Za sir je potrebno sirilo. Narodski se sirilo radi od -da prostite- životinjskih iznutrica, rogova i inih strahota. Sirilo za ementaler je, ako se ne varam, od životinjskih želudaca.
Alternativa gore spomenutim strahotama su "vegetarijanska" sirila, a odazivaju se na kojekakva kemijska imena.
Bit sira je kazein, netopiva aminokiselina. Sve ostale pa tako i puno korisnije aminokiseline odlaze u vidu sirutke.
U amaterskim uvjetima proizvodnja sira je komplicirana i skupa. Vjerojatnost kontaminacije je prilična, a rezultati upitni. Umjesto toga može se raditi ajurvedske varijante imenom "paneer" (toplo do vruće mlijeko, limunska kiselina, miješanje, cijeđenje u gazi, tiještenje, trpanje u špinat, MLJACCC) ili "chana" (jogurt se zagrijava, nastanu grudice, cijeđenje u gazi...)

Sir, dakle, nije vegetarijanski proizvod. S druge strane, u dućanu se uvijek nađe jeftin, ukusan sir po izboru, kojeg nećeš kupiti ako ti se ne sviđa pa 'ko voli nek izvoli.