baš sasvim iskreni, ta rečenica bi trebala glasiti - možda ćeš pasti sa stolice ako budeš skakao. jer možda i neće.

a ovo mi nikako ne sjeda:

Očito mu granica nije jasna i sad se pitam jesam li uopće trebala dopustiti kuhanje. A sad je gotovo, to je njegovo stečeno pravo.

pa djeci svašta pada na pamet, kakvo stečeno pravo? i šta je gotovo? u nekim situacijama smije kuhati, u nekim ne.

i ako se može pronaći zamjena koja bi u tom trenu odgodila tantrum trogodišnjeg djeteta, ja glasam za zamjenu. jer dijete se ljuti ako mu nešto nije po volji. na jedini način na koji se zna ljutiti. nekima je to tantrum.

[Anci]

.

ja ne znam, ali meni ove ja poruke i uključivanje emocija je totalno bezveze. ja ću biti tužna/vesela - a i on će biti tužan ako mu nešto ne dozvolim. i on će biti vesel ako mu dozvolim da radi gluposti. zašto bi moja ljutnja i sreća bila važnija od njegove?
i.

Ja npr. ne govorim da ću biti tužna, vesela ako me ne posluša i to.
Ali, npr. ako me pukne ili kaže ružnu riječ, onda joj kažem da me to vrijeđa i da prestane. Ne želim biti majka biljčica , no nekako ne mogu prešutjeti

[Anci]

Ajd kad me krenulo i stignem...
Stečena prava. Ja to ovako. Dam im da samnom mućkaju palačinke, brljeju, prolijevaju i sve, i onda kad vidim da mi situacija izmiče kontroli i da bi se netko mogao ozlijediti, opeći kad počinjem peći, mičem ih. Nema veze što sam im dala prvo da budu samnom. Sad počinjem peći, vas dvije dolje.

[cvijeta73]

.

ja ne znam, ali meni ove ja poruke i uključivanje emocija je totalno bezveze. ja ću biti tužna/vesela - a i on će biti tužan ako mu nešto ne dozvolim. i on će biti vesel ako mu dozvolim da radi gluposti. zašto bi moja ljutnja i sreća bila važnija od njegove?
i.

Ja npr. ne govorim da ću biti tužna, vesela ako me ne posluša i to.
Ali, npr. ako me pukne ili kaže ružnu riječ, onda joj kažem da me to vrijeđa i da prestane. Ne želim biti majka biljčica , no nekako ne mogu prešutjeti

pa da, to sam i mislila. ali onda sam stvarno ili tužna ili vesela ili ljuta.

[Anci]

... ili povrijeđena mimoza

[Zorana]

Cvijeta, kuzim sto hoces reci. Iskreno receno, ni ja se ne zamaram previse formulacijom "ja poruka". Ako se nesto ne smije, djeca jako dobro znaju da se u pozadini price krije to da JA ne dozvoljavam, neovisno o tome kako sam slozila recenicu. Znaci, ok, skakanje po kaucu je zabranjeno jer je potencijalno opasno, bilo to njima u momentu apstraktno ili ne, ali ja sam ta koja im se obraca sa zahtjevom i to je, po meni, vise nego dovoljna "ja poruka".
Momentalno mi je u stanju zestoka svirka. I, ako susjed uleti s pricom da je muzika preglasna, eventualno zaprijeti policijom, sasvim je jasno da su to njegove zelje i da to njemu smeta, ne postaru Peri.

[Maya&Leon]

Iskreno receno, ni ja se ne zamaram previse formulacijom "ja poruka". Ako se nesto ne smije, djeca jako dobro znaju da se u pozadini price krije to da JA ne dozvoljavam, neovisno o tome kako sam slozila recenicu. Znaci, ok, skakanje po kaucu je zabranjeno jer je potencijalno opasno, bilo to njima u momentu apstraktno ili ne, ali ja sam ta koja im se obraca sa zahtjevom i to je, po meni, vise nego dovoljna "ja poruka".

X
Otela mi riječ iz ustiju

(... baš htjedoh pitati koja je to fora sa JA porukama? Pa nisu oni bedasti, sročila ja to ovako ili onako jako dobro on kuži kaj je pisac htio reći )

[meda]

Nego da vas nešto upitam.

Ja Jani kad radi nešto potencijalno opasno kažem da ne bi pala. Svi drugi kažu Nemoj skakati na stolcu, past ćeš.

Na taj način pokušavam izreći na pozitivan način nešto što bi moglo za nju biti jako bolno kad bi se desilo. Čak to percipiram (onu drugu verziju upozorenja) kao izazivanje sudbine. Jel ja to debelo brijem ili imam ovdje istomišljenike?

ja kazem jer mozes pasti

past ces mi nije izazivanje sudbine, nego je problem u tome sto on najvjerojatnije taj put ne bude pao, niti iducih sto, i dozivljava to kao kvocanje. ono, kaj ti brijes, vidis da nisam pao
i nastavi po svom

ne koristim ovo bit cu tuzna, vesela, ovakva, onakva, mene to asocira na emocionalnu ucjenu, i ne koristim to. ja kazem to me smeta, to mi se ne svida, to ne volim, to me boli...

[meda]

Cvijeta, kuzim sto hoces reci. Iskreno receno, ni ja se ne zamaram previse formulacijom "ja poruka". Ako se nesto ne smije, djeca jako dobro znaju da se u pozadini price krije to da JA ne dozvoljavam, neovisno o tome kako sam slozila recenicu. Znaci, ok, skakanje po kaucu je zabranjeno jer je potencijalno opasno, bilo to njima u momentu apstraktno ili ne, ali ja sam ta koja im se obraca sa zahtjevom i to je, po meni, vise nego dovoljna "ja poruka".
Momentalno mi je u stanju zestoka svirka. I, ako susjed uleti s pricom da je muzika preglasna, eventualno zaprijeti policijom, sasvim je jasno da su to njegove zelje i da to njemu smeta, ne postaru Peri.

pa je, ali djeci nije jasno jel muzika ne smije biiti glasna zbog toga sto to smeta susjedu ili zato sto ti ne zelis smetati susjedu s glazbom i zelis zadrzati dobrosusjedske odnose. i ja to cesto naglasavam, jer zelim da djeca shvate da je to moj izbor i zelja da ne smetam susjedima s glazbom ili skakanjem u 10 navecer. to je bit ja poruka i postavljanja svojih granica.

[marta]

"Ne zelim da rusis bracu."
"Zelim da budes njezan prema njemu."

Kraj prodike.

Vazno je da su kratke i jasne al vazna je i emocija, ja poruke bez izricaja emocije nisu dovoljno efikasne.

Ne zelim da rusi brata jer to brata smeta, a moze ga i zabolit. A kad to procijedis kroz zube, emocija uopce ne fali.

[flower]

a umjesto ne zelim, necu, nemoj - da probas sa zelim, hocu, daj...
meni je to puno efikasnije.
i da - kod nas je taj trenutak kad ju je prosvitlilo za dogovore dosao tek s 5 god. 8)

[Ancica]

Tiwi, samo da te utjesim, vidjet ces preokret kad dogurate (prezivite) do cetvrtog rodendana. Treca godina je svojestvena na svoj nacin (kao i sve druge). Na ovo ces zaboravit u cetvrtoj al tad ce te preokupirat neka druga faza s kojom ce se borit, tipicna za cetverogodisnjake

Po mom iskustvu i onog cega sam se nagledala, ono sto najvise trebaju je nase vodstvo i nase postavljanje granica, te otpustanje istih, trebamo im u tome jer neznaju kako da ih sami postave. I zato moras biti dosljedna, puna ljubavi i zivaca, ali i cvrsta. I nemoj se opterecivati ja porukama ili ti porukama i sl, govori iz srca i iz uma, na nacin koji je tebi prirodan i odgovara tvom temperamentu i temperamentu tvoje djece. Pusti sablone, vodi se srcem i umom.

[ivy]

ovako čitajući vas izvlačim zaključak da su možda ipak curice malo nježnije, više vezane uz vas, kao da vas više slušaju. da li sam u pravu?

naime, stariji je danas u vrtiću ugrizao prijatelja(užas! ). pa sam sva očajna i čini mi se da je kod dečkića ta agresivnost ipak jača. još nisam čula da je curica nekog ugrizla

[koryanshea]

još nisam čula da je curica nekog ugrizla

ja sam grizla na sve strane

[Storma]

javim se kad uhvatim vremena. nije ni meni lako

[Anci]

još nisam čula da je curica nekog ugrizla

ja sam grizla na sve strane

Moja je.
Moja je emotivac, veliki... kad je stisne taj njen emoc. naboj, pukne.
Nježna je, ali zna joj puknut fitilj. Ne bih rekla da je agresivna.
Ali, sad je već veća... pa je sad puno toga drugačije. Dok ne vidi rozi fen

[Tiwi]

Tiwi, samo da te utjesim, vidjet ces preokret kad dogurate (prezivite) do cetvrtog rodendana. Treca godina je svojestvena na svoj nacin (kao i sve druge). Na ovo ces zaboravit u cetvrtoj al tad ce te preokupirat neka druga faza s kojom ce se borit, tipicna za cetverogodisnjake

Po mom iskustvu i onog cega sam se nagledala, ono sto najvise trebaju je nase vodstvo i nase postavljanje granica, te otpustanje istih, trebamo im u tome jer neznaju kako da ih sami postave. I zato moras biti dosljedna, puna ljubavi i zivaca, ali i cvrsta. I nemoj se opterecivati ja porukama ili ti porukama i sl, govori iz srca i iz uma, na nacin koji je tebi prirodan i odgovara tvom temperamentu i temperamentu tvoje djece. Pusti sablone, vodi se srcem i umom.

tnx

ovo mi je tako dobro sjelo

[clumsy mom]

Mislim da je ključni problem kod Tiwi to što je beba 'promrdala' tj. postala ravnopravni korisnik poda i igračaka. Često se desi da se prinova jako lepo prihvati od strane starijeg deteta a onda ta ista prinova malo poodraste i dospe na pod među igračke starijeg deteta. Uzurpira mu teritoriju bukvalno. Nagledala sam se X primera gde mamama kreće para na uši u ovom periodu a tako se hvalila da starije dete obožava novopridošlu bebu :/

Savet ne bih umela da dam - moji su se međusobno koškali još u stomaku

[leonisa]

još nisam čula da je curica nekog ugrizla

ja sam grizla na sve strane

evo me 8)

[Ifigenija]

Poznato... kod nas su deranja i disciplinski problemi uvijek praćeni nekim skokom, a između treće i četvrte, što je netko rekao na početku topica, stvarno se događa velik preokret.

Dosta pametnog je rečeno na ovom topicu. Ja spadam u kategoriju - koje su moje granice, i ne samo to - nego moja osjećanja, moje misli, gdje sam ja u svemu tome. Kad se usredotočim na sebe, lakše mi je to podnijeti i reagirati na pravi način. Često shvatim da mi deranje smeta jer bih ja mir. Dakle, nije problem što se mali dere, nego što bih ja mir. Kako dobiti mir, i je li moj mir u tom trenu ono što (u danim okolnostima koje nisu uvijek ono što ja želim) doista želim u dugoročnom smislu - to zaključim kad napravim kratak reality check. Tko što želi, tko je gdje, tko se dere, a tko želi mir... i što je najvažnije u tom trenu - odgoj, da se završi ručak, utiša buka, ili nekamo krene... nakon toga razmislim, pa onda reagiram. To je u idealnim ili dobrim okolnostima, naravno. tko od nas povremeno ne reagira neumjesno i glupo?

Nema univerzalnog recepta, jer djeca nekad šize jer mi ne radimo kako treba, nekad jer su gladni, nekad jer su umorni, nekad ljubomorni, nekad jer je vrijeme loše, nekad su frustrirani sami sobom, nekad nama... ne znam što sve ne.

Ja bih svima preporučila Marshala Rosenberga Nonviolent Communication, i Intimate relationships, a ima i NVC roditeljstvo. Izvrsno!

[Tiwi]

Ima jedna divna stvar na koju me stariji ponekad podsjeti kad ka
že "Mama - tebaš biti doba pema meni i namijana" . To obično znači da se sjednem na pod među igračke i glupiram se s njima. A to mogu onako bez nekih grčeva u želudcu, bez frke, nervoze - onda kad sam ja cool i zadovoljna. U zadnje vrijeme je to kad umjetsto milijun knjiga o roditeljstvu uzmem neku za svoj gušt, pa malo čtam dok spavaju. Ili nakon treninga, pa se cijeli da osjećam odlično. Da ne gvorim o tome da sam si super kad odemo u šetnju, popijemo negdje kavicu, isl.

Najlakše mi je kad se odmaknem od svakodnevne histerije domaćinstva. Srećom pa nisam tip svete pegle, partviša isl.

Jučer popodne je krenulo opće nezadovoljstvo, MM i mlađi su legli odmoriti a starijem dosadno. Pa je namjerno izvodio gluposti. Kad nije išlo ni na koji način s nikakvim porukama, lijepo smo se obukli i nas dvoje otišli na maškare i u Luna park. I uživali, smrzli se, vozikali, kupili krafne i zimski sladoled i došli doma 2 i pol sata kasnije. Ostatak večeri je prošao relativno mirno, čak i kupanje, večera i zaspivanje.

[litala]

vuce me vec par dana da tu nesto napisem, nikako se skockat s inspiracijom


ja sam nekako najvise svojih razmisljanja nasla u onome sto je cvijeta napisala i u ancicinom postu.


ne volim ja poruke ako nisu direktno vezane uz mene. a ponasanje djece rijetko jest.

tesko je i treba puno takta kad imas starije dijete i novopridoslicu u istoj prostoriji (a 99posto vremena imas ) i stvarno cijedi i zadnji atom energije. meni je pomagalo (tj. to mi je nekako jedino imalo smisla i logike) govoriti starijem djetetu u opcenitim recenicama - to za situacije kad bi nesto nedozvoljivo radilo mladjem djetetu. npr. nisam govorila "ne udaraj brata" ili "ne zelim da udaras brata" ili ista tome slicno, rekla bih: "nikog ne udaramo" ili "dragamo se, to je lijepo i od toga se smijemo od udarca placemo i tuzni smo" - ruku na srce, ovu prvu recenicu sam puno cesce izgovarala, ovu drugu kad sam turbo sonicne dobre volje

isto i za ostala nedozvoljena ponasanja, npr: skacemo po podu ili trampulinu. (krevet/kauc/fotelja/sestra nije za skakanje nego - lezanje, sjedenje... )

sto se tice dozvola i slaganja-neslaganja roditelja - ja ne volim te zajednicke fronte i ne gledam na svoj i mm-ov odgoj kao na jednoznacan. ono sto nam je zajednicki nazivnik je definitivno bezgranicna ljubav prema djeci - manifestacija odgojno-obrazovnih mjera nije ima stvari koje radimo stvarno drugacije, cesto me to znalo bas jako smetati al sam prihvatila da oboje imamo puno pravo na svoj nacin odgoja i ponasanja i da u nasem odnosu prema djeci niti jedno od nas dvoje nije "praviji" roditelj.

i ima jedna stvar koja me kod mm-a fascinira - a to je sposobnost da se strahovito naljuti, da grozno odreagira () i da u sekundi predje na smijeh i zezanciju s djecom. meni je to sience-fiction - ja kad se naljutim i izrogoborim sto imam, jos bar minutama (ako ne i dulje ) osjecam u sebi tu negativnu vibru :/

[litala]

i, zaboravila ovo - kad bi nastao (i kad nastaje, jos uvijek ) totalni raspad sistema - mijenjamo lokaciju po kratkom postupku ostavljamo sve, kako god i gdje god, oblacimo se i van iz kuce brze od hitne evakuacije... (ili odlazimo iz ducana, gostiju, gdjegod se nalazili)...

ponekad nema tih rijeci ni zen-stanja uma koji ce pomoc bolje od promjene "mjesta"