Citiraj matrixx prvotno napisa
Najveći pritisak mi je stvaralo društvo koje kaže da žena nije žena bez djeteta, da je njen život bez djeteta bezvrijedan, da je ljubav prema djetetu najveća i najplemenitija ljubav, da su oni bez djece jadnici jer ih ne mogu dobiti, ili sebičnjaci jer ih ne žele. Treba ih žaliti ili prezirati, ali su u svakom slučaju bića niže vrste. E, pa, nije tako. Ja sam sretna bez djece, i nisam to umislila. Sretna sam jer mi je bolje, jer opet spavam, kao da sam se ponovo rodila.

Nešto izgubiš, nešto dobiješ. Tako je to.

Moguće je biti sretan na bezbroj načina.
Potpuno se slažem s tobom, drago mi je da uviđaš svoju situaciju i ne srljaš grlom u jagode, a i da si se pomirila sa situacijom. Mislim da je prejaka želja potencijalna opasnost da si žena ugorzi zdravlje. Vidim da su se curke malo počele otvarati ovdje na forumu ...
Moja dijagnoza je takva da mi ne daje previše nade, a od kada znam za nju prošle su dvije godine, a to mi je bilo dovoljno vremena da se i ja pomirim sa time da bebice možda (vjerojatno) neće biti. Obzirom da me svaki novi neuspjeh sve jače pogađa, odlučila sam da ću probati još svega tri-četiri puta (otprilike još godina dana) i onda odustajem. 34. je na pragu ... mislim da su ovo lijepe godine koje slijede i želim ih proživjeti punim plućima!