Ovisi tko te nagovara

LGG je patentirana kultura i nastavili bi ju reklamirati čak i nakon što se ustanovi da je loša po zdravlje. Najjače svojstvo LGG-a je povećanje trajnosti mliječno kiselih proizvoda na policama dućana. Sve ostalo je samo marketing.

L. Rhamnosus je sir/vrhnje kultura i optimalno se razvija na temperaturama nižim od tjelesne pa je zato stvaranje bilo kakvih kolonija LGG u probavnom sustavu iluzija. Ako imaš ikakve dobrobiti od LGG-a (u što sumnjam), one prestanu oko sat vremena nakon zadnje popijene doze.

Acidofilus i bifidobacterium tvore trajne kolonije i tu počinje ona prava čarolija probiotika. Oni STALNO rade za tebe.

Jogurt radim tako kako radim zato što je takav drastično ukusniji od bilo kojeg kupovnog. Postupak sam mijenjao vremenom motiviran komocijom i ovo sada je daleko najjednostavnije, najjeftinije, najbrže i super ukusno rješenje. Uz najveću komociju, naravno. Koristim trajno mlijeko jer se za izradu jogurta ovako i onako koristi kuhano mlijeko, a moja komocija je zaključila da je jednostavnije i predvidivije podgrijavanje trajnog mlijeka u boci od zakuhavanja i dugog čekanja da se ohladi u loncu. Povrh svega tako zadržim i veći udio masnoće. Opisao sam i postupak s normalnim mlijekom za sve one koji ne vjeruju u trajno, ili, za razliku od mene, imaju kravicu koja im daje mlijeko.

Ono što ne mogu osigurati, a mliječna industrija može, je ponovljivost postupka unedogled. Naime, zbog malih razlika u postupku se pojedine kulture (ako ih je više različitih) razviju bolje od drugih i nakon samo par ciklusa pojedina kultura iščezne. Zato koristim kupovne jogurte kao startere. Mliječna industrija nema problema s ponovljivošću, jer i oni koriste konfekcijske startere koje kupuju na veliko u Belgiji ili gdje već. Oni kupe pojedinačne kulture i u proizvodnji ih zmiksaju u recepturu kakva im je u specifikaciji. Ja to nemam pa ovisim o njihovoj domišljatosti.