Zapravo nisu neki autori nego točno jedan, a i njega je prošlo prije dosta godina. O čemu se radi? Zapravo o dvije stvari, a ispada da veza među njima baš ne postoji.
Prva stvar je enzim koji se normalno nalazi u mliječnoj masti. U mlijeku su kapljice masti raspršene i imaju nekakve normalne dimenzije. Kod homogenizacije se te kapljice usitnjavaju.
Druga stvar je jetra u kojoj se nalazi isti taj enzim. U normalnim uvjetima taj enzim ne izlazi iz jetre jer bi "probavljao" krvne žile i njegova prisutnost izvan jetre se promatra kod "jetrenih proba". Dakle ako ga se detektira u krvi onda je jetra oštećena.
Eh sad, kakva je eventualna veza? Gore spomenuti striček se iz petnih žila propinjao dokazati kako je homogenizirano mlijeko loše jer spomenuti enzim iz smanjenih kapljica dospjeva u krvotok. Uz sav napor niti njemu niti omanjem čoporu zaistač znanstvenika nije uspjelo dokazati da takav mehanizam uopće postoji tako da nema straha.
Ako te i dalje strah, imaj u vidu da svi enzimi pa tako i ovaj potpuno nestaju kod zagrijavanja iznad cca 60°C i kod kuhanog mlijeka nemaš problema. Isto tako ni kod sirovog nehomogeniziranog mlijeka (ako imaš sreće pa imaš dobar izvor) isto nemaš problema. Jedino kod sirovog homogeniziranog mlijeka koje bi pila direkt iz tetrapaka bi se dovela u situaciju o kojoj je riječ, a i za takvu situaciju nema dokaza da se uopće išta bitno dogodi.
Spomenuti striček se zove Kurt A. Oster i prestao je sa svojom teorijom razbijati glavu negdje osamdesetih, a spomenuti enzim je Xanthine oxidase, http://en.wikipedia.org/wiki/Xanthine_oxidase