Laky, iz mog iskustva nije bilo razloga za tugu, jer ako dođe, nije , nego je , oslobađajuće je. I to ne dolazi skroz voljno, nego dobrim dijelom samo od sebe, a stvari idu "fazasto", "procesno". Dio toga je i u sreći, nekome će loptica pasti ovako, nekome onako, dobar dio jest i u upornosti, ali dio toga ostaje stvar sreće (barem zasad, dok ne skuže dr-ovi skroz tajnu implantacije embrija). Da parafraziram još jedan film: Life is like a box of chocolates, you never know what you're gonna get. A vjerojatno je u tome i dio čara. Ne znam koliko se ovi postovi kuže, u stvari. Samo sam htjela poručiti da pomirenje ne mora nužno biti tužno (za svakoga).