Ja sinoc narucila.
 |
|||
|
|
|||
Ja sinoc narucila.
Citam je bas.hrčkić prvotno napisa
Inace, slazem se sa svime ali nisam otkrila nista novo, nasla sam samo potvrdu onoga sto mislim i znam. Jos mi ostaje sustinsko pitanje: kako to primjeniti u praksi? Kako ostati pribran u nemogucim situacijama?
To sam i ja rekla, u teoriji manje više znam kako treba postupiti al kad mi nategne živce ko žvakaću gumu bome je teško "citirat" knjigu. Često kad me pili znam zažmirit, u sebi brojat i pokušat se pribrat...nekad sam kul nekad ne a sve zavisi o jako puno faktora.
Čitam ju i ja već duže, obično navečer pa zaspem 8)
Moram priznati da knjiga nije loša, samo da ju uspijem pročitati.
potpisujemCitam je bas.
Inace, slazem se sa svime ali nisam otkrila nista novo, nasla sam samo potvrdu onoga sto mislim i znam. Jos mi ostaje sustinsko pitanje: kako to primjeniti u praksi? Kako ostati pribran u nemogucim situacijama?
Snorki je jednom dala dobar recept: pusi u praznu rolu wc papira u kriznim situacijama.
zato je meni budizam za majke super, više se bavi našim reakcijama nego metodama odgoja.
Nisam čitala al nekako imam osjećaj da sam trebala vjerojatno bi spasila tonu živaca i sebi i bližnjima 8)
posudim ti ako hoćeš
Naravno, hvala, da spasim što se spasioti da...
x
ja sam to bila napisala još na trećoj stranici :?Snorki je jednom dala dobar recept: pusi u praznu rolu wc papira u kriznim situacijama.
inače, što mu kraću rečenicu uputim, to mu kraće treba da je izignorirajedna taktika me spasila ekstremnog gubljenja živaca - dakle, što tiše i mirnije mu nešto govorim, to me manje doživljava, stisne ignore mode i nema nikakve reakcije na moje kumljenje, moljenje, zapomaganje, traženje, naređivanje ili mi se pak smije oko glave i govori: neću ...............i onda kad uhvatim zraka da se onako zdušno proderem, umjesto da ispustim glaščinu, ispustim samo skupljeni zrak, uzmem ga u krilo i spuštena na njegovu razinu razumijevanja (prošacam što bi njemu u datom trenutku ili onome što tražim da napravi, moglo biti zanimljivo) počnem ga uvjeravati zašto bi to i to sada odmah trebao/ne bi trebao učiniti..........jest da me gleda ko iz tuđe glave, ali nemam riječi: svaki put upali, sve se dogovorimo, malo i popustim, ali on napravi ono što sam mu prethodno 22 puta rekla, a nije me doživio
čudo
Hey Joe, where you goin' with that book in your handNaravno, hvala, da spasim što se spasioti da...
(ovo bi značilo jel mogu i ja posuditi poslije yaye?)
naravno draga
ja isto primjećujem da mi više odgovaraju knjige i da ima više konkretnih koristi od onih koje se fokusiraju na roditelje nego na djecu!
o tome je upravo i riječ u budizmu i odgajanju bez vikanja - u središtu rješenja (i problema?!) su roditelji i promjene koje mogu na sebi ostvariti.
moram priznati da primjećujem da imam sve manje poteškoća s time kako ostati pribrana u kriznim situacijama ili ih ima jako malo jer je moje dijete u stvari jako kooperativno ili je to jedan začarni krug (kako u pozitivi tako i u negativi). nekako mislim da je ovo posljednje.
zbog knjige ili nečeg drugog
Pa zbog rada na sebi otkad sam postala mama (3,5 g), a naročito u zadnjih recimo 2 godine. Neke od spomenutih knjiga su mi zaista pomogle da osvijestim te greške u svojim razmišljanjima i ponašanju i da ih onda postupno korigiram (dakako da griješim i dalje i da ću teško ikada biti "bezgrešna"
Stijena, moguce, nisam pazljivo citala. To je jednom daaaaavno snorki napisala negdje na forumu i bas mi je ostalo u glavi kao dobar trik. Ne toliko radi puhanja koliko sto uvijek iz te scene ispadne neka sprdacina medju djecom i automatski nestane napetosti.
doticna knjiga se ne bavi metodama odgoja, nego bas nasim reakcijama.
ako cu biti iskrena, ja uopce ne volim knjige koje se bave tim "kuharica receptima2 o odgoju.
naravno knjiga je samo knjiga, ova nije ni tako duboka kao juulove, ali mislim da je interesantno kako objasnjava tu odgovornost prema djeci, a ne za djecu.
hm, kako to sve primjeniti u praksi? to je naravno najteze pitanje, ali tu svatko mora naci svoj put, sukladan samom sebi.
ja sam npr. knjiski tip, meni se prvo moraju dogoditi klikovi na intelektualnoj razini, onda ide emocionalna... i onda stvar pocinje raditi.
za napomenuti je: to je uvijek proces, koji nema kraja, u kojem cesto grijesimo, odnosno ne mozemo reagirati onako kako mislimo da treba, ili bismo zeljeli.
sto je potpuno normalno, jer se radi o odnosu dvaju subjekata, roditelja i djece.
ali smo na konju, sve dok se trudimo i stalo nam je.
evo, dosao je i taj dan.... to 24h nakon seminara familylaba
moje djete je danas reklo "ali ja ne zelim ici u park, zelim se doma igrati!"
tokom dana na svaku moju "zelim" ona mi je vratila "ja ne zelim" ako nije zeljela.
ono "necu" me izludjivalo, ali sa ovim "ja zelim/ja ne zelim" me sahmatirala!
Moj je još uvijek u "park" fazi. Čim se spomene šetnja, parkić ili slično - svi problemi i frustracije mahom nestaju. A on se nacrta ispred vrata, uzme jaknu i kapicu i čeka
Prvo da prokomentiram:evo, dosao je i taj dan.... to 24h nakon seminara familylaba
moje djete je danas reklo "ali ja ne zelim ici u park, zelim se doma igrati!"
tokom dana na svaku moju "zelim" ona mi je vratila "ja ne zelim" ako nije zeljela.
ono "necu" me izludjivalo, ali sa ovim "ja zelim/ja ne zelim" me sahmatirala!
Kako mudro dijete 8)
Daj molim te par natuknica, niti vodilja sa tog seminara ako imaš cajta
Nisam nažalost uspjela ići jer sam radila popodne.
aaaahhhh, nije ti ni to bas neka sreca :/
tocno tako se ja osjecam svaki dan po deset outa, sahmatirana, i jednako izludena
'neces ici van, oces ostati doma, igrati se....neces da mama ide van nesto obaviti, hoces da ostane doma i igra se...hoces biti gladan, zmazan, mokar, bolestan...hoces pAsti, udariti se, prehititi se, popiknuti se...neces jesti, hoces cicati, tu u krevetu, hoces da mama makne majicu, ruku da cicas...itd, itd'
leonisa, i kod nas je omiljeno "ja nezelim!" (i to ovako, kao jedna rec).
ok, mi rastemo i napredujemo, mijenjamo se.....
ovaj viken me iznenadila kad je dosla do nas i rekla "ja sam tuzna. sama gedam cutani. ocete doci? mama oces doci? tata oces doci?"
naravno, jos uvijek zna imati jako burne reakcje kad nesto nije po volji i meni je to ok.
ono sto me sad muci je prebacivanje odgovornosti.
na mene.
sa mojih roditelja na mene.
prvih godnu, godinu i pol zadovoljavala sam sve djetetove potrebe i zelje (kolko sam mogla) jer su tada zelje i potrebe. nakon toga sam pokusala objasniti da svatko za sebe treba povuci granicu.
mene je strasno iscrpljivalo sto bi kod mojih ja povlacila tudje granice i sto se od mene trazilo odobravanje il reakcija.
onda sam postala cool i ne bi reagrala.
ako ona trazi nesto i baka dida vele da ne moze, ja se ne bi mjesala jer to nije na meni. vec na njima. par puta bi im rekla da ako nesto ne zele neka joj kazu.
da bi na kraju dobila kako je razmazena. i kako sam kiksala. i svi oni skup samnom (a mene taaaaaaaaaaaako izludjuje kad je dvna krasna onda je za vkat na sva zvona, a kad nesto nje po PSu e tu sam pogrjesila, ona je ovakva ili onakva).
i ja velim kako je normalno da kad joj se nesto zabrani ili kad joj se ne uslisa zelja da ce sizti. jednom ce se bacati, drugi put ljutiti, treci put vristati. i to je ok.
e njima nije OK jer ja nsam bila takva.
istina, ja sam kao malo djete bila poslusna. u svom znacenju te rijeci. imala bi trenutke kad bi se moja samosvjest i osobnost probidili ali vrlo brzo sam nastavila suradjivati. da bi dobili teenagericu i adolescenticu iz pakla. a zapravo im se sve vratilo.
kako objasnit da ONI sami trebaju postaviti SVOJE granice a ne ocekvati od MENE da ja postavljema LEINE??
kako im cjelu tu teoriju prelit u njhove mozgove?
kao sto sam na seminaru rekla, ja najvise kiksam kad se nadjem u dvostrukoj ulozi- kad sam dijete svojih rodtelja majka svog djeteta. u prvoj ulozi sam nekompetentno dijete koje samo zeli suradjivati a u drugoj samosvjesna majka koja ima kompetentno dijete.
i cesto tu ja najvise nagrabusam (u sebi, izjedam se) i doslo je do toga da mi uopce nije ugodno kad smo svi zajedno jer se ne znam postaviti prema svojim roditeljima bez da ostetim svoje dijete.
(banalni primjer- kad on nesto L. traze, poput puse, a L. ne zel dati. i onda ja znam da ima pravo neljubit uvijek svakog, ali ne, to se podrazumjeva i ja sad idem njoj i nagovaram ju da cin nesto sto ne zeli, a to nije njena odgovornost popout spremanja igracaka)
jesam skrenula s teme, ha?
zapravo i nisam, samo je iz drugog aspekta...ili nije?
ne kažu bezveze da se starci znaju ponašat kao mala djecacesto tu ja najvise nagrabusam (u sebi, izjedam se) i doslo je do toga da mi uopce nije ugodno kad smo svi zajedno jer se ne znam postaviti prema svojim roditeljima bez da ostetim svoje dijete.
(banalni primjer- kad on nesto L. traze, poput puse, a L. ne zel dati. i onda ja znam da ima pravo neljubit uvijek svakog, ali ne, to se podrazumjeva i ja sad idem njoj i nagovaram ju da cin nesto sto ne zeli, a to nije njena odgovornost popout spremanja igracaka)
nekad od djece zahtijevaju "odrasle" reakcije i ponašanje, a uvrijede se na ovakve stvari
zna i moja mama zabrijat tako
naljuti se kao dvogodišnjak, ok, ne vrišti
ja se trudim onda napraviti kompromis: ajde, reci baki: "bako, dat ću ti poslije pusu"
ovo s granicama se slažem, mislim da oni trebaju postaviti svoje, reći što se kod njih smije, što ne
ja mrzim isto kad sve moram amenovat
nekad i moj rođeni muž to od mene traži pa mi to ide na živce
moja npr. posluša baku ako joj baka neda skakat po kauču ili piti sok na kauču i tako
kad bi se maa bunia, ja bih podržala baku
bez previše objašnjavanja
probaj to mirno reći mami i tati
reci da se slažeš s njima da dijete mora znati i za NE, da se nitko na njih neće ljutiti ako nešto zabrane
čula sam takve priče već više puta
leonisa, ne znam jel to bilo pitanje ili ne, al meni se cini jedino i ispravno rjesenje da ti psotavis svoje granice prema svojim roditeljima, i tako ce i L. uciti od tebe. znaci, ne nagovras ju, ako vidis da se sama ne moze obranit, malo pripomognes.
recimo, ako nece - nece.
ili njoj kazes 'nesec dati dedi pusu? ako neces, ne moras'
tako i ja radim. ne prisiljavam f. ni na sto, i ne nagovaram ga na stvari (kad deda trazi da ga po treci put poljubi, ili bog zna sta). ako on hoce ok, ako nece, opet ok. jedino ne dozvoljavam da mu se prijeti batinama (sto moj otac ima naviku raditi).
u principu me nervira kad traze od njega da se ponasa kao cirkuska zivotinja (aj otpjevaj ovo, aj broji do 10 na spanjolskom, aj reci kako ti se zovu bake (ovo me posebno iritira, sveki ga to pita jedno 200x dnevno
leonisa
podižem ovu temu iz prašine iako ima i novijih sličnih, ali ja sam se zakačila baš za ovu jer ima najviše replika na jednom mjestu...prvih godnu, godinu i pol zadovoljavala sam sve djetetove potrebe i zelje (kolko sam mogla) jer su tada zelje i potrebe. nakon toga sam pokusala objasniti da svatko za sebe treba povuci granicu.
mene je strasno iscrpljivalo sto bi kod mojih ja povlacila tudje granice i sto se od mene trazilo odobravanje il reakcija.
onda sam postala cool i ne bi reagrala.
ako ona trazi nesto i baka dida vele da ne moze, ja se ne bi mjesala jer to nije na meni. vec na njima. par puta bi im rekla da ako nesto ne zele neka joj kazu.
da bi na kraju dobila kako je razmazena. i kako sam kiksala. i svi oni skup samnom (a mene taaaaaaaaaaaako izludjuje kad je dvna krasna onda je za vkat na sva zvona, a kad nesto nje po PSu e tu sam pogrjesila, ona je ovakva ili onakva).
i ja velim kako je normalno da kad joj se nesto zabrani ili kad joj se ne uslisa zelja da ce sizti. jednom ce se bacati, drugi put ljutiti, treci put vristati. i to je ok.
e njima nije OK jer ja nsam bila takva.
istina, ja sam kao malo djete bila poslusna. u svom znacenju te rijeci. imala bi trenutke kad bi se moja samosvjest i osobnost probidili ali vrlo brzo sam nastavila suradjivati. da bi dobili teenagericu i adolescenticu iz pakla. a zapravo im se sve vratilo.
kako objasnit da ONI sami trebaju postaviti SVOJE granice a ne ocekvati od MENE da ja postavljema LEINE??
kako im cjelu tu teoriju prelit u njhove mozgove?
kao sto sam na seminaru rekla, ja najvise kiksam kad se nadjem u dvostrukoj ulozi- kad sam dijete svojih rodtelja majka svog djeteta. u prvoj ulozi sam nekompetentno dijete koje samo zeli suradjivati a u drugoj samosvjesna majka koja ima kompetentno dijete
zapravo imam pitanje off topic, za majke tipa hrčkić i leonisa, tj vezano za njihove roditelje.
biste li dali djecu na čuvanje svojim roditeljima npr.do 3.godine,a ne slažete s njihovim pedagoškim metodama odgoja tj. imate totalno suprotne metode tipa ovih na temi predloženih, da sve treba objasniti djetetu, da ništa na silu, uz puno strpljenja i živaca, biti dosljedni, zabraniti mu samo ono što je zaista opasno za njega i za druge, a ne i kojekakve bezazlene gluposti zato što vam se ne da gledati nered, i da sad ne nabrajam, nadam se da me kužite, i smatrate na neki način da ste vi kao dijete odgajani na ne-dobar način, što se meni, kao i leonisi dogodilo da sam kao tinejđerica podivljala, a bila mirno i poslušno dijete (u kojem su se skupljale frustracije , čak u toj mjeri da sam dugo mislila kako ne želim nikada postati majka, jer ću bit loša majka i biti kopija svojih roditelja) uz pokoje DA, po guzi i po licu,i koje niste nikad zaboravili ali ste oprostili svojim roditeljima jer ih volite i poštujete i oni vas su voljeli na svoj način, i, i dalje vas vole, iako misle da griješite u odgoju svog djeteta i da će ono biti razmaženo derište (ne gledaju oni to dugoročno, oni vide - to što vide!) i džabe im bila sva objašnjenja zašto ja sad to radim tako a ne onako, njima to kroz jedno uho uđe, kroz drugo izađe, oni misle (isto i MM-ovi roditelji) da su oni onda bili u pravu i točka. još oni meni pokušavaju objasniti kako su danas djeca nemoguća već od prvog razreda škole, kao zato što su roditelji previše popustljivi.ma, joj!
malo sam zabrijala off topic, ali bih stvarno voljela čuti mišljenja.
dakle, da li biste dali djete na čuvanje svojim roditeljima - neistomišljenicima?
huh bogati nakon sto sve to nabroja, ko bi lud ostavio dijete, he he
za ozbac, ja se uopce ne slazem kako npr moja mama postupa s klincima...i nikad mi ne bi palo na pamet da ona 'cuva' klince na neko duze vrijeme, ponekad ostane s njima na koji sat... ali ni svekrva, koja je vrlo fina prema djeci, ne 'cuva' djecu, nego se vise druzi s njima povremeno, isto na par sati... nitko od njih ne zivi blizu nas, tako da su nasi susreti rijetki. muz i ja, mi smo tu za nasih (4) klinaca, i naravno fantastican vrtic, gdje se sa djecom postupa vrlo fino i pazljivo. nekako nemam potrebu ostavljati djecu, pa bili to roditelji ili vrag...
skrenuh s teme, ne radi se o tome kako ja...neistomisljenici, heh... ja se u svakom slucaju ne bih oslonila na nekakvu pomoc oko cuvanju kad se radi o neistomisljenicima... ostavit dijete na koji sat, ili jos bolje, doc u posjtu s djetetom, tako bih ja...
sjecam se nekih odraslih iz moga djetinjstva koji su bili vrlo otrovnog jezika, i jako me to smetalo, i jako sam im zamjerala. doduse tu vjerojatno se radilo o nedostatku ljubavi... mozda prema unucima, ako se i kaze nesto krivo, dijete osjeca da ipak postoji ljubav?!
inace ne podnosim kritiku, pa ni konstruktivnu, koja se daje na obicno vrlo nediplomatski nacin, i cesto uz nedostatak pozitivnog ohrabrenja, sto cesto zna doc od odralih. ne kazu ti nista pozitivno, ali imaju hrpu prijedloga za poboljsanje...
Što mislite da bi vam roditlji tj. bake i djedovi htjeli svakodnevno čuvati dijete po nekoliko stai samo da bi ispucali svoje frustracije ili zbog igre moći?
Mislim, ozbiljno pitam, sad su druga vremena nisu više obavezni čuvati unučad ako to stvarno ne žele, znaći iz ljubavi , a ne kontrole.
Pitam jel ja u svojoj okolini nemam niti blizu takvih primjera, nego samo nezainteresiranost ili imam pametnijeg posla od strane bake i djedova. Oni koji ipak čuvaju djecu rade to prilično korektno i sa minimalno otrova (uzimajući u obzir kakvi su bili kao roditelji).
O da bi, bi. I što je najtužnije možda i najviše s a m o zbog njihovih frustracija tj. propusta učinjenih u mladosti.
Ja ih znam nekoliko takvih, i mislim da to ovisi o načinu života, mjestu življenja, da li su radile ili ne uglavnom kako su provele život.
Ima onih koje su se naradile i načuvale vlastite djece pa im je dosta svega pa tako ima i ovih drugih, koje se još sebi i drugima nisu dokazale pa vuku u sebi svakakve frustracije i neostvarene želje.
I onda ti daj na čuvanje nemogućeg trogodišnjaka takvoj osobi. Što očekivati, što bi dobro iz toga izašlo, ne znam.
Ah svašta ima na ovom svijetu...
pa ja ne sumnjam da se djeca vole od strane djedova i baka, ali sumnjam da svi cuvaju djecu samo iz vlastite zelje. najcesce mislim da roditelji ocekuju da baka i/ili deda uskoce kad treba ili/i koliko treba, a i baka i deda osjecaju da tako treba biti da oni pomognu. ali u vecini slucajeva mi se cini da kolicina vremena koje bake i dede provedu s djecom bude njima previse, a i ne padne im na pamet da traze da se to promijeni, jer bi to znacilo da mozda ne vole unuka?! cesto mijenja baka servis vrtic, i puno roditelja propisti paru iz usiju nakon cijelog dana s djecom,a kako nece baka ili deda. a da ne pricamo jos o tome da roditelj cesto ima kritike oko baka servisa jer nije dovoljno profesionalan i pedagoski, hrana nije na vrhunskoj kvaliteti itd...
pa da se baka servis ukine iz protesta, cijela hrvtska privreda bi otisla u penis (i vise nego sto vec je), jer roditelji ne bi mogli provoditi toliko vremena na poslu ,,,
Ja sam primijetila da moji roditelji nisu na isti način pristupali mojoj djeci u odnosu na način kako su odgajali mene i brata. Možda zato jer su unuke dobili "pod stare dane" pa znaju cijeniti vrijeme provedeno s njima. U svakom slučaju, pazila sam na to, uvela nužne korekcije (bilo ih je) ali sve u svemu - nije to ni blizu odgoja koji sam dobila u vrijeme kad su oni radili i kad su imali na umu 1000 drugih briga. Sad njihovo vrijeme pripada samo unucima i to je super. Nažalost, moja djeca se nisu okoristila baka servisom (osim povremenih uskakanja u vrijeme duljih bolesti) ali da je bilo prilike, sigurno bi koristili taj način čuvanja barem do treće godine.
da prvo odgovorim, nema sanse da mi netko cuva djecu ( do tri godine ), a vjerojatno i malo duze. moja mama voli povisivat ton, a mi smo dobivale dobro po guzi, tak da nema sanse, nikad da ih cuva, jedino se druzi uz nasu prisutnost. svekiji su dobri, al isto cuvanje ne dolazi u obzir, jednom sam ja zaspala s malenom kod njih u nedjelju iza rucka i probudilo me " zlocest si " ( htio je bacit nesto prek balkona )... digla se, cula kaj je bilo, i kaze sveki da mu je rekla da to nije lijepo ( zna da ja ne govorim zlocest si ), moram priznat da mi je bilo malo simpa i smijesno kak je to rekla ko da me se boji. cuvali su ga dok se seka rađala, malo je spavao i od nekih 3 - 5 su se setali... eto, bolje tak, nego uvalit na cuvanje pa kvocat kak to lose rade.
a ja uletila ne temu jer me moj misic dodlovno danas od 19 - 22 ubio u pojam. dam mu tempere da crta po papiru - on oboja cijeli stol, usta, ruke,noge i bjezi mi na cestu. lovim ga, pa tusiranje, nece, oce se kupat, pa se nece ni kupat, urla, a malena place na podu.... pa me tuce, vuce za kosu, oce piti vode 30 puta, skine pelenu jer mu ne treba, obucem mu gace pa bi natrag pelenu, pa bi opet vode, pa bi da mu pjevam pa da sutim, pa bi van, pa bi spavao... sjela sam da se smirim pa mi dođe i kaze - necu te vise tuci mamice -, skoro se rasplakala, a on zamnom draga me, ljubi i govori oposti mi. mazimo se sve super i opet nakon toga po svom.... uufff. zadnja tri dana je takav, jel to vrhunac????????????????????????? kolko jos, pa ja sam mislila da do 3. godine, a sad tu citam 4. a on ce tek 2 i pol.. samo me zanima kolko taj period otprilike traje???????
Posljednje uređivanje od mihim : 18.07.2010. at 23:15
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom