na sve vas
 |
|||
|
|
|||
Ja ću samo navratiti da bih pohvalila svoje dijete koje je zadnjih dana postalo predobro. Razumna je, prihvaća sva naša objašnjenja, dobre je volje... Ma čisto mi žao to pisati, jer će mi se obiti o glavu, ali preponosna sam na svoje dijete (bilo bi lijepo da to ima veze s napim postupanjima prema njoj, ali ovo je potpuno njezina zasluga).
i moje dijete je jučer bilo predobro, sve ga nisam mogla prepoznati..dok smo bili kod frendice. čak sam ga ostavila kod nje još neko vrijeme - ona ga nahvalila kako je bio pristojan, kako je pojeo tri knedle sa šljivama( :shock: )....naravno, čim je mene vidio, povampirio se i počeo izvađati
zašto smo mi majke uvijek preplaćene na te najgore izljeve zločestoće :?
Zato što s nama osjećaju sigurnost. Bolje da mi izvodi doma nego da se u školi povampiri.ivy prvotno napisa
zašto smo mi majke uvijek preplaćene na te najgore izljeve zločestoće :?
zapravo ja poruka je ona iskrena poruka u kojoj ce moje rijeci biti u skladu sa mojim pokretima i u skladu sa mojim osjecajima.ali ja poruke ne znaci ubaciti ja u neku recenicu!
tako ih ja vidim.
cim dodje do neravnoteze i nesklada medju tim komponentama dijete to osjeti/vidi/zna i zbunjeno je jer ne zna sta da "poslusa".
i teoriji sve ja to znam, al u praksi kiksam samo tako jer se uvijek preispitujem da li ju usmjeravam ili ju lomim....
da, to i ja gledam tako, uz nas su totalno sigurni da budu svoji. i zahvalna sam im na tome.Zato što s nama osjećaju sigurnost. Bolje da mi izvodi doma nego da se u školi povampiri.zašto smo mi majke uvijek preplaćene na te najgore izljeve zločestoće :?
ma koliko me kostalo to zivaca
egzaktlizapravo ja poruka je ona iskrena poruka u kojoj ce moje rijeci biti u skladu sa mojim pokretima i u skladu sa mojim osjecajima.ali ja poruke ne znaci ubaciti ja u neku recenicu!
tako ih ja vidim.
cim dodje do neravnoteze i nesklada medju tim komponentama dijete to osjeti/vidi/zna i zbunjeno je jer ne zna sta da "poslusa".
ja poruka uopce ne mora nuzno gramaticki istilski biti sa "ja".
ona vrijednosno mora biti to sto ja jesam i sto zivim i zastupam.
da, cini mi se da se cesto lomis oko toga.... pa ako imas vremena mislim da bi ona vec spomenuta knjiga bila interesantna za tebe.
"kako odgajati dijete bez vikanja"
inace da se samo nadovezem na niku s kojom se slazem po pitanju uzroka i posljedica.
cini mi se, da nas to sto znamo da djecje ponasanje sigurno ima uzrok (koji nekad razumijemo, a nekad ne) nas ne bi smjelo odvesti na "krivi" put, da odustanemo od naseg "vodstva".
ako ispustimo"vodstvo" iz nasih ruku, s objasnjenjem da dijete ionako nije "krivo" (i nije, ali tu se ne radi o krivom ili nekrivom, nego o rasti i zrenju u smislu nosenja sa zivotom), pa vodeni griznjom savjescu se stalno kinjimo kako nismo "dobri" mame i tate, te vrludamo amo tamo, tada cinimo vise stete nego koristi.
npr.:
to sto ja teoretski razumjem da lupanje mladeg brata/sestre je uzrokovano ljubomorom, ne mijenja nista na stvari da ja to i dalje ne toleriram.
ono sto mogu napraviti jest da "jacam" dijete, da ga bolje razumijem, te da mozda lakse hendlam "zapaljive" situacije....
i kao utjeha: ima nesto u tome da se stavri mjenjaju kada prode ta druga, treca.. godina.
te u tom segmentu stvari postaju lakse...
nazalost, u drugim segmentima postaju teze
seni, vec sam ju trazila u petak u par knjizara (isli smo lei kupiti basne), no bez uspijeha.
podsjetila si me da sam si rekla isurfati je
Ja se slažem s ovim.
Npr. kod mene nikad nije bilo tapšanja po ramenu starijeg djeteta koje mlatne mlađe jer je, eto, dobilo seku. :/
Možda sam o tome pomnije razmišljala
Stvar je kod mene bila u tome da ja to ponašanje prihvatim, kakvogod bilo, ne da toleriram, to su mi dvije različite stvari, ali da prihvatim da moje dijete na taj način ispoljava svoje neke osjećaje, koje ja ne znam kakvi su. Ja nastavljam „vodstvo“, ali ne više izgubljena, već nekako sigurnija.
Ne znam možda dobro to objasniti, no nakon kraćeg vremena situacija se puno poboljšala.
e, ovo sam htjela reći, nisam mislila banalizirati dječje osjećaje, majke mi
Jesam ja gdje rekla da toleriram, milim lijepo?
milim=molim
kako odgajati dijete bez vikanja- ima u Profilu
tnx
ja vidjela u subotu
znate sta mene najvise izbacuje iz cipela (kako bi to rekla moja draga prijateljia)
krenem sa tom spoznajom da zelim razumijeti i kad je nesto nerazumno i kad napokon shvatim svoju uzrocno/posljedicnu vezu. sto mi je dugo vremena trebalo da uopce skuzim npr. kako gazenjem svog integriteta radim nesto lose a ne dobro kako sam mislila.
i onda neka banalna situacija u kojoj bi moje dijete trebalo uzivati kao sto je plan proslave rodjendana postane horor.
prenesem neke cudne strahove i nedoumice te cijelu odgovornost na njega jer eto nesto me zbunjuje i ja to ne znam rijesiti.
on se raspadne i ja se naljutim na njega, ono svjesno da sam sad ja u krivu al se ne mogu maknuti iz tog moda dok me ne prodje jad/bijes/ocaj/nemoc.
hah, da... tezak i trnovit je taj put
Nika, ovo mi zvuči jako poznato...
malo se ventiliram...
jucerasnji dogadjaj
znaš kaj, spoznaja/osvještavanje + konstruktivna samokritika čuda čini (barem kod mene).
o da.....svaki put...uvijek, uvijek ista prica (kak veli azra
o da.....svaki put...uvijek, uvijek ista prica (kak veli azra
misliš na situacije kad ti je teško postaviti se u nečemu, pa se malo izgubiš, a na dijete preneseš odgovornostznate sta mene najvise izbacuje iz cipela (kako bi to rekla moja draga prijateljia)
krenem sa tom spoznajom da zelim razumijeti i kad je nesto nerazumno i kad napokon shvatim svoju uzrocno/posljedicnu vezu. sto mi je dugo vremena trebalo da uopce skuzim npr. kako gazenjem svog integriteta radim nesto lose a ne dobro kako sam mislila.
i onda neka banalna situacija u kojoj bi moje dijete trebalo uzivati kao sto je plan proslave rodjendana postane horor.
prenesem neke cudne strahove i nedoumice te cijelu odgovornost na njega jer eto nesto me zbunjuje i ja to ne znam rijesiti.
on se raspadne i ja se naljutim na njega, ono svjesno da sam sad ja u krivu al se ne mogu maknuti iz tog moda dok me ne prodje jad/bijes/ocaj/nemoc.
hah, da... tezak i trnovit je taj put
ne sasječeš nešto na vrijeme?
ja sam tako nekako shvatila, ali ne znam
ako ti nije bed, imaš neki primjer?
meni je onaj dio o jadu i očaju poznat... skužim da sma pogriješila u nečemu ali ne mogu odmah reagirati kako spada
ko da se moram malo "od-duriti"
što npr. mm-a užasno živcira
Meni je, takodjer, ponekad tesko povuci kocnicu u trenucima kad osjetim i ZNAM da je problem u meni. Nesto me jednostavno odvuce naprijed skupa s losom reakcijom i bude mi kasnije krivo. Medjutim, pomalo se dovodim pod kontrolu.
Nego, posto sam u zurbi, ne mogu pogledati sada sve postove....moze li koja dobra dusa nabrzinu upisati autora spomenute knjige o nevikanju?
zorana,
ODGOJITE SVOJE DIJETE BEZ VIKANJA (Revolucinaran pristup odgoju djece)
hal edward runkel
sad vidm zasto ju nisam uspijela naci...
Hvala, potrazit cu veceras na amazonu.
ja sam ju neki dan kupila u superknjizari preko neta
Ma ja poruke uopće ne služe tome da se dijete urazumi ili posluša. Po meni, naravno (ovo je ja post). One služe tome da me dijete upozna, mene i ljude oko sebe, i da kroz to počne upoznavati i izražavati samo sebe. Mislim na ja poruke koje izražavaju naše emocije, želje, odnos prema nekoj situaciji. Ako hoću da me dijete posluša, a ono je odlučilo taj put izignorirati moje ja poruke i razumna objašnjenja zašto nešto tražim od njega, onda primijenjujem sirovu roditeljsku nadmoć, i to mirne duše.
Samo ću te pozdravit.
Baš mi je drago da si tu
Hvala. I meni je dragi svratit
I ja te pozdravljam
I kao i inače, super mi je tvoj post
To bih ja. :/
Vikanje je meni uzas ali cesto povisim ton. A nikad nije problem u njoj, uvijek je u meni...
moram nauciti razliku izmedju autoritativnog "dosta" i ja vristim, pukla sam "dosta".
tad cu biti, ne na konju, ali bar na poniju
e da, skuzila sam juce da je puno bolje reagirala na moje "Lea, dodji, idemo, ljuta sam!" nego na price, basne, doskocice zasto treba ovog trena doci do mene....
Ja svoje isto tako zovem, a one u svom filmu. Pa ja ponovim, opet ništa
Onda ja dolazim do njih i preuzimam "igru". Nema ni vikanja ni živciranja.
Mislim, puno toga zavisi i od konkretne situacije. Ako ćemo van, najavim malo ranije da znaju pa se dogovorimo i tako.
Neki dan se tuširam (u miru, sama
Ja si mislim: pa skini je više s te fotelje
I onda se posvađaju kad ne posluša/ju.
ma naravno. trebalo bi napraviti neku tablicu, koliko ima aspekata komunikacije sa djecovima. ovo što ti kažeš se ustvari ne razlikuje od onog što sam ja rekla, možda je artikuliranijeMa ja poruke uopće ne služe tome da se dijete urazumi ili posluša. Po meni, naravno (ovo je ja post). One služe tome da me dijete upozna, mene i ljude oko sebe, i da kroz to počne upoznavati i izražavati samo sebe. Mislim na ja poruke koje izražavaju naše emocije, želje, odnos prema nekoj situaciji. Ako hoću da me dijete posluša, a ono je odlučilo taj put izignorirati moje ja poruke i razumna objašnjenja zašto nešto tražim od njega, onda primijenjujem sirovu roditeljsku nadmoć, i to mirne duše.
da ali kad pola sata najavljujes i onda j
os za njom juris po stanu, a tata ceka dole u autu...uf...ostarim svaki put 5 godina.
i tu se bezrazlozno zakacimo.
a zapravo je, mislim, ono sto nika pise.
mene unaprijed hvata panika kad vidim da zbog odlaska negoduje. pa moja nervoza samo povecava tenzije.
valjda cu nakon knjige znati ostati zen.
pisala sam Anci
kaj je knjiga čarobna?
nije, nijekaj je knjiga čarobna?
takvih knjiga nema.
ali mislim da moze biti korisna.
Znaš kako je kod nas ujutro. Nas dvoje se spremamo za posao, J sisa pola sata ujutro, ja moram popit kavu, to već i vrapci znaju
Probala sam da navečer pripreme, no nismo taj tip
Mi sve ujutro, volimo kaos.
MM-a pere nervoza pa ga pošaljem strugati auto, a nas tri se spremimo. Dok on dolje šizi.
Gle, ja znam da su one takce: i sporašice i svađalice i sve...Ali kad skuže da je frka, požure se.
Meni je u biti lakše: samo kažem "koja zove lift?".
Da vidiš trke
Pa znam, povlađivala sam ti i nadovezala se
Joj mene je Sonja znala izludit kad smo trebali ići u vrtić i školu. Em jede doručak pola sata, oblači se 3 godine onda se još pola sata nagledava u ogledalu a ja se preznojavam u kaputu i ful opremi. Onda sam joj jedan dan rekla onako mirno projetećim tonom "Ja u pola 8 izlazim iz stana bila ti spremna ili ne pa nek te tata vodi u školu" Pošto MM uvijek i svud kasni a Sonja paničar da će kasnit nema više dogovaranja i pregovaranja u pola 8 stoji pred vratima spremna.
a ja nisam skužila
joooj lakse mi je kad ovakve postove procitam...ponovno se uvjerim da nisam jedina, ni ja s reakcijama, ni ona sa svojim ponasanjem tj.akcijama. Kod nas je na zalost manjak djece u okolini pa nas ("samci")znaju gledati kao neodgojene, razmazene, divlje...(ili samo ja tako mislim, i tumacim poneke komentare). P je plava, njezna, relativno sitna...ali samo izgledom
OT
Tiwi (mislim tj.nadam se da nisam krivo povezala), a na TV-u kao obitelj iz filma
Evo A. je danas bio bolji nego inace (kao da zna da sam se sinoc cak i tu jadala, ili mozda zato sto je vecinu dana bio s tatom), ali cak se i kod mojih nije derao i vikao svoje Ne!
Tako da sam i ja danas s njim puno smirenija i lakse komuniciram.
U svakom slucaju, maloprije sam narucila knjigu, mozda spasi tanke zivce
Ooooo jutarnje spremanje za vrtić!
Pa to nam je posebno izluđujuće. Pogotovo kad sam solo pa ih furam obojicu.
Moj trik je da kažem da će nam zatvoriti vrata ak zakasnimo
Koja panika
jadro, tnx, ali snimanje je potrajalo
Samo sam letimično pogledala zadnju stranicu topica, ali Zorana slažem se s tobom da ponekad , makar sam već u tom trenutku svjesna da je moja reakcija pogrešna, pretjerana ili sl., ne mogu ili u stvari ne želim se zaustaviti, jer kao da osjećam neki inat tipa: "e pa imam i ja valjda pravo neki puta reagirati spontano". Kad to prođe, a prođe brzo, i kad se skuliram ispričam se za svoje ponašanje, i tada to zaista i mislim (ali trenutak -dva prije). S druge strane, primjećujem doista bitan napredak u svom ponašanju i sve rijeđe se moram svjesno kontrolirati da bi mi reakcije bile produktivne, nego jednostavno zaista usvajam te poželjne obrasce ponašanja.
Inače, knjiga ODGOJITE SVOJE DIJETE BEZ VIKANJA (Revolucinaran pristup odgoju djece) je vrlo dobra. Recimo odlično mi je kad pokušava osvijestiti roditelje da nisu odgovorni ZA dijete nego PREMA djetetu te da se ne trebaju toliko skoncentrirati na stjecanje kontrole nad djetetom nego nad SAMIM SOBOM, jer kako kaže autor otprilike "vi ste jedina osoba nad kojom doista i možete imati kontrolu".
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom