Ici, hvala na iskrenom odgovoru.

Tema je prekompleksna, i teško je sve iznijeti u jednom postu. Pokušala sam biti što jasnija, ali to nije jednostavno. Kako opisati teško i dramatično iskustvo, a da ne zvuči teško i dramatično?
Nisam vjerski fanatik , ne idem u crkvu, ali vjerujem u Boga. I nemam ništa protiv "umjetne", bez obzira na svoje iskustvo.

Samo, bilo bi mi drago da svi budu upoznati sa rizicima, i da se u to ne upuštaju zbog pritiska društva i obitelji, nego radi sebe.

Držim da je korisno "pročistiti" vlastite motive. Onda je svaki ishod pozitivan. I neuspjeh je uspjeh, ako iz njega nešto naučimo, pa makar to što trebamo promijeniti u idućem pokušaju.