Postavljanje granica nemogućem trogodišnjaku

[Tiwi]

Više nemam pojma kako i što s postavljanjem granica, reagiranjem na divljanje, smirivanjem i spašavanjima zdravog razuma.

Naime, super sam do sad izdržala faze njurgavosti kad propuzavaju, prkosa i divljanja oko godine i pol pa do dvije, onda sve one nemoguće bedastoće nemoguće druge ali sad sam došla pred zid.

Stvar je u tome da znam da treba postaviti granice. Kad divlja, lupa (pa čak i baca igračke ili stvari) a najgore kad kaže neću.

Igraju se (pomalo zajedno, pomalo svaki sa svojom igračkom), sve funkcionira pa iz čistog mira opali malog po ruci. Ja veli da to ne smije raditi, da ne želim da se tako ponaša jer to nije lijepo, to boli isl. On se smije i veli neću. Pa ja elim da ću uzeti igračku, ugasiti crtić, ma svašta. Ugl baš i ne pomaže. Zbilja mi dođe da ga "puknem po gujici" što bi rekla jedna draga teta.

Dakle, kako? Vi koji ste to odradili?

Ne pitam za one koji su bili dosljedni u puštanju kompetentne djece da im skaču po glavi, gnjave, rade šta hoće, bacaju, tuku, pljuju i svašta nešto. Ja nemam živaca za to i tražim način da to nekako spriječim.

Ili nema nade? :?



Na kraju isprika ako postoji sličan topik, nisam pronašla.

[ninet]

Draga Tiwi. Izmedju trece i cetvrte godine ce se desiti nevidjen preokret. Viktor je sa 4 godine potpuno drugo dijete u odnosu na 3,5 npr. Razuman i spreman za pregovaranje.
A dok preokret ne dodje....Mislim da ne mozes puno uraditi da sprijecis. Kad kazes da ces to i to...jel to i uradis ili samo prijetis uprazno. Oni uzasno brzo skuze tu suplju pricu pa postanu imuni. Ono sto je kod nas pomagalo jeste "slanje u sobu". Dakle kad napravi neprihvatljivu stvar, ako ne reaguje na upozorenja i objasnjenja onda vrlo strogim glasom, bez mogucnosti prigovora mora otici u sobu (bilo koju, samo da mi se skloni iz vidnog polja) i tamo malo biti sam....(ja nisam ogranicavala vrijeme kazne, bude u sobi dok sam ne dodje nazad i kaze da nece vise to raditi). I tek onda slijedi objasnjavanje i nastavljanje aktivnosti. Naravno da to nije carobni stapic, ali otklanja trenutnu dramu i potencijalnu opasnost za njegovu guJicu.

[leonisa]

cekam s tobom....

mogu jos dodati da smo tek sad otkrili cari bacanja po podu u pekarnici, ducanu, parku, ljekarni...gdjegod....za sve je necu, kad nekamo trebamo ici ili idemo (krecemo)2 sata, ili moram trcati za njom i navlacit ju za ruku.

najbolje je sto sad cim od mene dobije bilo kakav negativan odgovo, udri u suze i zapomaze tatu. necu tebe, ocu tatu.

a tata je s njom mozda 2h (ako) dnevno i nema kad biti "odgajatelj" tako da je on za nju funny person a ja azdaja....

[leonisa]

Ninet, mi smo taman jesenas usli u fazu dogovora, nemoj mi rec da cu morat cekat jos pola godine do godinu do sljedeceg suncanog razdoblje? :shock:

[ninet]

Draga Tiwi. Izmedju trece i cetvrte godine ce se desiti nevidjen preokret. Viktor je sa 4 godine potpuno drugo dijete u odnosu na 3,5 npr. Razuman i spreman za pregovaranje.
A dok preokret ne dodje....Mislim da ne mozes puno uraditi da sprijecis. Kad kazes da ces to i to...jel to i uradis ili samo prijetis uprazno. Oni uzasno brzo skuze tu suplju pricu pa postanu imuni. Ono sto je kod nas pomagalo jeste "slanje u sobu". Dakle kad napravi neprihvatljivu stvar, ako ne reaguje na upozorenja i objasnjenja onda vrlo strogim glasom, bez mogucnosti prigovora mora otici u sobu (bilo koju, samo da mi se skloni iz vidnog polja) i tamo malo biti sam....(ja nisam ogranicavala vrijeme kazne, bude u sobi dok sam ne dodje nazad i kaze da nece vise to raditi). I tek onda slijedi objasnjavanje i nastavljanje aktivnosti. Naravno da to nije carobni stapic, ali otklanja trenutnu dramu i potencijalnu opasnost za njegovu guJicu.

Mislim da je ovo boldano biser nadrealizma u savremenoj knjizevnosti....
Pa da ne ostanem neshvacena....
"strogim glasom mu naredim da mora bla bla"

[ninochka]

mi smo negdje u toj dobi počeli primjenjivati micanje iz situacije. kad bi mi digao tlak na 800 ili bi upozorila p anapravila..tipa uzeti igračku,a kad bi (a uvijek bi ) nastavilo negodovanje još jačim urlanjem odvela bi ga u njegovu sobu i objasnila da smije doći čim se smiri jer ne moramo svi ostali "trpiti" njegovo arlaukanje

obično bi vikao minutu dvije, pet, kraj otvorenih vrata i došao reć ajmo se pomiriti čim bi skužio
a - da ga nitko ne gleda
b - da stvarno ne može dići dok se malo ne smiri

[Matilda]

Neki dan bila sam na predavanju Kako postaviti granice djeci i mladima.

Psihologica je rekla da svoje rečenice moramo započeti riječima
Neću, Ne želim, Hoću, Želim

Npr.
Ne želim da udaraš brata, udaranje boli, želim da ...

[leonisa]

sve je to men jasno...trebamo jasno reci sto zelimo, tj. ne zelimo al onda slijedi bura. i sad kako ostat na cesti a da te bura ne odnese. osim zatvorit dionicu.

davno sam primjetila da ne ferma moje "ja" poruke. s druge strane govori mi ja sam tuzna, ja sam ljuta, nemoj me ljutiti mama (ovaj mi je biser najjaci!) ja na njih reagram.
ona reagira samo ako kazem da sam tuzna i tad me tjesi, a kad zavrsi sa tjesenjem, nastavi po svome...

[medoribica]

uf.... leonisa potpisujem, slično i kod nas....

[ivy]

Neki dan bila sam na predavanju Kako postaviti granice djeci i mladima.

Psihologica je rekla da svoje rečenice moramo započeti riječima
Neću, Ne želim, Hoću, Želim

Npr.
Ne želim da udaraš brata, udaranje boli, želim da ...

daj još malo sa predavanja

kad alen nešto ružno napravi, ja ga pošaljem u sobu, objasnim mu što je napravio, on plače da hoće van (ali se ne kaje i nema šanse da kaže oprosti), kada ga pustim još mu ponovim da više ne želim vidjeti da to radi (tipa sruši maloga dok puže), i onda biser:
"mama, a zašto si ti tako zločesta?!"
onako iz srca, i sad što da mu čovjek kaže :? 8)

[Maya&Leon]

A dok preokret ne dodje....Mislim da ne mozes puno uraditi da sprijecis. Kad kazes da ces to i to...jel to i uradis ili samo prijetis uprazno. Oni uzasno brzo skuze tu suplju pricu pa postanu imuni. Ono sto je kod nas pomagalo jeste "slanje u sobu". Dakle kad napravi neprihvatljivu stvar, ako ne reaguje na upozorenja i objasnjenja onda vrlo strogim glasom, bez mogucnosti prigovora mora otici u sobu (bilo koju, samo da mi se skloni iz vidnog polja) i tamo malo biti sam....(ja nisam ogranicavala vrijeme kazne, bude u sobi dok sam ne dodje nazad i kaze da nece vise to raditi). I tek onda slijedi objasnjavanje i nastavljanje aktivnosti. Naravno da to nije carobni stapic, ali otklanja trenutnu dramu i potencijalnu opasnost za njegovu guJicu.

X

I mi smo isto ovako. Kod nas je djelovalo
Bitno je biti dosljedan, kakva god da je odluka.

[Matilda]

davno sam primjetila da ne ferma moje "ja" poruke.

Nisu JA poruke univerzalno sredstvo koje ćemo uvijek koristiti. Kod nas one uspiju u 60-70% slučajeva. Ne postignem uvijek ono što želim. Tada idem na kompromis, pomičem granicu da vidim možemo li se na sljedećoj razini dogovoriti.

Npr. jučer treba ići pisati zadaću. Već je bilo 7 sati, polako se pripremamo za noć, ona umorna nakon vrtića i njemačkog. JA porukom rekla sam joj što želim. Počela je cendrati, nema šanse da se pomakne. I uzalud to što sam joj rekla da znam da je umorna, ali neka napiše pa će se bezbrižno odmarati.
I nije upalilo.
Pa sam joj rekla neka se malo odmori 10 minuta pa nek ide pisati zadaću.
Nakon 10 minuta rekla sam joj da je odmor gotov i da se može nastaviti odmarati nakon pisanja. Digla se istog trena, zadaća napisana u rekordnom roku, sve spremila, večera, pidžama itd.
Moglo se dogoditi i da i to ne uspije, odgoj je vječita borba.
Ima situacija kad stvarno ne mogu ništa. A onda pustim neka snosi posljedice (bilo je sitiacija da je išla bez zadaće).

s druge strane govori mi ja sam tuzna, ja sam ljuta, nemoj me ljutiti mama (ovaj mi je biser najjaci!) ja na njih reagram.

Sasvim je u redu da kaže kako se osjeća, pogotovo te osjećaje (ljutnja, bijes, tuga). I dobro je da ih zna reći.

ona reagira samo ako kazem da sam tuzna i tad me tjesi, a kad zavrsi sa tjesenjem, nastavi po svome...

A ti nastavi opet po svom.

Ponekad kad uspijem (kao u ovoj gornjoj situaciji), nakon svega, razgovora, pažljivog biranja riječi, osjećam se kao da sam istrčala maraton. MM i ja samo se pogledamo, onako šutke si kažemo: YES, dobili smo je.

[Matilda]

Kopiram s drugog topica kratak sažetak predavanja.

O čemu se govorilo?

Prvo je napravila usporedbu odgoja nekad i danas, tj. što su naše bake i djedovi očekivali kakvo će dijete odgojiti, a što očekujemo mi danas. Zaključak je da su se odgojni ciljevi promijenili, a odgojni postupci su ostali isti pa treba naći nove načine.
Govorila je o četiri stupa roditeljstva, dječjim pravima.

Ono najvažnije je da je sasvim u redu da djeca budu ljuta, tužna i prestrašena, to su normalne emocije koje dijete mora proživjeti. Izbjegavanje (zatomljivanje, negiranje) tih osjećaja često dovodi do depresije djeteta. Ili pak dijete počinje izbjegavati teške situacije i nauči se biti bespomoćno, uvijek očekujući pomoć drugih.

Govorila je o razlici djetetovih želja i potreba, to nije isto i ne smijemo jednako djelovati, te kako reći NE (i dijete i mi imamo potrebu reći NE). I o korisnosti JA-poruka (to je nešto što i mi radimo u Rodinim radionicama o odgovornom roditeljstvu).

[lucij@]

Neki dan bila sam na predavanju Kako postaviti granice djeci i mladima.

Psihologica je rekla da svoje rečenice moramo započeti riječima
Neću, Ne želim, Hoću, Želim

Npr.
Ne želim da udaraš brata, udaranje boli, želim da ...

Ovo što kaže Matilda ima smisla, moglo bi upaliti, svakako ću probati.

Neki dan je bila slična emisija na radiju. Savjet kako spriječiti to bacanje po podu u trgovinama i na ulici je sve se unaprijed dogovoriti. Npr. u trgovini, najaviti da si, ako se bude lijepo ponašao, na kraju kupovine može izabrati neku sitnicu.
Javila se jedna gospođa koja je rekla da je svoju, sada već 18-godišnju kćer, špricala s vodom kada se ova nije htjela smiriti. Imala je onu špricu kao za biljke Psihologica je rekla da je to svakako preofenzivna metoda, ali da ako dijete umijemo uslijed takvog plača, ono će se vjerojatno smiriti.

[Pliska]

Mi smo imali "mirni kutak" gdje bi on odsjeo dok se nebi smirio ili odslužio kaznu. Često je znao i sam otići sjesti kad je znao da je napravio nešto što nesmije Bilo je bragikomično vidjeti ga kako odlazi sjest na stepenicu i govori "Lazbio sam bakin cvijet. Idem se smiliti 5 minuta!"

[Zorana]

Tiwi, kako se ti ponasas kad mali podivlja? Ja sam primijetila da je kljucno i presudno moje reagiranje jer u onom momentu kad netko od cura skonta da sam ja pozivcanila, gotovo je.....slijedi mi vrtenje u zacaranom krugu. Medjutim, kad finim i mirnim tonom udaljim jednu od njih iz igre ili stavec, brzo se sve skupa rijesi. Znaci, sta god uradis, kljucno je (po meni) ne davati previse emoc. paznje negativnim stvarima. Djeca se u tim nekim fazama doslovno hrane negativnom paznjom, barem je takav moj dojam. I, imaj na umu da te faze traju i traju....klinci se nekad doslovno preko noci transformiraju, a imam dojam da su nase pogresne reakcije jedino sto ostavlja gorak okus u ustima.
Posto imas jos jednog klinju, ne mislim bas da su dobra ideja ove kaznice s gasenjem crtica i sl. jer ti se kasnije obije o glavu, naci ces se u situaciji da obojica budu kaznjena radi jednoga. Meni je bilo koma to saznanje da, ustvari, i ne mogu provesti veliku vecinu tih prijetnji jer ispasta onaj tko nije kriv.
Nego, nisam ocekivala da ces TI dovesti u vezu Juula i skakanje po glavi.

[Matilda]

Neki dan je bila slična emisija na radiju. Savjet kako spriječiti to bacanje po podu u trgovinama i na ulici je sve se unaprijed dogovoriti. Npr. u trgovini, najaviti da si, ako se bude lijepo ponašao, na kraju kupovine može izabrati neku sitnicu.

O takvim situacijama i JA porukama upravo se govori u Rodinim radionicama o odgovornom roditeljstvu.

[Zorana]

I mi se moramo unaprijed sve dogovarati jer inace imam u ducanu noseve do poda, tuljenje radi gluparija i sl. Jedino sto mi se ne svidja je ta prica o izabiranju necega. Moji nekad nesto izaberu, nekad ne. Ako nece biti izabiranja, to im unaprijed i kazem. Zato ih angaziram u ducanu oko izbora povrca, voca i ostalog. Nekako mi se cini da to sa biranjem necega naginje nagradi za normalno ponasanje, a normalno ponasanje se podrazumijeva pa....

[leonisa]

Neki dan je bila slična emisija na radiju. Savjet kako spriječiti to bacanje po podu u trgovinama i na ulici je sve se unaprijed dogovoriti. Npr. u trgovini, najaviti da si, ako se bude lijepo ponašao, na kraju kupovine može izabrati neku sitnicu.

O takvim situacijama i JA porukama upravo se govori u Rodinim radionicama o odgovornom roditeljstvu.

ma nama ducan nije problem, zapravo se dogodilo da je u pekari htjela pizzu ali pizze vise nije bilo pa se bacila na pod i glumila ribu na suhom

u ducanu uvijek dobije nesto sto ona drzi u ruci i da teti na blagajni. to ne mora nuzno biti nesto iskljucivo njeno, zna biti npr. sir ili jogurt, kojeg je ona izabrala (dala sam joj mogucnost izbora).

[leonisa]

zorana istovremeno smo pisale o metodi izabiranja

[Matilda]

Ja sam primijetila da je kljucno i presudno moje reagiranje jer u onom momentu kad netko od cura skonta da sam ja pozivcanila, gotovo je.....slijedi mi vrtenje u zacaranom krugu.

Itekako.
Ako mi burno reagiramo, njihov bijes još će se više pojačati. Na kraju nitko zadovoljan.
I meni se dogodi da počnem vikati pa skužim da sam se zaplela. Idem sebe ohladiti, a onda ispočetka.

[leonisa]

to sam i ja skuzila, al ne mogu uvijek ostat pribrana...bez "pomagala".
jos cu se propit na kraju

[Zorana]

I moji ponekad uzivljeno vuku okolo sir u ruci. Kao, ONE su izabrale.....A super mi je i kad udjemo u Spar pa svaka hoce svoja mala kolica. I onda se rasporedjuje.....svaka mora imati jednak broj stvari u kolicima. Ako kupim npr. dva jogurta, jedna mora jedan, druga obavezno drugi. Obicno ispadne svadja oko stvari koje se kupe samo po komad itd. :/ Uz povremene prijetnje da cu vratiti kolica na mjesto i sve strpati kod sebe u vrecicu, nekako doguramo do kase.

[Zorana]

U biti me nervira to sto sve sto pisete, i vi i ja, sad izgleda super komicno. Medjutim, u tim situacijama si bas ponekad dam oduska mastanjem o "lupanju po gujici".

[Svimbalo]

Samo da prijavim da vas pažljivo čitam i upijam
Matilda, Zorana, ninet
leonisa, good luck
I za godinu dana dižem topic

[lucij@]

Jedino sto mi se ne svidja je ta prica o izabiranju necega. Moji nekad nesto izaberu, nekad ne. Ako nece biti izabiranja, to im unaprijed i kazem. Zato ih angaziram u ducanu oko izbora povrca, voca i ostalog. Nekako mi se cini da to sa biranjem necega naginje nagradi za normalno ponasanje, a normalno ponasanje se podrazumijeva pa....

Zorana, imaš pravo za ovo. A priznajem i da ja nekada maštam "Da! po guzi" Mada mislim da to stvarno ne može pomoći, osim u liječenju roditeljskih frustracija i nervoza.
Jučer smo se doma dobro nasmijali jer je MM uzeo mog brata u "đir". Rekao mu je kako ne može izići na kraj s I. i kako bi ga zapravo trebalo dobro "sklofati", a ovaj se jadan sav unervozi i zapjenio i veli mu "Gle, to nećeš raditi, dobro? Jesi razumio?" Baš mi je bio sladak kako neda na svog nećaka jer se baš onako iskreno zajapurio.

Šalu na stranu, čini se da samo upornost pomaže, a nekada je tako teško biti sabran i razmišljati koju će poruku naši postupci poslati djeci.
Meni je zapravo najgore kada se pravi da me ne čuje i ne vidi.

[Matilda]

U biti me nervira to sto sve sto pisete, i vi i ja, sad izgleda super komicno. Medjutim, u tim situacijama si bas ponekad dam oduska mastanjem o "lupanju po gujici".

Ma kakvo "lupanje po gujici".
Meni dođe da je katapultiram na Mars.
A moram biti fina.

[aleksandra70vanja]

neću bit od pomoći
samo ću reć da se sa nostalgijom sjećam nemoguće trogodišnjakinje dok mi NEMOGUĆA skoro šestogorišnjakinja pila živce
a to što kaže ninet, fakat se oko 4. godine urazume

[Forka]

Nema pomoći... Mislim da su to jednostavno takva djeca! Moja se u tom smislu nije promijenila od kad se rodila!
(Ovo za utjehu... )

[rahela]

neću bit od pomoći
samo ću reć da se sa nostalgijom sjećam nemoguće trogodišnjakinje dok mi NEMOGUĆA skoro šestogorišnjakinja pila živce
a to što kaže ninet, fakat se oko 4. godine urazume

znači bude sve gore

[meda]

A dok preokret ne dodje....Mislim da ne mozes puno uraditi da sprijecis. Kad kazes da ces to i to...jel to i uradis ili samo prijetis uprazno. Oni uzasno brzo skuze tu suplju pricu pa postanu imuni. Ono sto je kod nas pomagalo jeste "slanje u sobu". Dakle kad napravi neprihvatljivu stvar, ako ne reaguje na upozorenja i objasnjenja onda vrlo strogim glasom, bez mogucnosti prigovora mora otici u sobu (bilo koju, samo da mi se skloni iz vidnog polja) i tamo malo biti sam....(ja nisam ogranicavala vrijeme kazne, bude u sobi dok sam ne dodje nazad i kaze da nece vise to raditi). I tek onda slijedi objasnjavanje i nastavljanje aktivnosti. Naravno da to nije carobni stapic, ali otklanja trenutnu dramu i potencijalnu opasnost za njegovu guJicu.

X

I mi smo isto ovako. Kod nas je djelovalo
Bitno je biti dosljedan, kakva god da je odluka.

a kako biti dosljedan? vi njih zakljucate u sobu ili sto? :?

dorian nema sanse da ostane u sobi ma da se ja na glavu postavim, jedino da ga mozda zavezem za krevet, a mozda ni tad

a na svako moje ne zelim, ne volim da to radis je njegovo 'ma hoces ti to', ma volis ti to... a nikad mu ja ne govorim da hoce ili voli nesto, postujem ga, a on mene ne sljivi ni pet posto

on se ne baca po podu, nego samo place jako histericno i govori sto bi ja trebala ili ne bi trebala napraviti da bude po njegovom. savrseno je skuzio moc ja poruka

[leonisa]

tiwi, http://www.roda.hr/vijesti.php?ID=2500
ja cu ici, trebam se prisjetiti gradiva ocemo zajedno?

[seni]

tiwi, moja metoda je bila da ja zapravo postavljam svoje granice oko sebe, a manje se brinem o postavljanju granica djetetu.
meni je to davalo puno bolje rezultate.

znam da to zvuci malo apstraktno, ( a sad ne stignem vise), ali kada su "tvoje granice oko tebe same" tako jasne i sigurna si u njih, to osjece i dijete i svatko drugi. onda stvari idu puno lakse.

inace ima jedna zgodna knjiga prevedena na hrvatski: "kako odgojiti dijete bez vikanja". zaboravila sam ime autora, ali proguglati se moze. meni se svidjela. i nemojte da vas naslov zavede. najmanje se tu radi o vikanju.

[Svimbalo]

Uočila grešku
Tiwi otvorila topic, ne leo
Ja se navikla već na leonisine probleme
Dakle, tiwi, good luck i tebi

[seni]

Tiwi, kako se ti ponasas kad mali podivlja? Ja sam primijetila da je kljucno i presudno moje reagiranje jer u onom momentu kad netko od cura skonta da sam ja pozivcanila, gotovo je.....slijedi mi vrtenje u zacaranom krugu. Medjutim, kad finim i mirnim tonom udaljim jednu od njih iz igre ili stavec, brzo se sve skupa rijesi. :

ovo je jedna od "teza" iz knjige.
kada izgubis nerve, predajes vodstvo u djeceje ruke i zapravo im porucujes da oni "vode igru".

[Tiwi]

Ajme Forka nemoj me odmah ubiti

Nije me bilo, otišla do vrtića pa s malim na ispuhavanje - sunčan dan treba iskoristiti prije nego se otvore još koja vrata (Leonisa )..

Što se tiče ja poruka - ponekad sam si već blentava. Znate ono kad smo kao klinci igrali igru ponavljanja neke riječi, normalne i uobičajene - koja nakon 15 puta bude tako blesava i čudna - e tako se ponekad osjećam.

Ja njemu sve u 16 pilim Nije to lijepo, ne želim da srušiš malog bracu jer mu se može nešto dogoditi blabla

Kad mu se zaprijetim - to i napravim. Tako da često imamo neobična mjesta za igračke (Munjeviti na vrhu zvučnika, Bob graditelj na friđu isl). Zapamti i pretpostavljam izvuče pouku. Ali da baš i pomogne, sve češće i ne.

Pokušavam ga ponekad poslati u sobu. Koma mi je to, jer se dere, tuli, rida, suze teku u potocima, neće ostati. I onda ponekad ostanem s njim. Jer od onog natezanja "U sobu" - "Buaaa nećuuuuu" mi se povraća. Pa nemrem ga silom zatvoriti (ok, mogu ali ne želim jer mi je to odvratno).

Fora je u tome da ja uporno nisam htjela ništa pisati na topicima o "nemogućoj" ili "teško odgojivoj" djeci - ali da se od nekih stvari ne može pobjeći to je istina

By the way - sad kad je ušao u tu groooznu fazu neću, nije , nisam, ne budem, ne želim - sjetila sam se kako sam kao mlađa poprilično "ne voljela" klince jer su mi te faze bila silno odbojne. Uh. Kad samo pomislim da za 2 godine još jednom idemo kroz isto...

[Joe]

tiwi, moja metoda je bila da ja zapravo postavljam svoje granice oko sebe, a manje se brinem o postavljanju granica djetetu.
meni je to davalo puno bolje rezultate.

znam da to zvuci malo apstraktno, ( a sad ne stignem vise), ali kada su "tvoje granice oko tebe same" tako jasne i sigurna si u njih, to osjece i dijete i svatko drugi. onda stvari idu puno lakse.

znam da sam već dosadna ali potpisujem seni, i ja radim ovako. To bi po meni bila the ultimate ja poruka.

[meda]

Ja njemu sve u 16 pilim [i]Nije to lijepo,

ovo nije ja poruka

meni se kod tih ja poruka svida sto vidim da je to korisno i mom djetetu. cesto kad ga neki klinci gnjave zna reci nemoj molim te ne svida mi se to, to me boli i slicno, ili ga mm gnjavi pa mu kaze ne volim to 8)

[Angie75]

Potpisujem seni i Joe.
Koliko sam uspješna, ne znam, ali recimo stvarno u miru mogu popiti kavu. To je moja osobna granica - F. zna da obožavam kavu i stvarno mi da tih par minuta mira. Čim skuži da je šalica prazna, evo ga s nekom idejom.

[yaya]

Meni je u postavljanju granica uvjek pomagalo objašnjenje zašto nešto ne smije/mora napraviti.

Recimo:
Ne smiješ trčati s čašom u ruci jer će se razbiti i možeš se porezati pa će ti ići krv (ne voli krv)

Moraš pospremiti odjeću jer ako ju ne pospremiš zgužvat će se pa ćeš ići zgužvana u vrtić (mrzi biti zgužvana
)

U dućanima nismo imali problema jer smo se unaprijed dogovorile da smije kupiti samo jednu stvar.

Veliki problem je i nama bio jer je MM bio taj koji poništi eventualne kazne ili dozvoli nešto što ja ne dozvoljavam pa je Sonja itekako manipulirala "taticom" al kad smo se dogovorili da rasprave o odgoju imamo nas 2 u 4 oka i da ak ja nešto zabranim/naredim nek to poštuje, isto vrijedi i u obratnim situacijama stvari su se polako ali sigurno počele mijenjati.

[leonisa]

Ja njemu sve u 16 pilim [i]Nije to lijepo,

ovo nije ja poruka

meni se kod tih ja poruka svida sto vidim da je to korisno i mom djetetu. cesto kad ga neki klinci gnjave zna reci nemoj molim te ne svida mi se to, to me boli i slicno, ili ga mm gnjavi pa mu kaze ne volim to 8)

je i ja sam Leu ucila da kaze, nemoj me zezati, nemoj me gnjaviti, a u vrticu ih uce "nemoj me tuci, ne volim to"
zato je i rekla meni "nemoj me ljutiti" u situaciji kad je, iz moje perspektive, ona ljutla mene.

[Jelka]

Veliki problem je i nama bio jer je MM bio taj koji poništi eventualne kazne ili dozvoli nešto što ja ne dozvoljavam pa je Sonja itekako manipulirala "taticom" al kad smo se dogovorili da rasprave o odgoju imamo nas 2 u 4 oka i da ak ja nešto zabranim/naredim nek to poštuje, isto vrijedi i u obratnim situacijama stvari su se polako ali sigurno počele mijenjati.

Naš problem je takav da MM urla na sve gluposti, nema živaca odhendlati potencijalno stresnu situaciju na način da unaprijed spriječi njezino razbuktavanje. Ponekad to znači dopustiti Jani neke zaista nebitne sitnice, pa onda ona nesvjesno odustane od onih velikih.

Ja si ne mogu pomoći da njemu u tom trenutku urlanja i nekakve zabrane Jani (relativno) diskretno kažem da ne pretjeruje, da smanji ton, i da zašto to nešto Jana ne bi mogla napraviti.

Npr. jučer je iz jednog lonca vadio u manji sarme. Jana je to htjela raditi, a on joj nije dao. Nije srećom plakala. Da joj je dao da si približi stolicu, dao joj žlicu, ona bi jednu sarmu prebacila, možda malo pokapala okolo i bila bi preponosna (jer naravno da ju uvijek na sva usta hvalimo kad učini nešto odraslo). Često takve njegove zabrane završe njezinim plačem. :/

[Angie75]

Jelka, možda tm i nije pogriješio, on jednostavno to nije dopustio i što sad. Ja recimo Filipu dopuštam da "kuha" - nalije si u lončić malo vode, doda svega što može dohvatiti (šećera, soli, vode, udrobi keks i sl.) pa miješa. Ali očito mu to nije bilo dovoljno jer je jučer (nisam bila kraj njega jer sam dojila maloga) napravio obratno - u staklenku s kavom je ulio vodu i tako mi upropastio pola kg kave (tko o čemu, ja opet o kavi :/ ). Očito mu granica nije jasna i sad se pitam jesam li uopće trebala dopustiti kuhanje. A sad je gotovo, to je njegovo stečeno pravo.

[Tiwi]

Ja njemu sve u 16 pilim [i]Nije to lijepo,

ovo nije ja poruka

meni se kod tih ja poruka svida sto vidim da je to korisno i mom djetetu. cesto kad ga neki klinci gnjave zna reci nemoj molim te ne svida mi se to, to me boli i slicno, ili ga mm gnjavi pa mu kaze ne volim to 8)

Samo to ili cijela rečenica nije ja poruka?!

" Nije to lijepo, ne želim da srušiš malog bracu jer mu se može nešto dogoditi blabla "

Slažem se s yayom u objašnjavanju situacije. Meni ionako nije fora djetetu koje je poprilično intek+ligentno reći Nemoj jer ja ne želim. Bah. A zakaj? To je načešće pitanje na sve pa tako i na to. Jer sam ja mama?! Je rajt.

Leo - možda i uspijem u srijedu, javim ti se. Znaš da je nama "čupavo" sa smjenama.

seni dobro mi zvuči ovo s granicama oko sebe. Bum probala.

I nije da sam baš totalno u komi i nemam pojma kaj da radim, jer često imam kontrolu nad situacijom ali me zanimalo kako kad se izgubim, iznerviram ili jednostavno nemam snage. I kako vi tada. [/quote]

[ninet]

Veliki problem je i nama bio jer je MM bio taj koji poništi eventualne kazne ili dozvoli nešto što ja ne dozvoljavam pa je Sonja itekako manipulirala "taticom" al kad smo se dogovorili da rasprave o odgoju imamo nas 2 u 4 oka i da ak ja nešto zabranim/naredim nek to poštuje, isto vrijedi i u obratnim situacijama stvari su se polako ali sigurno počele mijenjati.

Naš problem je takav da MM urla na sve gluposti, nema živaca odhendlati potencijalno stresnu situaciju na način da unaprijed spriječi njezino razbuktavanje. Ponekad to znači dopustiti Jani neke zaista nebitne sitnice, pa onda ona nesvjesno odustane od onih velikih.

Ja si ne mogu pomoći da njemu u tom trenutku urlanja i nekakve zabrane Jani (relativno) diskretno kažem da ne pretjeruje, da smanji ton, i da zašto to nešto Jana ne bi mogla napraviti.

Npr. jučer je iz jednog lonca vadio u manji sarme. Jana je to htjela raditi, a on joj nije dao. Nije srećom plakala. Da joj je dao da si približi stolicu, dao joj žlicu, ona bi jednu sarmu prebacila, možda malo pokapala okolo i bila bi preponosna (jer naravno da ju uvijek na sva usta hvalimo kad učini nešto odraslo). Često takve njegove zabrane završe njezinim plačem. :/

Meni se jako dopada pristup djecijem odgoju koji kaze da oba roditelja ne moraju imati iste stavove i granice. Dijete puno lakse prihvaca granice roditelja onakve kakve jesu, nego odglumljene ili nametnute. I uskoro nauci hendlati sa razlicitim ljudima. Jer slagati se u svemu bilo bi sumanuto, a i zbunjivo za dijete koje ce se kad tad morati nauciti prilagodjavati ostatku svijeta. A u svijetu, razliciti ljudi, razlicita pravila.
Dakle apsolutno sam za to da o odgoju razgovaramo ili raspravljamop nasamo, ali nisam za to da se pravimo da nam nesto smeta ili ne smeta ako to nije tako. Dijete to brzo prokuzi i tek onda prestane ozbiljno shvacati roditelja-glumca.

[marta]

Predugacka ti je recenica Tiwi. Trebas skratiti na:

"Ne zelim da rusis bracu."
"Zelim da budes njezan prema njemu."

Kraj prodike.

[Tiwi]

Tiwi, kako se ti ponasas kad mali podivlja? Ja sam primijetila da je kljucno i presudno moje reagiranje jer u onom momentu kad netko od cura skonta da sam ja pozivcanila, gotovo je.....slijedi mi vrtenje u zacaranom krugu. Medjutim, kad finim i mirnim tonom udaljim jednu od njih iz igre ili stavec, brzo se sve skupa rijesi. :

ovo je jedna od "teza" iz knjige.
kada izgubis nerve, predajes vodstvo u djeceje ruke i zapravo im porucujes da oni "vode igru".

Ah kako..

Nejčešće pilam s tim nekim spikama da ne ovo i ono, pa velim da ću mu nopr uzet jurića do sutra pa poludi al ne prestane divljat pa ja uzmem i onda dok se on derači ja ga dragam (npr čučnem se kraj njega i dragam ga po licu i brišem suzice i usput mu govorim neka se smiri jer ga ne razumijem ako viče, plače i priča isl. Nekad upali. No, nije mi to frka, tu sam često sabrana. Mene raspaljuje kad recimo razbacuje one ogromne jastuke s kutne, po cijelom stanu, skače i divlja, cereka se i viče neću na sve kaj mu ja velim. Pa se skine gol i trči. Pa šmrca za 10 minuta. Pa kopa nos i ... neću uopće dalje pričati..

[ivy]

Meni se jako dopada pristup djecijem odgoju koji kaze da oba roditelja ne moraju imati iste stavove i granice. Dijete puno lakse prihvaca granice roditelja onakve kakve jesu, nego odglumljene ili nametnute. I uskoro nauci hendlati sa razlicitim ljudima. Jer slagati se u svemu bilo bi sumanuto, a i zbunjivo za dijete koje ce se kad tad morati nauciti prilagodjavati ostatku svijeta. A u svijetu, razliciti ljudi, razlicita pravila.
Dakle apsolutno sam za to da o odgoju razgovaramo ili raspravljamop nasamo, ali nisam za to da se pravimo da nam nesto smeta ili ne smeta ako to nije tako. Dijete to brzo prokuzi i tek onda prestane ozbiljno shvacati roditelja-glumca.

hm, meni je jučer puknuo film od alenovog beljenja. to im je sad glavna fora u vrtiću, al on se belji i teti u pošti i didici u apoteci. lijepo smo sjeli doma i rekla sam mu da ja više ne želim gledati njegova beljenje i da će idući put u sobu.
sad se meni više ne belji, al zato čim vidi tatu

[yaya]

I nije da sam baš totalno u komi i nemam pojma kaj da radim, jer često imam kontrolu nad situacijom ali me zanimalo kako kad se izgubim, iznerviram ili jednostavno nemam snage. I kako vi tada.

Zaboravila sam napisati da sam se često ja micala od Sonje kad bi došla "u fazu". Jednostavno sam se morala maknut na par minuta na hlađenje da ne puknem i lupim po gujci. Nakon hlađenja obavezno čučnem da mi oči budu u njenoj razini i onak dosta oštrim glasom kažem što ju ide.

[sofke]

je, moja sad začepi uši kad krenem govorit šta je ide i spuštat se na njenu visinu